Bilabijalni vibrant

Izvor: Wikipedija
Bilabijalni vibrant
ʙ
IPA-broj 121
HTML-entitet ʙ
IPA-slika
X-SAMPA B\
Kirshenbaum b<trl>
Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik

Bilabijalni vibrant glas je koji se pojavljuje u nekim ljudskim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi označuje se simbolom [ʙ].

Vrlo je rijedak, pojavljuje se u oko 70 jezika.[1] Obično se pojavljuje u tri inačice: zvučnoj (ʙ), prednazaliziranoj (ᵐʙ) i bezvučnoj (ʙ̥). Često se pojavljuje tek kao alofon bilabijalnih glasova i skupova pred stražnjim vokalima.

Po nekima, čisti bilabijalni vibrant kao fonem ne postoji ni u jednome jeziku jer se pred njim uvijek nalazi neki oblik zatvora, najčešće bilabijalni ploziv u [ʙ] ili bilabijalni nazal u [ᵐʙ].[1]

Što se tiče pojavnosti, neprednazalizirani bilabijalni vibrant pojavljuje se kao alofon glasa /b/ pred /o/ u Pirahã jeziku. Kao fonemi u medumba jeziku nalaze se i prednazalizirani i neprednazalizirani, a oba se opisuju sa zatvorom pred vibrantom.[2] Jezici poput titana[3] i unue[4] imaju prednazalizirani vibrant.

Bezvučni vibrant pojavljuje se u jezicima poput Arára do Pará,[5] a postojao je i kao alofon u izumrlome ubihskome jeziku.

Mnogi jezici ovaj glas imaju samo u kombinaciji: sjeverni niaski jezik ima foneme /mbʙ/ i /nɖr/, a južni /bʙ/ and /ɖr/.[1]

Karakteristike su:

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Kenneth S. Olson: The nonexistence of the plain bilabial trill phoneme. SIL International
  2. Kenneth Olson, Yohann Meynadier: ON MEDUMBA BILABIAL TRILLS AND VOWELS. HAL
  3. Ladefoged, Peter (2005.): Vowels and Consonants. Blackwell.
  4. Dimock, Laura (2005.): The Bilabial Trill in Unua. Wellington Working Papers in Linguistics. 17: 17. – 33.
  5. Isaac Costa de Souza (2010.): A PHONOLOGICAL DESCRIPTION OF “PET TALK” IN ARARA. University of North Dakota.