Berlinska Filharmonija (zaklada)

Berlinska Filharmonija (njem. Berliner Philharmonie ili samo Philharmonie ↓1) na Kemperovu trgu (Kemperplatz) u gradskoj četvrti Tiergarten središnjega berlinskoga okruga (Bezirk Mitte) dom je Berlinskih filharmoničara. Velika koncertna dvorana Filharmonije povezana je s manjom susjednom dvoranom za koncerte komorne glazbe (Kammermusiksaal).
Povijest[uredi | uredi kôd]
Staru zgradu berlinske Filharmonije, jedno 1888. godine preuređeno dvoransko koturaljkalište, razrušili su britanski bombarderi 30. siječnja 1944. (na samu 11. godišnjicu Hitlerovog proglašenja njemačkim kancelarom). Stoga su u godinama nakon Drugoga svjetskog rata Berlinski filharmoničari svoje koncerte najčešće održavali u dvorani kina Titania (Titania-Palast), a tonska snimanja u evangeličkoj crkvi Isusa Krista (Jesus-Christus-Kirche) u berlinskoj četvrti Dahlem.
Novu zgradu Filharmonije projektirao je njemački arhitekt Hans Sharoun. Njezina je izgradnja bila započeta 1960. godine, a radovi su dovršeni tri godine kasnije. Nova je Filharmonija svečano otvorena i posvećena 15. listopada 1963. Dvadesetak godina kasnije, u razdoblju od 1984. do 1987. godine, započeta je i dovršena izgradnja susjedne manje koncertne dvorane. Nju je, u skladu sa Sharounovim planovima iz 1971. godine, 1979. projektirao Sharounov dugogodišnji suradnik Edgar Wisniewski. Obje su ove zgrade, odnosno koncertne dvorane – zajedno s Novom nacionalnom galerijom (Neue Nationalgalerie), Državnim institutom za glazbena istraživanja (Staatliches Institut für Musikforschung), Muzejom glazbala (Musikinstrumenten-Museum) i Berlinskom državnom knjižnicom (Staatsbibliothek zu Berlin) – dio novoga Kulturnog centra (Kulturforum), koji je izgrađen u blizini poznatoga berlinskoga Potsdamskog trga (Potsdamer Platz).
Arhitektura[uredi | uredi kôd]
Nova zgrada berlinske Filharmonije nepravilnog je osmerokutnog oblika, a svojim izgledom pomalo podsjeća na američki Pentagon ili cirkuski šator. Sjedala za publiku – svako od njih na zasebnoj visini – u obje su koncertne dvorane (velikoj i maloj) raspoređena unutar pregrađenih loža uzlazno i prstenasto sagrađenih uokolo koncertnoga podija, čime je svakom slušatelju omogućen podjednako dobar pogled na pozornicu i izvođače. Lothar Cremer, njemački stručnjak za akustiku, predložio je takav nepravilan oblik obiju zgrada, odnosno koncertnih dvorana: u suradnji s berlinskim Tehničkim sveučilištem (Technische Universität Berlin) svoju je ideju sproveo u jedinstveno i originalno prostorno rješenje, koje doista svakom posjetitelju, odnosno slušatelju omogućuje savršeni akustički glazbeni doživljaj. Iznad koncertnoga podija obješeni su parabolični hiperboloidni reflektori i brojne akustičke pregradne i usmjerivačke ploče, kojima je postignuto ujednačeno rasprostiranje zvuka u dvorani i njegov optimalan odjek. ↓2 Velika dvorana Filharmonije ima 2440, a mala 1180 sjedećih mjesta.
Spomenuta su prostorna i akustička rješenja poslužila i kao model prilikom kasnije izgradnje još nekih koncertnih dvorana ili opernih kuća poput Opere u Sydneyu (1973.), Koncertne dvorane Boettcher u Denveru (1978.), nove dvorane Gewandhaus u Leipzigu (1981.) i Koncertne dvorane Walt Disney u Los Angelesu (2003.).
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Althoff, Johannes: Die Philharmonie, Berlin: Berlin-Edition, 2002. ISBN 3-8148-0035-4
- Stresemann, Wolfgang: Philharmonie und Philharmoniker, Berlin: Stapp, 1984. ISBN 3-87776-518-1
- Wisniewski, Edgar: Die Berliner Philharmonie und ihr Kammermusiksaal. Der Konzertsaal als Zentralraum, Berlin: Gebrüder Mann, 1993. ISBN 3-7861-1714-4
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑1 Riječ »filharmonija« (njem. Philharmonie) se prvotno rabila kao naziv za glazbeno društvo ili ustanovu čiji je glavni zadatak bio promicanje glazbe i organiziranje (simfonijskih) koncerata. Kasnije se taj naziv počeo rabiti i za orkestre koji su bili osnivani pri tim društvima. Stoga je, prilikom prevođenja njemačkih naziva, potrebno i u hrvatskom jeziku pripaziti na razlikovanje filharmonije od filharmoničara, odnosno ustanove od glazbenika (orkestra).
- ↑2 »Musik mit Wänden«, u: Der Spiegel, br. 42, 16. listopada 1963. (preuzeto 13. kolovoza 2012.)
Galerija[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]
![]() | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi berlinska Filharmonija |