Prijeđi na sadržaj

Baffinov zaljev

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Koordinate: 74°0′0″N 68°0′0″W / 74.00000°N 68.00000°W / 74.00000; -68.00000
Izvor: Wikipedija

Baffinov zaljev
Zaljev
Položaj
Koordinate74°0′0″N 68°0′0″W / 74.00000°N 68.00000°W / 74.00000; -68.00000
Države
Fizikalne osobine
Površina689000 km2
Duljina110-650 km
Širina1450 km
Dubina 
 • Prosječna861 m
 • Najveća2136 m
Zapremina593000 km3
Baffinov zaljev na zemljovidu Arktika
Baffinov zaljev
Baffinov zaljev
Baffinov zaljev na zemljovidu Arktika
Zemljovid

Baffinov zaljev (engleski: Baffin Bay, inuktitut: Saknirutiak Imanga; grenlandski: Avannaata Imaa; francuski: Baie de Baffin) je zaljev smješten između Baffinovog otoka i zapadne obale Grenlanda te se prema Međunarodnoj hidrografskoj organizaciji smatra rubnim morem Arktičkog oceana[1] s kojim je povezan tjesnacem Nares. Preko Davisovog prolaza i Labradorskog mora povezan je i s Altantskim oceanom. Zaljevom nije moguće ploviti većinom godine zbog ledenog pokrova te velikog broja ledenih santi.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Dorsetska kultura, Vikinzi i narod Thule, 900. – 1500. g.

Područje zaljeva naseljeno je od otprilike 500. godine. Oko 1200.-te prvobitnu Dorsetku kulturu zamijenio je narod Thule. Novija iskapanja sugeriraju da su Vikinzi pri koloniziranju Amerike stigli do obala zaljeva između 10. i 14. stoljeća. Prvi zabilježeni Europljanin koji je stigao do zaljeva bio je engleski istraživač John Davis 1585. godine.[2]

Godine 1612. grupa engleskih trgovaca udružila se u istraživanje sjeverne obale Kanade u potrazi za morskim putem za daleki istok. Henry Hudson i Thomas Button istraživali su Hudsonov zaljev, William Gibbons Labrador a Robert Bylot Hudsonov tjesnac i područje kasnije prozvano Baffinovim zaljevom prema njegovom kormilaru Williamu Baffinu. Baffin je kartirao područje te nazvao i okolna mora Lancaster, Smith i Jones prema članovima svoje kompanije. Zbog ledenog pokrova, naprednija istraživanja zaljeva nastavile su tek 1930.-ih danske, američke i kanadske ekspedicije.

Danas se uz obale nalazi nekoliko inuitskih naselja. Godine 1975. izgrađen je grad Nanisivik radi eksploatacije željeza i cinka iz obližnjeg rudnika. Zbog manjka resursa i pada cijene metala rudnik je zatvoren 2002. godine te grad prema službenom popisu iz 2006. g. nema više nijednog stanovnika.[3]

Klima

[uredi | uredi kôd]
Ledena santa u Baffinovom zaljevu

U zaljevu prevladava polarna klima s čestim olujama, posebice zimi. Prosječne siječanjske temperature kreću se od -20 °C na jugu do - 28 °C na sjeveru, dok su srpanjske oko 7 °C. Prosječna količina padalina iznosi između 100 i 250 mm na istočnoj, grenlandskoj strani zaljeva te otprilike dvostruko više na zapadnoj.

Temperature mora na površini zimi su oko -1 °C, a ljeti između 4 i 5 °C. Zimi je gotovo 80% zaljeva prekriveno ledom.

Nafta i plin

[uredi | uredi kôd]

Prema američkim geološkim istraživanjima, oko 13% neotkrivenih nalazišta nafte i oko 30% nalazišta plina nalazi se u arktičkom području, posebice mora oko Grenlanda koja potencijalno mogu sadržavati velike količine prirodnog plina.[4][5] Sukladno tome, vlasti Grenlanda ponudili su brojne off-shore koncesije za potencijalnu ekstrakciju ugljikovodika. Najviše ih se nalazi upravo u Baffinovom zaljevu i Davisovom prolazu, te manji dio u Grenlandskom moru na istoku.[6][7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Limits of Oceans and Seas, 3rd edition (PDF). International Hydrographic Organization. 1953. Pristupljeno 28. prosinca 2020.
  2. John Davis, Encyclopædia Britannica on-line
  3. Government will continue seeking positive legacy from Nanisivik mine closure, minister says. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2007. Pristupljeno 20. kolovoza 2007.
  4. 90 Billion Barrels of Oil and 1,670 Trillion Cubic Feet of Natural Gas Assessed in the Arctic. US Geological Survey (USGS). 23. srpnja 2008. Pristupljeno 17. travnja 2016.
  5. Assessment of Undiscovered Oil and Gas Resources of the West Greenland (PDF). US Geological Survey (USGS). Svibanj 2008. Pristupljeno 17. travnja 2016.
  6. Lisa Gregoire. 15. svibnja 2014. Greenland pushing ahead with oil and gas development. Nunatsiaq Online. Nunatsiaq News. Pristupljeno 17. travnja 2016.
  7. Current Licences. Bureau of Mineral and Petroleum (Greenland). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2016. Pristupljeno 17. travnja 2016.