Fonetika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Fonetika
(Glasoslovlje)
Fonetika
Prikaz aktivnih i pasivnih mjesta artikulacije:
1 i 2: usne • 3: zubi • 4: desni (alveole) • 6: prednji dio tvrdoga nepca • 7: tvrdo nepce (palatum) • 8: meko nepce (velum) • 9: resica (uvula) • 10: ždrijelo • 11: grkljan • 13: korijen jezika • 14: stražnji dio leđa jezika • 15: srednji dio leđa jezika • 16: prednji dio jezika • 17: vrh jezika
Znanstveno polje Filologija
Znanstveno područje Humanističke znanosti
Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj
Jezikoslovlje‎
Jezične razine
Fonetika ¤ Fonologija ¤ Morfologija (jezikoslovlje) ¤ Sintaksa ¤ Leksikologija ¤ Semantika ¤ Stilistika
Jezikoslovne discipline
Primijenjeno jezikoslovlje
Usvajanje jezika
Psiholingvistika
Tipološko jezikoslovlje
Flektivni jezici ¤ Aglutinativni jezici ¤ Izolirajući jezici ¤ Sintetički jezici ¤ Polisintetski jezici
Genetsko jezikoslovlje
Dijalektologija ¤ Poredbeno-povijesno jezikoslovlje
Sociolingvistika
Lingvistička antropologija
Generativna lingvistika
Kognitivna lingvistika
Računarska lingvistika
Deskriptivna lingvistika
Poredbeno jezikoslovlje
Leksikologija
Etimologija
Korpusna lingvistika
teorijsko jezikoslovlje
empirijsko jezikoslovlje
opće jezikoslovlje
računsko jezikoslovlje
Povijest jezikoslovlja
Popis jezikoslovaca
Neriješeni problemi

Fonetika (od grč. phōnētikós: 'glasovni') ili glasoslovlje jezikoslovna je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičkih obilježja glasova i govora.

Podjela[uredi | uredi kôd]

Fonetika se može podijeliti na:

  • artikulacijsku fonetiku
  • akustičku fonetiku
  • perceptivnu ili auditivnu fonetiku

Artikulacijska fonetika[uredi | uredi kôd]

Artikulacijska fonetika proučava djelovanje artikulacijskih organa, to jest govornog prolaza. Pri proizvodnji govornih glasova razlikuju se mjesto i način izgovora. Zato su za opis glasova uspostavljena tri kriterija: zvučnost, način artikulacije i mjesto artikulacije.

Akustička fonetika[uredi | uredi kôd]

Akustička fonetika proučava akustičke osobine glasova i govora. U glavne osobine govornih zvukova ubrajaju se: amplituda, frekvencija, trajanje i spektar.

Perceptivna fonetika[uredi | uredi kôd]

Perceptivna ili auditivna fonetika proučava načine tumačenja glasova i govora.

Primjeri:

  • amplituda se percipira kao glasnoća
  • frekvencija se percipira kao visina tona
  • trajanje se percipira kao duljina glasa

Fonetska transkripcija[uredi | uredi kôd]

Govorni glasovi bilježe se s pomoću fonetske transkripcije. Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz izgovora fonetičari upotrebljavaju specijalne sustave fonetskih simbola (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).

Uobičajeno je označiti fonetsku transkripciju uglatim zagradama [ ].

Literatura[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta


P linguistics.svg Nedovršeni članak Fonetika koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.