Šibenik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Šibenik. Za druga značenja, pogledajte Šibenik (razdvojba).
Šibenik
Šibenik (grb).gif
Od vrha nalijevo: panorama Šibenika; Samostan sv. Frane; Samostanski vrt sv. Lovre; Crkva sv. Barbare, Katedrala sv. Jakova; Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić"; Hotel D-resort u Mandalini; Tvrđava sv. Nikole
Od vrha nalijevo: panorama Šibenika; Samostan sv. Frane; Samostanski vrt sv. Lovre; Crkva sv. Barbare, Katedrala sv. Jakova; Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić"; Hotel D-resort u Mandalini; Tvrđava sv. Nikole
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava sibensko kninske zupanije.gif Šibensko-kninska
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 46.332 stan.
 - gradsko naselje 34.302 stan.
Gradonačelnik dr. Željko Burić (HDZ)
Gradsko vijeće
 - predsjednik dr. Dragan Zlatović (HDZ)
 - broj članova 25
Gradska naselja 32
Gradske četvrti i mjesni odbori 45
Dan grada 29. rujna[1]
Zaštitnik Sveti Mihovil
Poštanski broj 22000
Pozivni broj +385 (0)22
Autooznaka ŠI
Službena stranica www.sibenik.hr
Zemljovid
Šibenik na karti Hrvatska
Šibenik
Šibenik
Šibenik na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 43°44′N 15°53′E / 43.74°N 15.89°E / 43.74; 15.89
Šibenska riva
Panorama Šibenika, pogled sa tvrđave sv. Mihovila

Šibenik je jedan od najstarijih hrvatskih samorodnih gradova[2] na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.

Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana.[3][4] Šibenik je de facto bio glavni grad Hrvatske od prosinca 1944. do svibnja 1945. Značajan je i kao mjesto osnivanja Hrvatske ratne mornarice.

Ugledne britanske novine The Guardian, 2018. godine proglasile su Šibenik najboljim gradom za život uz more u južnoj Europi.[5]

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa kojoj se 2017. godine, na tom popisu, pridružila i utvrda sv. Nikole.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Geografski smještaj: Šibenik se nalazi na 43˚44' sjeverne zemljopisne širine i 15˚55 istočne zemljopisne dužine. Geografski položaj: Grad leži amfiteatralno oko Šibenskoga zaljeva (jedna od najboljih jadranskih prirodnih luka), na brežuljcima Trtara (496 m), nedaleko od utoka Krke u more. Sa Zadrom na sjeverozapadu (udaljen 79 km) i Splitom na jugoistoku (80 km) povezan je Jadranskom magistralom, autocestom i željezničkom prugom. Trajektnim vezama povezan je sa šibenskim otocima (Prvić, Zlarin, Žirje, Kaprije, Obonjan). Reljef karakterizira vrlo razvedena obala, širok pojas zaleđa primorsko-dinarskog krša Zagore, brdsko-planinski prostor sa zavalom Plavno i plodnim poljima u kršu, Kninsko, Kosovo i Petrovo polje te sjevernom zaravni Bukovica s Prominom, kanjonom rijeka Krke i Čikole te Miljevcima.

Krajobraz regije je vrlo raznolik, a more je najveće bogatstvo i osnovni prirodni izvor koji određuje gospodarsku osnovu. Zračna duljina obale je 56,2 km, a stvarna čak 805,9 km. Na području županije nalaze se dva nacionalna parka, Krka i Kornati te jugoistočni (manji) dio Parka prirode Vransko jezero. Prosječna gustoća naseljenosti je 51,5 st. na km2.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Popis 2011.[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2011. Grad Šibenik ima 46.332 stanovnika, a samo naselje Šibenik 34.302 stanovnika. Nacionalni sastav stanovnika: Hrvati 94,6%, slijede Srbi zastupljeni s 3,1%. Stanovnišvo prema vjeri: katolici 88%, pravoslavci 3%, ateisti, agnostici, neizjašnjeni 7,5%.[6]

Prosječna starost građana grada Šibenika iznosi 43,4 godine, s tim da je taj prosjek za Šibenčanke veći i iznosi 44,8, a za Šibenčane 41,8 godina. Šibenčanki ima 23.924, a Šibenčana 22.408.[7]

Popis 2001.[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2001. Šibenik ima 51.553 stanovnika. Nacionalni sastav stanovnika: Hrvati 94%, slijede Srbi zastupljeni s 3%.

Popis 1991.[uredi VE | uredi]

Popis stanovništva 1991. je temeljen na drugim lokalnim jedinicama pa je teže uspoređivati podatke za tadašnju općinu Šibenik koja je zauzimala skoro pola Županije Šibensko-kninske. Općina Šibenik je tad imala 85.002 stanovnika od toga 84% Hrvata, 10,5% Srba te 1,2% Jugoslavena. Ako se gleda samo grad Šibenik on ima 41 012 građana, od toga 83,5% Hrvata, 9,5% Srba te 1,9% Jugoslavena. Ako gradu dodamo naselja koja sad spadaju pod Grad Šibenik broj stanovnika bi bio 55.842.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Šibenik

Izvor: Državni zavod za statistiku

Administracija i politika[uredi VE | uredi]

Politika[uredi VE | uredi]

Gradsko vijeće Grada Šibenika trenutačno čine 22 člana od kojih je 9 članova HDZ-a, 3 člana Nezavisne liste Stipe Petrine, 2 člana Stranke rada i solidarnosti i po jedan iz Mosta nezavisnih lista, Hrvatske konzervativne stranke, Hrasta, Hrvatske socijalno-liberalne stranke, Hrvatske seljačke stranke, Hrvatske stranke umirovljenika, Nezavisne liste Loze i jedan nezavisni. Aktualni predsjednik Vijeća je, od lipnja 2017. godine, dr. sc. Dragan Zlatović (HDZ), a potpredsjednici su Stipica Protega (HDZ) i Joško Šupe (SDP).[8]

Gradonačelničku funkciju od prvih hrvatskih lokalnih izbora održanih 1993. godine, obnašali su Ante Šupuk (1993.–1997.), Franko Čeko (1997.–2001.), Milan Arnautović (2001.–2003.), Nedjeljka Klarić (2004.–2009.), dr. Ante Županović (2009.–2013.) te aktualni gradonačelnik dr. med. Željko Burić, koji je na toj funkciji od 3. lipnja 2013. godine.[9]

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Grad Šibenik se sastoji od 32 naselja:[10][11]

Gradske četvrti[uredi VE | uredi]

Na području naselja Šibenik se nalazi šesnaest gradskih četvrti:[10]

  • Baldekin I
  • Baldekin II - Škopinac
  • Baldekin III
  • Crnica
  • Građa
  • Jadrija
  • Mandalina
  • Meterize
  • Plišac
  • Ražine
  • Ražine Donje
  • Stari grad
  • Šubićevac
  • Varoš
  • Vidici
  • Zablaće

Mjesni odbori[uredi VE | uredi]

Na području ostalih naselja Grada Šibenika nalazi se 29 mjesnih odbora:

Povijest[uredi VE | uredi]

Šibenik na gravuri iz 1575.
Glavni trg u Šibeniku 1841.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Šibenska povjesnica

Osnutak i srednji vijek[uredi VE | uredi]

Šibenik je jedan od najstarijih samorodnih hrvatskih gradova na Jadranu. O najstarijoj povijesti Šibenika, odnosno o točnoj vremenskoj odrednici njegova osnutka, ne zna se mnogo. Prema trenutnim znanstvenim otkrićima, pretpostavlja se da je utemeljen u doba kneza Domagoja u 9. stoljeću. Isprva se razvijao kao utvrda (castrum) sa starijim predgrađem (suburbium) na području Dolca i mlađim na istočnoj strani kaštela, gdje je u 12. stoljeću sagrađena crkva sv. Krševana, oko koje se poslije razvila jezgra srednjovjekovnoga grada. Šibenik je pripadao skupini tzv. hrvatskih gradova, a izniknuo je na brijegu 70 m iznad mora (današnja tvrđava sv. Mihovila). Na području Šibenika, do danas nisu pronađeni nikakvi tragovi antičke urbane tradicije, ali postoje određene naznake života u kasnoantičko doba. Prvi se put spominje na Božić 1066. kada je kralj Petar Krešimir IV., na zboru visokih državnih i crkvenih dostojanstvenika izdao ispravu kojom daje kraljevsku slobodu i zaštitu benediktinskom samostanu svete Marije u Zadru.[12] Upravo u to doba došlo je do jačanja Šibenika, u okviru kraljeva nastojanja da uz pomoć hrvatskih gradova stvori protutežu romanskim gradovima bizantske teme Dalmacije. Nakon bitke s ugarskom vojskom na Petrovoj gori 1097. i pogibije hrvatskog vladara Petra Snačića, Šibenik je 1105. priznao vlast hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana.

U periodu nakon gubitka narodnog vladara na hrvatskom prestolju, za vlast nad Šibenikom neprestano su se do 1180. borili Venecija, Bizant i Arpadovići. U 12. stoljeću u pravnom je smislu bio utvrđeno naselje (castrum, oppidum), a ne grad (civitas), pa su njegova buduća nastojanja bila usmjerena prema postizanju civiteta, čime bi dostigao druge dalmatinske gradove (poput Zadra, Trogira i Splita). 1169. od ugarskog kralja Stjepana III. Šibenik dobiva status grada i pravo na kovanje novca. No tek nakon ogorčenih sporova i duge borbe s Trogirom, Šibenik uspijeva izboriti vlastitu biskupiju te je 1298. osnovana šibenska biskupija - pravi status grada u srednjem vijeku. Šibenska biskupija ustanovljena je bulom pape Bonifacija VIII., dana 1. svibnja 1298. Sam čin ustanovljenja obavljen je u Šibeniku 28. lipnja iste godine tako je proglašena Papina bula i posvećen prvi biskup fra Martin Rabljanin. Za stolnu crkvu određena je tadašnja crkva sv. Jakova apostola. Ona je uništena požarom 1380. Ubrzo se počelo razmišljati o gradnji nove, veće katedrale.[13]

Od kraja 13. stoljeća Šibenik je priznavao vlast hrvatskih knezova, isprva kneza Domalda (1200–26), a zatim knezova Bribirskih (do 1322). Za vladavine potonjih Šibenik je postao biskupskim sjedištem te je stekao civitet, ali je gospodarski zaostajao zbog teških nameta i obveza. Bio je to uzrok izbijanja pobune protiv vlasti Bribirskih; tada se uz potporu Mletačke Republike grad se uspio othrvati vlasti Mladina II., ali je na posljetku izgubio autonomiju i pravo slobodnog izbora kneza, kojega su od tada birali Mlečani. Grad ponovno dolazi pod anžuvinsku vlast nakon poraza Mletačke Republike u ratu s Ludovikom I. Anžuvincem i potpisivanja mira u Zadru (1358). Od 1390. zajedno s ostalim gradovima Dalmacije (osim Zadra) priznavao je vlast bosanskoga kralja Tvrtka I. Kotromanića, a početkom 15. stoljeća bosanskoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića i kralja Ladislava Napuljskoga.[14]

Mletačka uprava[uredi VE | uredi]

Na prve vijesti o prodaji Dalmacije Veneciji početkom srpnja 1409. godine, Šibenčani brzo reagiraju. Odlukom Velikog vijeća prodaje se jedna kuća u općinskom vlasništvu kako bi se izradio lanac i ojačale kule na ulazu u Kanal sv. Ante. Ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški na molbu Šibenčana šalje svoju vojnu posadu u kule na čelu s Ivanom Mišićem. Vrlo brzo po Mišićevom preuzimanju zapovjedništva nad obje kule na ulazu u Kanal sv. Ante, mletačke vlasti s njim počinju pregovore da im kule preda bez borbe uz novčanu nagradu. Prema dokumentima prvi naputak o pokušaju mletačkog preuzimanja kula datira od 9. rujna 1409. godine. Već 13. rujna predstavnici posade u kulama odlaze na razgovore s mletačkim providurom, a 23. rujna iste godine zapovjednik Ivan Mišić i njegova posada predaju kule Mlečanima i primaju novčanu nagradu od mletačkog providura Francesca Cornara. Nakon preuzimanja kula, a sve kako bi Šibenik zauzeli bez puno otpora, Mlečani u svibnju 1410. godine grade i utvrdu na kilometar udaljenom poluotoku Mandalini jugoistočno od Šibenika. [15] Tako je sudbina Šibenika bila zapečaćena kad se 1409. godine zapovjednik kula na ulazu u šibenski Kanal sv. Ante zajedno sa svojim vojnicima predao Veneciji. Mlečanima je trebalo još tri godine da Šibenčane prisile na predaju, ali osvajanje kula bio je početak kraja za branitelje Šibenika.[16] Godine 1412. obrana grada je slomljena i Šibenik je konačno došao pod vlast Mletačke Republike.

Nakon polustoljetnoga razdoblja obilježenoga gospodarskim rastom, u drugoj polovici 15. st. Šibenik se našao pod osmanskom prijetnjom, čime je započelo razdoblje njegova gospodarskog zastoja. Pad gradova u zaleđu, Knina i Skradina, pod osmansku vlast 1522., te česte osmanske navale i pustošenja, sljedećih su godina prouzročili znatan pad broja stanovnika i na području Šibenika, ali i pojačanu graditeljsku aktivnost zbog straha od turskih napada. Pojava neposredne osmanske prijetnje glavni je razlog gradnje šibenske utvrde sv. Nikole. Godine 1522. velika vosjka hercegovačkog sandžaka sa 25000 vojnika i s mnoštvom topova, pod zapovjedništvom Husrevbega započima opsadu Knina. Pred vijestima kako su Turci zauzeli Knin, žitelji, tada daleko manje opskrbljenog i utvrđenog Skradina, bježe i sklanjaju se u Šibenik kao i u okolna primorska naselja. U Šibenčana se javlja strah od mogućnosti pokušaja Turaka za pomorskim povezivanjem Skradina i zaleđa kroz kanal sv. Ante, stoga apeliraju na mletačku vlast ne bi li dodatno utvrdila Šibenik i sam ulaz u uzak kanal sv. Ante. Mletačko plemićko vijeće uvažava zahtijeve Šibenčana te odobravaju gradnju jače fortifikacijske građevine koja bi Turcima zapriječila osvajanje Šibenika koji je, kako se onda smatralo, ključ u kontroli cijelog Jadrana.[17] Od osmanskih pustošenja i gospodarskog sloma uzrokovanog smanjivanjem prodaje soli Šibenik se počeo oporavljati tek nakon 1581., u doba vladavine kneza Giovannija Antonija Foscarinija (1581–83), koji je dobro organizirao vojsku i obranu grada.

Kandijski rat, koji je trajao od 1645. do 1669. godine bio je jedna od prekretnica dalmatinske povijesti. Iako je hrvatski jug bio sporedno bojište, sukob je ostavio dugotrajne posljedice na političko, društveno i gospodarsko stanje regije. Takav rasplet situacije zahtijevao je adaptaciju zastarijelih gradskih fortifikacija. Šibenik je rat dočekao dobro branjen s pravca mora, no s kopnene strane situacja je bila mnogo ozbiljnija. Nekoć branjen čitavim nizom fortifikacija u zagori, u to doba kopnena obrana Šibenika i njegovoga uskog kotara počinjala je i završavala na srednjovjekovnim gradskim bedemima i njihovom najvišem položaju, tvrđavi sv. Mihovila. Najveći problem za neposrednu obrana grada bio je brijeg nadmorske visine od 120 metara, niti 300 metara sjeveroistočno od gradskih bedema, koji je dominirao nad najvišom točkom jedine gradske tvrđave. Još 1444. godine, kako doznajemo u izvorima, na spomenutom brijegu izvan grada nalazila se zavjetna crkvica sv. Ivana Krstitelja. Na tom pložaju koji nadgleda sve pristupe gradu 1520. godine gradski knezovi, mletački vojni inženjeri, a i samo građani, povremeno traže sredstva od Senata za gradnju tvrđave. Usprkos pritisku Šibenčana Venecija ne pristaje na njihove molbe, vodeći se procjenom vojnog inženjera i kondotjera Sforze Pallavicinija da se u slučaju novog rata pod svaku cijenu brane samo Zadar i Kotor, dva najbolje utvrđena grada Dalmacije. Unatoč neodobravanju mletačkom neodobravanju, Šibenčani sami pokreću i financiraju gradnju tvrđave sv. Ivana i unutar samo dva mjeseca dovršavaju obrambeni sistem gradskog perimetra.[18] Bitka za Šibenik 1647. bila je najveći osmanski napad na Šibenik, a po dramatičnosti bila je jedna od najvećih u šibenskoj povijesti.[19][20] Tijekom kolovoza 1687. više od 25 000 osmanskih vojnika napalo je Šibenik. Utvrđeni grad branilo je malo više od 6000 ljudi, a zapovjednik obrane bio je barun Christoph Martin von Degenfeld. Opsada je trajala mjesec dana. Glavni pravac osmanskog djelovanja bio je u smjeru tvrđave Sv. Ivana oko koje su se odvijale najveće borbe i koja je odigrala ključnu ulogu u obrani Šibenika. Najžešći osmanski napad, na tek dovršenu tvrđavu Sv. Ivana započeo je 8. rujna oko 21 sat, a sama tvrđava se nekoliko puta našla pred padom. Poginulo je oko 4000 osmanskih napadača. Bio je to odlučujući poraz osmanske vojske u Kandijskom ratu na prostoru Dalmacije.[21]

Ponovni gospodarski oporavak grada, što je uslijedio nakon poraza Osmanlija u Morejskom ratu (1684–99), tekao je vrlo sporo, a život u gradu otežavale su i brojne epidemije kuge od kojih je najgora bila ona iz 1649. godine. U samo četiri mjeseca trajanja kuge, prema procjeni Frane Divnića, u Šibeniku je pomrlo preko dvanaest tisuća ljudi. U gradu po njemu nije preostalo više od tisuću i petsto stanovnika. Neke gradske obitelji pomrle su u cijelosti. Šibenik, nekad najmnogoljudniji grad u Dalmaciji, u samo nekoliko mjeseci posve je opustošen.[22] Nezadovoljstvo dalmatinskog i šibenskoga puka i težaka dosegnulo je vrhunac u bunama koje su trajale 1736–40. Gušenje ustanka za mletačkog providura Cavallija (1739) utjecalo je na porast nesnošljivosti između šibenskih plemića s jedne te pučana i težaka s druge strane.[23]

Tijekom razdoblja mletačke vlasti potječe i najznačajniji kulturno-povijesni spomenik Šibenika - poznata šibenska katedrala sv. Jakova, građena 1431.-1535.[24] Šibenik je u tom razdoblju bio poznat po znamenitom i uglednom humanističkom krugu Šibenčana po kojem se Šibenik isticao među gradovima mletačke Dalmacije. Ti su humanisti bili bogata stvarateljskog opusa i dali su snažan doprinos hrvatskom i europskom humanizmu. Među njima se ističu: Božo Bonifačić, Horacije Fortezza, Frane Divnić, Martin Kolunić Rota, Juraj Šižgorić, Antun Vrančić, Faust Vrančić, Dinko Zavorović i drugi.[25]

Zbog brojnih osmanskih provala u razdoblju 15. i 16. stoljeća, kopnenih dijelovi šibenskog područja ostali su bez stanovnika. U 16. stoljeću, te krajeve Šibenika započinju naseljavati Morlaci koji su ponajviše bili iz hercegovačkih krajeva. Upravo njih je osmanska uprava postavila kao polupokretnu vojsku na prvoj crti ratne zone prema Hrvatskoj i Mletačkoj Dalmaciji. Prema brojnim šibenskim zapisima, Morlaci su bili kršćani koji su dolazili iz graničnih područja Osmanskog Carstva u zaleđu Mletačke Dalmacije. Važno je istaknuti kako su naseljavanja Morlaka na šibensko područje započela nakon 1533. godine kada je stigla osmanova odluka o restituciji šibenskog i togirskog teritorija. [26] Dva mjeseca nakon donesene odluke, u prosincu, u Šibenik dolaze morlački glavari odnosno katunari, te uz javne bilježnike dogovaraju uvjete o zakupu zemlje. U 16. stoljeću i prvoj polovici 17. stoljeća su trgovački odnosi, između Osmanskog Carstva i Mletačke Dalmacije, bili vrlo plodni upravo zato što je Šibenik postao žarištem osmansko-mletačke gospodarske razmjene, a samim time postaje i žarište miješanja dviju kultura. [27]

Nakon propasti Venecije, 1797. Šibenik ulazi u sastav Habsburške Monarhije.

19. stoljeće do danas[uredi VE | uredi]

Propašću Mletačke Republike, Šibenik se 1797–1805. nalazio pod habsburškom vlašću, a nakon toga je prema Požunskomu miru (1805) došao pod francusku vlast. Godine 1813–1918. ponovno se nalazio u sastavu Habsburške Monarhije, u čijem okviru ostaje do kraja Prvog svjetskog rata. U tom je razdoblju, nakon sredine stoljeća, u gradu ojačao hrvatski narodni preporod, 1866. bila je osnovana Narodna slavjanska čitaonica, a 1872. narodnjaci su pobijedili na općinskim izborima i sljedeće godine osnovali prvu hrvatsku općinsku upravu. Od 1873. do 1903. gradonačelnikom je bio Ante Šupuk, najdugovječniji hrvatski gradonačelnik, otac modernog Šibenika.[28] Potkraj 19. st. u gradu je ojačao pravaški pokret, a 1903. pravaši su (pod vodstvom Mate Drinkovića) zajedno s narodnjacima ušli u općinsko vijeće te su uskoro postali najjača politička stranka na tom području. Slomom Austro-Ugarske Monarhije 1918. grad se našao u sastavu područja pod talijanskom upravom. 6. studenoga 1918. u šibensku luku uplovljavaju talijanski ratni brodovi te iskrcavaju okupacijske snage. Tijekom talijanske okupacije, na sam Božić 1918. došlo je do obračuna između Šibenčana i talijanskih mornara. Tada je talijanski razarač »Audace«, usidren ispred grada, bombardirao Šibenik s gotovo 1000 topovskih metaka.[29] Talijanska okupacija potrajala je sve do 12. lipnja 1921., kad je grad temeljem Rapalskog ugovora ušao u sastav Kraljevine SHS (1922). Kako je Zadar ostao u Italiji, a Šibenik bio najbliži spoj sa željeznicom u Dalmaciji, Šibenik je preuzeo veliku većinu lučkog prometa Zadra te se postupno razvija u važnu luku.

15. travnja 1941. Šibenik ponovno zauzimaju Talijani. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Šibenčani su velikom većinom bili u partizanima. Puno Šibenčana je bilo prisiljeno ići u partizane već 1941., a najviše ih se dragovoljno pridružilo 1943. nakon kapitulacije Italije, kad grad potpada pod njemačku vojnu upravu, a formalnu civilnu vlast NDH. Tijekom 1943. i 1944. grad bombardiraju Saveznici. Tom prilikom nastradala je stara gradska jezgra, uključujući i gradsku vijećnicu. Partizani su Šibenik oslobodili 3. studenoga 1944. Grad je bio i sjedište ZAVNOH-a i tako de facto glavni grad Hrvatske od 31. prosinca 1944. do 13. svibnja 1945.

Za vrijeme socijalističke Jugoslavije grad se širi te se otvaraju nove tvornice i pogoni. 1959. godine održan je prvi Festival djeteta. Otvaranjem šibenskog mosta (1963.) i Jadranske magistrale položaj grada se bitno popravio. Godine 1973. počelo je nastajati poduzeće Šibenka. Jedinstveno poduzeće nastalo je od triju dotadašnjih šibenskih trgovačkih poduzeća: Kornata, Tkanine i Općega trgovačkog poduzeće OTP, čije je spajanje dovršeno 1975. godine. Gospodarstvo grada i okolice koncem 1970-ih bilo je u naponu snage, a Šibenik je prosperirao na svim poljima. Općina Šibenik potaknula je izgradnju trgovačko-poslovno-stambenog kompleksa t.j. robne kuće. 3. studenog 1977. godine položen je kamen temeljac za robnu kuću Šibenku. 21. lipnja 1980. godine, na dan otvaranja Festivala djeteta, otvorena je robna kuća Šibenka, tada po suvremenom izgledu u vrhu robnih kuća u Dalmaciji.[30] 1979. dio natjecanja Mediteranskih igara u Splitu održan je i u Šibeniku i okolici.

Grad Šibenik i okolica dali su veliki doprinos u Domovinskom ratu od prvih dana rata 1991. Šibenčani su već u rujnu 1991. zauzimanjem topništva na Žirju i Zečevu kod Rogoznice te zaustavljanjem neprijatelja kod Pakovog Sela obranili svoj grad i okolicu i tako izborili prvu pobjedu HV, kada su JNA i četnici poraženi i odbačeni 15 kilometara dalje od grada. Najveći obol u obrani Šibenika dali su dragovoljci-branitelji, od kojih su mnogi za trajanja Domovinskog rata položili svoje živote.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Postoji više tumačenja o tome kako je Šibenik dobio ime te da u znanosti još ni jedno tumačenje njegovog imena nije prihvaćeno kao sigurno i točno. Juraj Šižgorić u svom jednom djelu opisuje naziv i položaj Šibenika, o kojem kaže da je grad nazvan tako jer je okružen šibama. Ime Šibenik dovodi se u vezu sa šumom posredstvom toponima sibin (Sibinicum), koji se izvlači iz jednog augmentativnog kasnolatinskog, odnosno ranoromanskog oblika silvona, silvonae ili silvone. Naziv sibin je pokrivao užu mikroregiju Šibenika, po i oko uzvisine na kojoj se nalazila tvrđava sv. Mihovila.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U gradu Šibeniku u 2010. godini, prema podacima Hrvatske gospodarske komore, registrirano je ukupno 838 tvrtki, od kojih 3 spadaju u velika, 12 u srednja, 823 u mala. Od ukupnog broja 799 su društva s ograničenom odgovornošću, 16 dionička društva, 14 ustanova, 8 javnih trgovačkih društava i 1 društvo inozemnog osnivača. Prema Središnjem obrtnom registru u 2010. godini u Šibeniku je registriran 1321 obrtnik. Prema podacima Registra udruga u 2010. godini registrirano je 445 udruga sa sjedištem u Gradu Šibeniku. Grad Šibenik se prema indeksu razvijenosti svrstava IV. skupinu jedinica lokalne samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti između 100% i 125% (100,52%) prosjeka Republike Hrvatske, što znači da ne pripada niti jednoj kategoriji potpomognutih područja.[31]

Danas je Šibenik glavni grad, kulturno-obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije koje ima 46.332 stanovnika (2011., zajedno s prigradskim naseljima). Do 80-ih godina 20. stoljeća Šibenik je bio jako industrijsko središte (tvornice "TEF" i "TLM"), šibenska luka je bila među najvećima u bivšoj Jugoslaviji, no dolazi do gospodarskog pada, a u 90-ima TEF prestaje s radom (tvornica je uklonjena), a TLM koji je znatno oštećen u velikosrpskoj agresiji, znatno je smanjio proizvodne kapacitete. Vidi Elemes.

Vinoplod vinarija Šibenik
Vinoplod vinarija Šibenik

Grad Šibenik je počeo s izgradnjom i proširenjem Luke Šibenik. Prema zamisli arhitekta Puljiza, na prostoru od 44 tisuće kvadrata, na kojem će se nalaziti terminal, u isto će vrijeme moći pristati kruzer do 260 metara, veliki trajekt od 180 metara, dva broda u linijskoj plovidbi od po 60 metara. Terminal bi bio ekološki prihvatljiv te bi za zagrijavanje i hlađenje koristio termalne pumpe uronjene u more, a uz sunčeve kolektore koji bi se ukomponirali u krovnu konstrukciju, terminal bi na taj način osiguravao i do 40 posto svojih energetskih potreba. Cjelokupna investicija iznosi 24 milijuna eura, a završetak radova očekuje se do 2014. ili 2015. godine.[32]

Šibenska luka[uredi VE | uredi]

Važan utjecaj na razvoj gospodarstva u gradu Šibeniku imala je Šibenska luka. Za vrijeme Austro-Ugarske vladavine Šibenska luka je bila treća luka po važnosti (odmah iza Trsta i Rijeke). Grad Šibenik i njegova luka su u to doba imali izrazito važnu ulogu nezaobilaznih urbanih i lučkih sredina u procesu društveno-gospodarske integracije jadranskog prostora s jedne strane, kao i povezanošću tog prostora s balkanskim zaleđem s druge strane.

Šibenska luka je bila centar za opskrbu Dalmacije, kao i glavnog grada žitom bosanske provenijencije, dok je s druge strane, zahvaljujući najvećoj proizvodnji ulja na području Dalmacije, sve do 1782. godine i propasti maslinika na šibenskom području bila najveći izvoznik ulja u Veneciju i ostale prekojadranske luke. Do kraja 18. st. Šibenik je uspio intenzivirati lučke trgovačke kontakte s Anconom te je zahvaljujući tome počeo razvijati i vlastito brodarstvo.[33]

Prvi svjetski rad i dvije i pol godine talijanske okupacije (1918. - 1921.) donijeli su zastoj šibenskoj luci. Međutim, u periodu između dva svjetska rata, Šibenska luka je bila izvozna luka glomazne robe: siverićki ugljena, drva, celuloze te boksita.

U tijeku Drugog svjetskog rata Šibenik i njegova luka teško su oštećeni savezničkim napadima iz zraka (krajem 1943. i prvih mjeseci 1944.), te je luka skoro potpuno uništena razaranjem obala i lučkih objekata početkom studenoga 1944. godine.[34]

Šibenska luka danas nosi naziv „Vrata srednje Europe“ te je nositelj prvenstvene koncesije za obavljanje lučkih djelatnosti. Temeljem ugovora o prvenstvenoj koncesiji "Luka Šibenik" d.o.o. obavlja lučke djelatnosti na tri specijalizirana terminala.[35]

Početci razvoja industrije[uredi VE | uredi]

Temelj za razvitak industrije u Šibeniku bila je izgradnja energetskih postrojenja. 1895. godine je postavljen prvi generator struje u hidroelektrani Jaruga na rijeci Krki. Iste godine tvrtka ‘Ante Šupuk i sin’ gradi na Skradinskom buku malu električnu hidrocentralu. To privlači pozornost stranih, prvenstveno talijanskih poduzetnika, koji će postaviti temelje prvih šibenskih industrijskih poduzeća.

1897. godine kod Skradina je izgrađena mala tvornica karbida. 1900. godine izgrađena je tvornica karbida i cijanamida u šibenskoj gradskoj četvrti Crnica. S obzirom na to da je ova proizvodnja bila vrlo profitabilna gradi se veća tvornica. 1904. godine na površini od oko 75 tisuća metara kvadratnih u Crnici inozemnim kapitalom izgrađeno prvo veliko šibensko industrijsko poduzeće SUFID, prethodnik TEF-a.[36] Ime poduzeća proisteklo je iz imena njegova vlasnika, dioničkog društva ‘Societa anonima per lautilizazzione delle forze idrauliche della Dalmazia’ (Dioničko društvo za iskorištavanje vodenih snaga Dalmacije).[37]

U dvanaest elektropeći SUFID proizvodi kalcij karbid. Šibenik je tada još bio pretežno težački grad, grad poljoprivrednika koji su bili dosta osiromašeni zbog bolesti vinove loze uzrokovane filokserom. Stoga mnogi težaci u potrazi za poslom emigriraju u prekomorske zemlje, a neki se uspjevaju zaposliti u tvornici SUFID. Početkom 1907. godine u njoj je zaposleno 500 radnika.[36]

Turizam[uredi VE | uredi]

Turizam se u Šibeniku posljednih godina stalno razvija i broj gostiju iz godine u godinu sve više raste. Najviše turista koji ljetuju na šibenskoj rivijeri odsjeda u hotelima u hotelskom naselju Solaris ili pak u nekoliko kilometara udaljenim Vodicama, Primoštenu, Rogoznici ili na otocima poput Zlarina ili Prvića.

Kultura[uredi VE | uredi]

Od 1958. godine[38] u Šibeniku se održava Međunarodni dječji festival, najveći kulturni događaj u Šibeniku, koji okuplja plesne, dramske, likovne i druge umjetnike i društva iz cijeloga svijeta. Festival je smotra dječjeg umjetničkog stvaralaštva kao i stvaralaštva odraslih za djecu u području dramskog, lutkarskog, likovnog, glazbenog, plesnog i filmskog izražavanja i stvaranja.[38] Utemeljen je na tri nerazdružive komponente: djetetu, festivalskim zbivanjima i gradu. Ta je multimedijalna kulturna manifestacija svojevrsna smotra onog najboljeg u stvaralaštvu za djecu i dječjeg stvaralaštva. Temeljno kulturološko i pedagoško opravdanje Festivala je unaprjeđivanje estetskog odgoja djece i mladeži i razvijanje svih umjetničkih oblika dječje kreativnosti.[39] Festival ima podršku UNICEF-a i UNESCO-a te je pod stalnim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske.[38]

Turizam dobiva sve veću značajnost. 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća glazbena scena je bila jedna od najjačih u državi. Tada su estradom harali Mišo Kovač, Arsen Dedić, Vice Vukov, grupa Mi te u to vrijeme popularna klapa na području bivše države - Klapa "Šibenik" i drugi. Arsen Dedić, jedan od najcjenjenijih autora u Hrvatskoj i susjedstvu je osnovao i Festival dalmatinske šansone, koji je vrlo brzo stekao značajan status u Hrvatskoj.

Od 2011. godine u napuštenoj vojarni između centra grada i hotelskog naselja Solaris održava se jedan od najboljih ljetnih glazbenih festivala Terraneo. Umjetnički direktor festavala i jedan od najzaslužnijih da je ovaj veliki projekt zaživio je Šibenčanin Mate Škugor.[40] Prvo izdanje festivala Terraneo u kolovozu 2011. godine privuklo je u Šibenik više od 30.000 posjetitelja iz cijele Europe.[41] Glazbeni program u trajanju od 5 dana s više od 120 izvodača na 3 pozornice na otvorenom i dva dj hangara bio je koncipiran na način da zadovolji i najistančanije glazbene ukuse. 2012. godine broj posjetitelja već je narastao na 45.000 nakon izvrsnih reakcija na prvo izdanje festivala.

Etnologija[uredi VE | uredi]

Zlarin spada pod šibensko otočje. Veoma je poznat po koraljarstvu, i ovaj se obrt njeguje od prije 15. st. Običaj je da prije odlaska u lov ribari u tišini dobiju blagoslov od svećenika, hranu od žena s otoka, a oni bi njima poklonili slatka peciva. Zanimljivo je napomenuti kako bi žene ribara za sreću u lovu pomokrile se na konop od lađe. Ovi se običaji mogu vidjeti ljeti na festivalu “Ispraćaj koraljara”. Od ulovljenih koralja se radio nakit koji krasi nošnju Zlarana, te se na otoku danas može vidjeti tradicionalni ručni način obrade koralja.[42] Važnost koralja za Zlarin se vidi i na tradicionalnom nakitu. Nakit je posjedovala svaka ženska osoba, te je čak i sama nošnja bila prilagođena nošenju naušnica jer je “šudar” na glavi otkrivao uši i time pokazivao nakit. Žene su nosile više pari naušnica na ušima i odotud na Zlarinu uzrečica “Komu će se uši lašćit, tomu ce se drob trašćit!”[43]

Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić" Šibenik[uredi VE | uredi]

Jedno od kulturnih središta grada je gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik. Knjižnica je osnovana 17. veljače 1922. godine. Na dan 1. siječnja 1966. godine objedinjena je s Naučnom bibliotekom u Gradsku biblioteku, a 29. prosinca 1970. godine preimenovana je u Gradsku knjižnicu “Juraj Šižgorić”. U prosincu 2005. godine knjižnica seli u novi prostor u središtu grada, u zgradu na Poljani koju je projektirao šibenski arhitekt Ivan Vitić, na mjestu na kojem se nekad nalazila Narodna kavana s Narodnom slavjanskom čitaonicom.[44]

Veliku je ulogu knjižnica imala u unapređenju stručnoga rada, posebno u školskim knjižnicama na tom području. Također, važno je spomenuti Milivoja Zenića koji je podupirući izdavačku djelatnost Knjižnice istaknuo bogatu pisanu baštinu i tako ukazao na značenje koje knjižnica može imati za društvo. Osim toga, u Knjižici u multimedijalnoj dvorani godišnje se održi velik broj programa kojima se izravno ili neizravno popularizira kultura knjige i čitanja, ali i mnogi drugi oblici kulturnoga i znanstvenoga izraza poput: predstavljanja knjiga, predavanja, izložbe, filmske večeri, igrokazi, lutkarske predstave, književne večeri, projekcije filmova, tribine, prezentacije različitih projekata, seminari, književni susreti.[45]

Knjižnica posjeduje i bogatu zbirku starih knjiga pod nazivom Zbirka Rara. Zbirka sadrži oko 170 naslova starih knjiga i 2 naslova časopisa. Najstariji primjerci u zbirci su Hipokratovi Aphorismi, tiskani u Veneciji 1537. i Plutarhovi Graecorum Romarumque illustrium vitae, tiskani u Bazelu 1542. Najznačajniji primjerci za šibensku regiju su oni iz zbirke Sibenicensia, koji čine prepoznatljivu baštinu šibenskog kraja.[46]

Muzej grada Šibenika[uredi VE | uredi]

Utemeljen je 1925. godine, a smješten je u bivšoj Kneževoj palači koja se nalazi u neposrednoj blizini Katedrale.[47] Djelatnost muzeja je prikupljanje, čuvanje, obrada i prezentacija kulturno-povijesne baštine šibenskoga kraja, također uz to unutar muzeja djeluje i restauratorska te konzervatorska radionica. Građa muzeja obuhvaća brojne predmete muzejske vrijednosti koje su izrazito značajne za proučavanje šibenske prošlosti od najstarijih vremena pa sve do danas. Cjelokupan fond muzeja podijeljen je u više zbirki: arheološki odjel (prapovijest, antika, srednji vijek i podmorska), kulturno-povijesni odjel i odjel novije povijesti (lapida, starih majstora, starih grafika, oružja, starih fotografija, razglednica, arhivalija, galerijsku, zbirku raritetnih izdanja, kartografsku, numizmatičku, nakita, namještaja, keramike, predmeta svakodnevne upotrebe, liturgijskih predmeta, glazbenih instrumenata). Muzej grada Šibenika ukupno sadrži oko 150.000 muzealija.[48]

Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku[uredi VE | uredi]

HNK Šibenik
Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku

Prvo je kazalište u Šibeniku osnovano 1870. godine.[49] Za razliku od drugih kazališnih zgrada koje su u Hrvatskoj izgrađene na kraju 19. stoljeća, zgrada u kojoj danas djeluje HNK u Šibeniku sagrađena je isključivo prilozima građana.[50] Projekt trogirskog načelnika i arhitekta Josipa Slade[51], jedna je od najstarijih kazališnih zgrada u Hrvatskoj. Oštećena je u vrijeme Domovinskog rata, a nakon obnove 2001. godine sasvim je vraćena u funkciju.

Kazalište djeluje u amaterskoj formi do 2008., kad je premijerom predstave „Fantazija“ zakoračilo u svijet kazališnog profesionalizma. Za predstave u vlastitoj produkciji nagrađeno je, među ostalim, na Festivalu glumca i Danima satire Fadila Hadžića.[52][53]

Prometna povezanost[uredi VE | uredi]

Grad Šibenik ima izuzetno značajan prometni položaj, dobre veze omogućuju izravne komunikacije. Okosnica je Jadranska turistička cesta s odvojcima do Drniša (32 km) i Knina (56 km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. U lipnju 2005., dovršetkom nekoliko dionica autoceste Zagreb-Split, Šibenik je povezan sa Zagrebom autocestom. Značajna je prometnica i željeznička pruga koja preko Perkovića vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija preko Zračne luke Split (50 km od Šibenika) i Zračne luke Zadar (70 km od Šibenika) a uskoro i preko Zračne luke Pokrovnik (20 km od Šibenika).

Meteorološke značajke[uredi VE | uredi]

U primorskom dijelu regije klima je izrazito mediteranska, a njezin je veliki utjecaj i na kontinentalnom prostoru regije. Na obalnom prostoru vrlo je visoka srednja godišnja osunčanost (2710 sati), prema unutrašnjosti insolacija se smanjuje. Temperature su ljeti relativno visoke, međutim ublažuje ih ugodan vjetar maestral koji puše s mora na kopno. Uz obalu su zime umjerene ili blage. Oborina je najviše zimi, a ljeta su pretežno suha. Ukupna godišnja količina oborina je 803 mm. U najvećem dijelu šibenske regije prevladavaju vjetrovi bura i jugo, uz obalni pojas ljeti osvježavajući maestral.

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Katedrala sv. Jakova u Šibeniku
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Godina uvrštenja: 2000.
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/963 UNESCO
Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar
Flag of Italy.svg Italija
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Flag of Montenegro.svg Crna Gora
Godina uvrštenja: 2017. (41. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: [8] UNESCO
Gradska vijećnica
Samostan i crkva sv. Frane

Šibenik se među hrvatskim gradovima ističe jedinstvenim položajem, u prostranom zaljevu na potopljenom ušću Krke, te je povezan uskim kanalom Sv.Ante, a sam ulaz u kanal čuva tvrđava sv. Ante.[54] Na Krki je 28. kolovoza 1895. izgrađena i puštena u pogon Hidroelektrana Jaruga, druga najstarija hidroelektrana u svijetu, prva u Europi, pa je Šibenik postao prvi grad u svijetu s izmjeničnom električnom strujom i prvi u Hrvatskoj s javnom rasvjetom. U pogon je istog dana 28. kolovoza 1895. pušten i prvi izmjenični višefazni elektroenergetski sustav (proizvodnja, prijenos i distribucija). Sustav se sastojao od dva generatora (42 Hz, 550 kW), razvodnih stanica i transformatora koje je proizvela i instalirala mađarska tvrtke Ganz. Prijenosna linija iz elektrane za Grad Šibenik bila je duga 11,5 km i spojena putem drvenih stupova i električnih vodova na distribucijsku mrežu 3000 V/110 V, a uključivala je dvije razvodne i šest transformatorskih stanica na području grada Šibenika iz kojih se napajala javna rasvjeta i objekti vlasnika sustava Ante Šupuka. U spomen tomu u gradskoj jezgri su 'kandelabri' kakvi su nekad bili.

Također kao jednu od znamenitosti svakako valja istaknuti Tvrđavu Barone koja je sagrađena 1646. godine sjeveroistočno od šibenske povijesne jezgre i nekadašnjih gradskih bedema. Prostire se na nešto manje od 4000 četvornih metara, te je prostorno raspodijeljen na dva nivoa. Na onom višem nalaze se glavni obrambeni elementi, dok su se na nižem dijelu, okrenutom prema gradskoj jezgri, nalazile zgrade za smještaj vojnika i vojne opreme.[55][56] Šibenik je grad koji ima 24 crkve, 6 samostana, 4 tvrđave, te 2851 gradskih stepenica, kao i najvećim brojem baroknih orgulja. Kao jednu od velikih atrakcija valja napomenuti i Park prirode Vransko jezero, koje je i najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, sa 256 vrsta ptica.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Osnovne škole
  • OŠ Brodarica
  • OŠ Fausta Vrančića
  • OŠ Jurja Dalmatinca
  • OŠ Jurja Šižgorića
  • Katolička osnovna škola
  • OŠ Meterize
  • OŠ Petra Krešimira IV.
  • OŠ Tina Ujevića
  • OŠ Vidici
  • OŠ Vrpolje
  • PŠ Ražine
Srednje škole
  • Ekonomska škola
  • Turističko-ugostiteljska škola
  • Tehnička škola
  • Gimnazija Antuna Vrančića
  • Industrijsko-obrtnička škola
  • Škola za obrtnička zanimanja
  • Medicinska škola
  • Prometno-tehnička škola
  • Glazbena škola Ivana Lukačića
Visoko školstvo
  • Veleučilište u Šibeniku

Šport[uredi VE | uredi]

Šibenik je i grad mladih i grad športa. U gradu Šibeniku športašima je na raspolaganju četrdeset športskih objekata: tri nogometna igrališta, među njima Stadion Šubićevac, dva bazena (otvorenog i zatvorenog tipa) u Crnici, velika športska dvorana na Baldekinu za razne namjene, devet manjih športskih dvorana, dva kompleksa teniskih igrališta, više automatskih kuglana, veslački centar u Zatonu te na obali u Šibeniku. Šibenski navijači zovu se Šibenski funcuti.

Šibenik je također grad uspješnih sportskih klubova; KK Šibenik sudionik je finala prvenstva bivše države u sezoni 1982./83. te dvostruki uzastopni finalist kupa Radivoja Koraća u sezonama 1981./82. i 1982./83. VK Šibenik glasio je jednim od najboljih klubova u bivšoj državi, a u sezoni 2006./07. igrao je u završnici Kupa LEN, koje gubi protiv ruskog Sinteza iz Kazanja.

ŽKK Šibenik jedan je od najuspješnijih ženskih hrvatskih košarkaških klubova, osvojivši pet jadranskih liga, četiri kupa Vojka Herksela, četiri hrvatska prvenstva, četiri kupa Ružice Meglaj-Rimac te po jedno prvenstvo i dva kupa bivše države. Muški košarkaški klub, Jolly Jadranska banka, ugašen 2017. godine, bio je dvostruki uzastopni polufinalist 1. HKL u sezonama 2011./12. i 2012./13. te finalist kupa Krešimira Ćosića u sezoni 2016./17.

Malonogometnih turnir Danilo održava se od 1994. godine i najstariji je malonogometni turnir u Dalmaciji.[57]

ORC World Championship 2019. održano u Šibeniku bilo je prvo svjetsko prvenstvo u nekom od sportova kojeg je Šibenik domaćin.[58]

U Šibeniku djeluju sljedeći športski klubovi:

Nogomet[uredi VE | uredi]

Košarka[uredi VE | uredi]

Vaterpolo[uredi VE | uredi]

Odbojka[uredi VE | uredi]

  • Odbojkaški klub "Šibenik 91"
  • Ženski odbojkaški klub "Šibenik"

Plivanje[uredi VE | uredi]

  • Plivački klub "Šibenik"
  • Plivački klub osoba s invaliditetom "Riba"
  • Plivački klub "More"

Rukomet[uredi VE | uredi]

Mali nogomet[uredi VE | uredi]

Kuglanje i boćanje[uredi VE | uredi]

Tenis[uredi VE | uredi]

  • Teniski klub "Šubićevac"
  • Teniski klub "Šibenik"
  • Teniski klub "Nec"
  • Teniski klub "Mihovil"

Ostali športovi[uredi VE | uredi]

  • Taekwondo klub "Solaris"
  • Ronilački klub "Ecos"
  • Konjički klub "Đovana"
  • Klub jedrenja na dasci "Jadrija"
  • Karate klub "Šibenik"
  • Biciklistički klub "Fortica"
  • Bodybuilding klub "Orcinus"
  • Biciklistički klub "Šibenik"
  • Gimnastičko društvo "Šibenik"
  • Gimnstički klub "Dišpet"
  • Auto-moto klub "Šibenik"
  • Motociklistički klub "Iljadica Rapo"
  • Jedriličarski klub "Val"
    • održavaju se regate s dugom tradicijom: Regata sv. Mihovila, Šibenska regata krstaša (2000.), Šibenska regata modela (1996.) te regata European Match Race Tour-a, od prvog izdanja natjecanja 2017.
  • Karate klub "Osvit"
  • Ronilački klub "Šibenik"
  • Veslački klub "Krka"
  • Ragbi klub "Šibenik"
  • Sportski ribolovni klub "Dolac"
  • Šahovski klub "Šibenik"
  • Snowboard klub "Fanatic"
  • Bodybuilding klub "Vir"
  • Stolnoteniski klub "Ping Pong"
  • Sportski plesni klub "Bolero"
  • Športski klub uzgajivača golubova listonoša "Listonoša"
  • Biljarski klub "Šibenik"
  • Hrvački klub "Šibenik"

Panorama[uredi VE | uredi]

Šibenska riva

Galerija[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.sibenik.hr, Statut Grada Šibenika, 8. srpnja 2010., pristupljeno 11. veljače 2016.
  2. Šibenik nije prvi hrvatski samorodni grad: Provjerili smo koliko istine ima u mitovima o Krešimirovom gradu, pristupljeno 26. veljače 2020.
  3. Tomislav Donđivić: "Sredinom 16. stoljeća Šibenik je po broju stanovnika najveći grad u Dalmaciji!", Šibenik.in, OBJAVA: 05.05.2013
  4. Ante Šupuk: "MARGINALIJE O ŠIBENIKU, NJEGOVU STANOVNIŠTVU I ANTROPONIMIMA U DEVETNAESTOM STOLJEĆU", Čakavska rič. Polugodišnjak za proučavanje čakavske riči, Vol. XIII No. 2 , 1985.
  5. The Guardian:[1]"12 of the best beach towns in southern Europe", pristupljeno 21. 8. 2020.
  6. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, vjeri i materinskom jeziku, str. 44., 45., 125., pristupljeno 14. studenoga 2015.
  7. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Stanovništvo prema spolu i starosti, str. 72., 524., pristupljeno 14. studenoga 2015.
  8. Sastav Gradskog vijeća. www.sibenik.hr pristupljeno 4. lipnja 2020.
  9. Gradonačelnici kroz povijest. wwww.sibenik.hr pristupljeno 4. lipnja 2020.
  10. 10,0 10,1 Gradsko vijeće Grada Šibenika. Mjesna samouprava. www.sibenik.hr pristupljeno 4. lipnja 2020.
  11. Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011., Grad Šibenik. dzs.hr (2011) pristupljeno 21. svibnja 2020.
  12. prof. Ivo Livaković, [prof. Ivo Livaković: Tisućljetni Šibenik], prof. Ivo Livaković: Tisućljetni Šibenik, Šibenik, 2002., pristupljeno 13. siječnja 2016.
  13. Ivo Kronja, [2], Šibenska biskupija, 18. travnja 2011., pristupljeno 13. siječnja 2016.
  14. Šibenik, Hrvatska enciklopedija [3] Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 20. 8. 2020.
  15. Ivo Glavaš, Ivo Šprljan: "Kule na ulazu u Kanal sv. Ante – neodvojivi dio šibenskih fortifikacija." Ars Adriatica , br. 8 (2018): 47-60.
  16. Ivo Glavaš, Izdaja je bila ključ mletačkog osvajanja Šibenika [4]Šibenik IN, pristupljeno 20. 8. 2020.
  17. Branko Nadilo: “Tvrđava Sv. Nikole ispred ulaza u šibensku luku”, Građevinar, Zagreb 53 (2001) 11: 747
  18. Ivo Glavaš, Josip Pavić: "Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja", Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 91.-93.
  19. Ivica Poljičak: 365 godina kasnije..., Šibenski portal, 8. lipnja 2012., pristupljeno 14. studenoga 2015.
  20. Redakcija (1983): Marin Bizza, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.
  21. Bruno Brakus, Prije 370 godina 6 tisuća Šibenčana obranilo je grad od 20 tisuća Turaka koji se više nikad nisu vratili[5]Šibenik IN, pristupljeno 20. 8. 2020.
  22. Ivo Glavaš, Savladao je Šibenik i gore pošasti – kuga 1649. godine iz pera Frane Divnića[6] Šibenik IN, pristupljeno 20. 8. 2020.
  23. Šibenik, Hrvatska enciklopedija [7] Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 20. 8. 2020.
  24. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku - svjetsko kulturno dobro:
    "Katedrala sv. Jakova je trobrodna bazilika s upisanim transeptom, kupolom nad križištem, povišenim pjevalištem i prezbiterijem s tri poligonalne apside te prigrađenom pravokutnom sakristijom. Građena je od 1431-1535. g. u tri značajnije faze i u tri različita stilska govora. Od 1431-1441 u stilu sjeveroitalske gotike (Francesco di Giacomo, 1441-1473. g. U gotičko-ranorenesansno stilu Jurja Dalmatinca te od 1473-1535.g. u ranorenesansnom stilu Nikole Firentinca.", d-a-z.hr, 8. travnja 2014., pristupljeno 14. studenoga 2015.
  25. Stalni postav Muzej grada Šibenika
  26. Juran, Kristijan: Doseljavanje Morlaka u opustjela sela šibenske Zagore u 16. stoljeću, Povijesni prilozi, vol. 33, br. 46, 2014, str. 129-158
  27. Juran, Kristijan,: Morlaci u Šibeniku između Ciparskoga i Kandijskog rata (1570. – 1645.) , Povijesni prilozi, vol.34, br. 49, str. 163-208, 2015
  28. Diana Ferić: Umrla je jedna od najstarijih Šibenčanki,Danira Šupuk Vuletin, praunuka Ante Viteza Šupuka ŠibenikNews. 20. lipnja 2017. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
  29. Josip Horvat: Politička povijest Hrvatske, 2. dio, 2. izd., Zagreb : »August Cesarec«, 1990., ISBN 86-393-0151-4, ISBN 86-393-0153-0, str. 222.
  30. Diana Ferić: MAKSIM BRKIĆ PANCIROV / Kako je u Šibeniku prije 40 godina otvorena prva robna kuća u Dalmaciji i zašto je i kako propala Šibenka ŠibenikNews. 31. kolovoza 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
  31. Strategija razvoja grada Šibenika, str. 25., sibenik.hr, 27. srpnja 2011., pristupljeno 14. studenoga 2015.
  32. Džambo, Marijan. Gat Vrulje : šibenski iskorak // Portal "Slobodna Dalmacija.hr", 11. rujna 2009., pristupljeno 14. studenoga 2015., (Tiskano izdanje: ISSN 0350-4662)
  33. Dragan Markovina (2008). "Šibenska luka u trgovačko-kulturnim razmjenama dviju jadranskih obala na prijelomu 18. i 19. stoljeća". Godišnjak Titius : godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke 1 (1): 133–166 pristupljeno 18. travnja 2020.
  34. Ivo Šprljan (2013). "Industrijski objekti u Šibeniku". Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske (37/38): 101–118 pristupljeno 18. travnja 2020.
  35. "O nama – LUKA ŠIBENIK" pristupljeno 18. travnja 2020.
  36. 36,0 36,1 Ivica Poljičak (9. srpnja 2012.). Dimnjaci šibenskih sjećanja. sibenskiportal.rtl.hr. Šibenski portal pristupljeno 18. ožujak 2020.
  37. Ivica Poljičak (2014). "Urbana obnova područja bivše Tvornice elektroda i ferolegura (TEF) u Šibeniku". Godišnjak Titius : godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke 6-7 (6-7): 437–450 pristupljeno 18. ožujka 2020.
  38. 38,0 38,1 38,2 Branimir Mendeš (2009). "Pregled izdavačke djelatnosti međunarodnog dječjeg festivala Šibenik". Godišnjak Titius : godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke 2 (2): 317–322 pristupljeno 1. travnja 2020.
  39. O festivalu. MDF Šibenik (7. lipnja 2016.) pristupljeno 1. travnja 2020.
  40. Aleksandar Dragaš, Mate Škugor: Terraneo u Šibeniku je moj životni projekt..., Jutarnji list, 1. kolovoza 2011., pristupljeno 14. studenoga 2015.
  41. O terraneu, terraneofestival.com, pristupljeno 14. studenoga 2015.
  42. (11. svibnja 2018.)"Otok koralja" pristupljeno 27. ožujka 2020.
  43. Aleksandra Muraj (15. prosinca 1981.). "TRADICIJSKO ODIJEVANJE NA ZLARINU". Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku 18 (1): 160–219 pristupljeno 27. ožujka 2020.
  44. "Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić" Šibenik" pristupljeno 28. ožujka 2020.
  45. Karmen Krnčević, Antonija Miše (2010). "Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik – važno žarište kulturnoga i društvenoga života grada". Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53 (3/4): 177–181 pristupljeno 28. ožujka 2020.
  46. Karmen Krnčević, Antonija Miše (3. rujna 2013.). "Čarobni ormar : zbirka Rara u šibenskoj Gradskoj knjižnici". Vjesnik bibliotekara Hrvatske 56 (3): 185–198 pristupljeno 28. ožujka 2020.
  47. Muzej grada Šibenika. O muzeju pristupljeno 28. ožujka 2020.
  48. Muzej grada Šibenika. O muzeju pristupljeno 28. ožujka 2020.
  49. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku pristupljeno 28. ožujka 2020.
  50. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku pristupljeno 28. ožujka 2020.
  51. "Slade, Josip | Hrvatska enciklopedija" pristupljeno 7. lipnja 2020.
  52. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku pristupljeno 28. ožujka 2020.
  53. (4. prosinca 2012.)"Slobodna Dalmacija - Joško Ševo: "Škrtičina" je predstava duboko uvučena u Šibenik" pristupljeno 7. lipnja 2020.
  54. Ivo Glavaš, Ana Karađole, Josip Pavić (30. prosinca 2018.). "O tvrđavi Barone iznad Šibenika". Portal : godišnjak Hrvatskoga restauratorskog zavoda (9.): 49–59. Identifikator: 10.17018/portal.2018.4 pristupljeno 27. ožujka 2020.
  55. Veleučilište u Šibeniku. "O Šibeniku" pristupljeno 27. ožujka 2020.
  56. Veleučilište u Šibeniku. "O Šibeniku" pristupljeno 27. ožujka 2020.
  57. ŠibenikIN (26. lipnja 2015.). Sve spremno za najstariji malonogometni turnir u Dalmaciji. sibenik.in pristupljeno 21. svibnja 2020.
  58. https://sportnet.rtl.hr/vijesti/524454/vodeni-sportovi-jedrenje/otvoreno-d-marin-orc-svjetsko-prvenstvo-u-sibeniku/
  59. Na ukrajinskom jeziku Šibenik znači "vragolasti dječak" : Diplomatski poučak. // Večernji.hr, Zagreb : Večernji list d.d., 25. studenoga 2010. u 13:14, ISSN 1333-9192, Mrežno mjesto: http://vecernji.hr – Pristupljeno: 8. prosinca 2010.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Šibenik
Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.