Benedikt Kraljević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Benedikt Kraljević (Balija-Bakđija kod Soluna, 15. siječnja 1765./1767. - Mletci, 1. veljače 1865., pravoslavni biskup i crkveni pisac [1][2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u selu kod Soluna. U Bosni bio pomoćnik bosanskog vladike Kalinika. Poduprio prvi srpski ustanak zbog čega pada u osmanlijsku nemilost. Preko Srbije i Ugarske je pobjegao u južne hrvatske krajeve. Sumnjičili su ga da je u ruskoj službi. Da bi dokazao da nije, u vrijeme francuskih osvajanja ponudio se generalu Marmontu. Agitirao je za pripajanje Bosne Ilirskim pokrajinama.[1][2] U Napoleonovim Ilirskim pokrajinama Napoleon ga je samostalno postavio grčkoistočnog biskupa Dalmacije Benedikta Kraljevića 1810. godine.[3] Djelovao u Šibeniku. Radio na unijaćenju nakon dolaska austrijske vlasti zbog čega su nezadovoljnici iz pojedinih srpskih krugova pokušali na nj u Šibeniku izvršiti atentat 1821. godine. Preveo na talijanski liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga i napisao raspravu o pet razlika između latinske i grčke Crkve.[1][2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatska enciklopedija Kraljević, Benedikt, Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb, (pristupljeno 5. travnja 2018.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Vujić (ur.), Antun (1996.). Hrvatski leksikon, Kraljević, Benedikt, str. 638, Zagreb: Naklada Leksikon ISBN 9539672813
  3. (nje.) Šeper: Kraljević, Benedikt (1765-1862), Orthodoxer Bischof, ÖBL 1815-1950, sv. 4 (Lfg. 18, 1968), str. 201