Betakoronavirus

Betakoronavirusi
	Animacija SARS-CoV-2 Viriona
Klasifikacija virusa
Skupina virusa:	Riboviria
Carstvo:	Orthornavirae;
Koljeno:	Pisuviricota;
Razred:	Pisoniviricetes;
Red:	Nidovirales;
Porodica:	Coronaviridae;
Potporodica:	Orthocoronavirinae;
Rod:	Betacoronavirus;
Podrodovi
	Embecovirus; Sarbecovirus; Merbecovirus; Nobecovirus;
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike;

Betakoronavirusi (β-CoV ili Beta-CoV) jedan su od četiri roda koronavirusa u potporodici Orthocoronavirinae u obitelji Coronaviridae, reda Nidovirales. Oni su omotani, jednolančani RNK virusi zoonotskog, pozitivnog smisla, genoma veličine oko 30 kilobaza. ^[1] U starijoj literaturi ovaj je rod poznat i kao koronavirusi grupe 2.

Etimologija

Naziv Koronavirus potječe od latinskog corona, što znači 'kruna' ili 'vijenac', a odnosi se na oblik virusa gledanog pod elektronskim mikroskopom; proteini na površini stvaraju oblik nalik Sunčevoj koroni.^[2] Prefiks "beta" potječe od starogrčkog βῆτα, tj. β, drugog slova grčkog alfabeta.

Virologija

Alfakoronavirusi i betakoronavirus zaražavaju uglavnom šišmiše, ali također mogu i druge vrste sisavaca poput ljudi, deva i zečeva.^[3] Betakoronavirusi koji su uzrokovali epidemije kod ljudi uglavnom izazivaju vrućicu i respiratorne simptome. Oni uključuju:

Morfologija

Betakoronavirusi se razlikuju od svih ostalih u rodu po tome što imaju dodatni, kraći protein šiljka koji se zove hemaglutinin esteraza (HE) (P15776). Smatra se da je naslijeđen od virusa gripe tipa C.^[4]

Poznate su strukture nekoliko proteina šiljaka ove skupine virusa. Domena vezanja receptora proteina šiljka u betakoronavirusa i alfakoronavirusa katalogizirana je kao InterPro: IPR018548. Protein šiljka, fuzijski protein, sastavlja se u trimer (PDB: 3jcl, 6acg); njegova struktura nalikuje fuzijskom proteinu paramiksovirusa F.^[5] Uporaba receptora jako je neočuvana; na primjer, među Sarbecovirusima, samo podlinija koja sadrži SARS ima ACE2 receptor.

Galerija

Animacija viriona SARS-CoV-2.
Morfološka ilustracija SARS-CoV-2 viriona
Dijagram viriona koronavirusa čiji su proteini šiljka u obliku krune poput Sunčeve korone.

Izvori

↑ Goverdhan, Aarthi. 1. siječnja 2024. Chapter 2 - SARS-CoV-2: Structure, Pathogenesis, and Diagnosis. Elsevier
↑ Sturman, L. S.; Holmes, K. V. 1. siječnja 1983. The molecular biology of coronaviruses. Advances in Virus Research
↑ Jelinek, Herbert F.; Mousa, Mira; Alefishat, Eman; Osman, Wael; Spence, Ian; Bu, Dengpan; Feng, Samuel F.; Byrd, Jason; Magni, Paola A.; Sahibzada, Shafi; Tay, Guan K. 1. siječnja 2021. Evolution, Ecology, and Zoonotic Transmission of Betacoronaviruses: A Review. Frontiers in Veterinary Science
↑ Weiss, Susan R.; Leibowitz, Julian L. 1. siječnja 2011. Chapter 4 - Coronavirus Pathogenesis. Academic Press
↑ Walls, Alexandra C.; Tortorici, M. Alejandra; Bosch, Berend-Jan; Frenz, Brandon; Rottier, Peter J. M.; DiMaio, Frank; Rey, Félix A.; Veesler, David. 3. ožujka 2016. Cryo-electron microscopy structure of a coronavirus spike glycoprotein trimer. Nature

[1] Goverdhan, Aarthi. 1. siječnja 2024. Chapter 2 - SARS-CoV-2: Structure, Pathogenesis, and Diagnosis. Elsevier

[2] Sturman, L. S.; Holmes, K. V. 1. siječnja 1983. The molecular biology of coronaviruses. Advances in Virus Research

[3] Jelinek, Herbert F.; Mousa, Mira; Alefishat, Eman; Osman, Wael; Spence, Ian; Bu, Dengpan; Feng, Samuel F.; Byrd, Jason; Magni, Paola A.; Sahibzada, Shafi; Tay, Guan K. 1. siječnja 2021. Evolution, Ecology, and Zoonotic Transmission of Betacoronaviruses: A Review. Frontiers in Veterinary Science

[4] Weiss, Susan R.; Leibowitz, Julian L. 1. siječnja 2011. Chapter 4 - Coronavirus Pathogenesis. Academic Press

[5] Walls, Alexandra C.; Tortorici, M. Alejandra; Bosch, Berend-Jan; Frenz, Brandon; Rottier, Peter J. M.; DiMaio, Frank; Rey, Félix A.; Veesler, David. 3. ožujka 2016. Cryo-electron microscopy structure of a coronavirus spike glycoprotein trimer. Nature

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]