Beothuk

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Shanawdithit, posljednja pripadnica plemena Beothuk, na portretu William Gossea.
Logor Beothuka; Major John Cartwright.
Beothuk (lokacija).

Beothuk.- Malena, jezično izolirana izumrla grupa američkih Indijanaca čiji je dom do njihovog uništenja 1820-tih. godina bio na Newfoundlandu u Kanadi. Jezično nesrodni svim ostalim poznatim grupama svrstani su u vlastitu porodicu koja je po njima dobila ime Beothukan, svojevremeno klasificiranu u danas nepriznatu Veliku porodicu Algonquian-Wakashan.

Ime[uredi VE | uredi]

Kroz svoju povijest ovi Indijanci nazivani su imenima Beathunk, Beothuck i Betoukuag u značenju "man," ili "human being." Također su nazivani i kao Macquajeet ili Mequaegit kod Micmac Indijanaca) u značenju Red Indians, Skraelling (od Norvežana; slavenski oblik je Skrelinzi), i Ulno ili Ulnobah od plemena Abenaki.

Povijest[uredi VE | uredi]

Beothuki su, vjeruje se, narod sa kojima su Vikinzi predvođeni Erikom Crvenim (Eirik Rauði; otac Leif Ericssona) imali kontakt dolaskom na na Vinland, današnji Newfoundland. Stanovništvo koje su nalazili na Grenlandu, Hellulandu (danas Baffin Island), Markland (Labrador) i Vinland, nazivali imenom Skraelling (pl. skrælingjar; Skrelinzi), i svakako je obuhvaćalo današnje Eskime i Beothuk Indijance. Ovi susreti događali su se negdje od 982. godine pa nadalje, a negdje sredinom 1300.-tih godina vikinške kolonije su nestale. Beothuke, nikad brojan narod (oko 500), ponovno će 1497. otkriti talijanski navigator Giovanni Caboto. Oni neće uspjeti dugo da se opiru pojavi bijelog čovjeka, ali i agresivnim Micmac Indijancima, čiji su lovci dolazili iz područja Nove Škotske (Nova Scotia). Njihovi malobrojni preživjeli članovi pomiješat će se sa Montagnais Indijancima. Posljednja pripadnica ovog plemena, mlada Nancy Shawanahdit, umrla je 1825 u St. John u New Brunswicku, Kanada.

Etnografija[uredi VE | uredi]

O kulturi Beothuka nije mnogo poznato. Bili su organizirani po malenim skupinama od nekoliko srodnih obitelji predvođenih jednim vođom. Od ranih pisaca prikazani su kao vješti kanuisti koji su se bavili lovom na tuljane služeći se primitivnim harpunama, ribolovom (losos) i sakupljanjem školjaka uz obalu. Brezova kora služila je za izradu kuhinjskog suđa i gradnju wigwama. Svoja lica i tijela mazali su crvenim okerom kako bi se zaštitili od insekata, ali i iz religioznih razloga, zbog čega su ih Micmaci nazvali Macquajeet (Crveni Indijanci), što su preuzeli i Englezi u obliku Red Indians.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • James P. Howley, The Beothucks or Red Indians. Cambridge: Cambridge University Press, 1915.
  • Ingeborg Marshall, A History and Ethnography of the Beothuk. Montreal and Kingston: McGill-Queen's University Press, 1996
  • Ralph T. Pastore, "Fishermen, Furrier, and Beothuks: The Economy of Extinction." Man in the Northeast 33:47-62, 1987.
  • Frederick Rowe, Extinction: The Beothuks of Newfoundland. Toronto: McGraw-Hill Ryerson, 1977.
  • James A Tuck, Newfoundland and Labrador Prehistory. Ottawa: National Museums of Canada, Archaeological Survey of Canada, 1976

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Beothuk