Bernardo Bobić
| Bernardo Bobić | |
| Barok | |
|---|---|
 Bernardo Bobić (oko 1690.): Biskup Duh predaje krunu kralju Ladislavu (dio oltara svetog Ladislava) | |
| Rođenje | ? |
| Smrt | oko 1694. Zagreb |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo - pozlatarstvo |
| Praksa | Zagreb |
| Utjecali | Tizian, Palma Mlađi |
| Poznata djela | Oltar svetog Ladislava (10 slika) |
| Portal o životopisima | |
Bernardo Bobić (Bubich, Budich) (* ? - † Zagreb, oko 1695.), bio je hrvatski barokni slikar i pozlatar, koji je slikao uglavnom po Zagrebu i bližoj okolici.
Život i djelo[uredi | uredi kôd]
O njegovom školovanju i djetinstvu još uvijek ne znamo gotovo ništa, spominje se u jednom dokumentu iz Zagreba 1683. godine. (kupoprodajni ugovor za kupnju kuće u Radićevoj ulici). Pouzdano se zna da je radio kao slikar i pozlatar u Zagrebu između 1680. - 1692. (Malar na Kaptolu stojeći, pictor et civis areae Nostre Capitularis)[1]
1680. godine polikromirao je drvene skulpture i pozlatio Oltar sv. Dionizija za crkvu sv Katarine u Zagrebu. Za taj oltar naslikao je 1683. dvije slike na platnu za koje sa sigurnošću znamo da su njegovo djelo Silazak duha svetoga i Judita i Holofern.
Njemu se pripisuju i tri oltarne slike na drvu ( od pet sačuvanih) za oltar sv. Marije u zagrebačkoj katedrali (Komersteinerov oltar), sa scenama iz života svetice.[2] Na ovim slikama vidi se vidan napredak, vjerojatno je na to utjecao zajednički rad s ljubljanskim slikarom Ivanom Eisenhortom. Njih dvoje trebali su zajednički izvesti oltar, pozlatiti ga, obojati drvene skulpture i izvesti svaki po šest slika na drvu. Oltar je dovršen 1688. godine.
Njegovo najvažnije djelo je ciklus od 12 oltarnih slika (sačuvano je 10) za oltar svetog Ladislava u zagrebačkoj katedrali (danas se nalazi u Muzeju grada Zagreba). Na tim slikama su scene iz života kralja Ladislava, osnivača biskupije u Zagrebu.
Bobić je bio slikar na kojeg su utjecali venecijanski slikari 16. stoljeća Tizian, Tintoretto i Palma Mlađi, ali je on to slikarstvo prihvatio i usvojio preko posrednih veza iz Slovenije i Austrije. Unatoč nekim nedorečenostima i nesavršenosti, Bobićev rad prikazuje, neosporni talent, i želju prema slobodnom izražavanja unutar glavnih crta baroknog manirizama.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Zvonimir Wyroubal: Malar na Kaptolomu stojeći (monografija), JAZU, Zagreb, 1964.
- Anđela Horvat: Je li Bernardo Bobić slikar ciklusa krilnih oltara zagrebačke katedrale?, Peristil (8-9) (str. 131-141), Društvo povjesničara umjetnosti, 1965/1966., ISSN 0553-6707
- Ljubo Babić: Katalog izložbe Bobić, Bernardo, Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za likovne umjetnosti, 1957. – 25 str.
- Enciklopedija likovnih umjetnosti, Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb 1960. str. 409
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Enciklopedija likovnih umjetnosti, Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb 1960. str. 409
- ↑ Muzej za umjetnost i obrt - Oltar sv. Marije. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. srpnja 2007. Pristupljeno 2. prosinca 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)