Bezvučni bilabijalni frikativ
| Bezvučni bilabijalni frikativ | |
| ɸ | |
| IPA-broj | 126 |
| HTML-entitet | 632
|
| IPA-slika | .svg){kind=small}
|
| X-SAMPA | p\
|
| Kirshenbaum | P
|
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Bezvučni bilabijalni frikativ glas je koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za nj se rabi znak [ɸ].
Glas ne postoji u hrvatskome standardnom jeziku, ali po izgovoru je sličan glasu [f]. Bezvučni bilabijalni frikativ izgovara se samo usnama, to jest gornji zubi ne dodiruju donje usne.
Pojavljuje se u turskom (kao alofon glasa [f] kod nekih govornika),[1] turkmenskom, japanskom (kao alofon glasa /h/)[2] i drugim.
Njegove značajke uključuju:
- Po načinu tvorbe jest frikativ
- Po mjestu tvorbe jest bilabijalni suglasnik
- Po zvučnosti jest bezvučan.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Göksel, Aslı. 2005. Turkish : a comprehensive grammar. Celia Kerslake. Routledge. London. ISBN 0-415-21761-X. OCLC 57006835
- ↑ Okada, Hideo. Japanese. Handbook of the International Phonetic Association: A Guide to the Use of the International Phonetic Alphabet. ISBN 978-0-52163751-0