Biskupski ordinarijat u Mostaru

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Zgrada Biskupskog ordinarijata

Zgrada Biskupskog ordinarijata (Biskupije) u Mostaru je s početka 20. stoljeća. Godine 1902. moravski inženjer Maximilian David[1] napravio je projekt u duhu neorenesansne arhitekture, povijesnog stila koji je prevladavao eklektičkom arhitekturom u Austro-Ugarskoj na prijelazu stoljeća. Zgrada je sagrađena 1906. godine. [2] Smještena je na pola puta između franjevačke crkve i stare zgrade Biskupije.[3]

Zemljište u posjedu ordinarijata bilo je mjestom velikog partizanskog zločina. OZNA je u vojarni Zapadni logor, koja se nalazila na mjestu današnjeg stadiona NK Zrinski, na padinama Bijelog Brijega, prikupljala ratne zarobljenike i civile. Većinu ratnih zarobljenika preko noći su kamionima odvozili na stratišta u istočnoj Hercegovini. Proljeća 1945. to je bila mostarska svakodnevnica. Jedan dio tih masovnih egzekucija oznaši i knojevci su obavili na padinama Biskupove glavice. Polovicom 1960-ih tu je napravljeno partizansko groblje. Do nacionalizacije Biskupski ordinarijat u Mostaru bio je vlasnik parcele na kojoj je danas to groblje. U vlasništvu je do nacionalizacije u vlasništvu Biskupskog ordinarijata bio je prostor današnje Biskupove glavice, kao i prostor oko rijeke Radobolje, gdje se danas nalazi katedrala. Dolaskom komunističke vlasti Katoličkoj crkvi oduzeli su zemljište, posjekli stabla i loze. Također su komunističke vlasti nacionalizirale biskupijski vinski podrum, vino i bačve. Time je sasvim uništila tadašnju biskupijsku ekonomiju. Na mjestu nacionaliziranih nasada posadili su borove mladice radi prekrivanja tragova nekoliko masovnih grobnica, nastalih ovdje tijekom veljače i ožujka 1945. godine. Tijelima ratnih zarobljenika i civila, napunili su ih pripadnici OZN-e i KNOJ napunili. Bačena su tijela uglavnom mostarskih Hrvata. Partizansko groblje uopće ne sadrži posmrtne ostatke partizana, nego je simbolična značenja. Prava namjena bilo je skrivanje dokaza strahovite komunističke represije. Komunistički režim je pao a Ordinarijat već preko 20 godina nije vratio ono što su komunističke vlasti doslovce otele u poraću.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Odluka o proglašavanju nacionalnim spomenikom BiH graditeljske cjeline, franjevačkog samostana s crkvom u Širokom Brijegu Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, objavljeno 23. svibnja 2007., pristupljeno 7. prosinca 2016.
  2. Herzegovina Biskupski ordinarijat (pristupljeno 10. studenoga 2017.)
  3. Grad Mostar Biskupski ordinarijat (pristupljeno 10. studenoga 2017.)
  4. Hrsvijet.net Damir Šimić: Istražujemo: Mostarsko partizansko groblje podignuto na kostima žrtava komunističke represije 13. ožujka 2012. (pristupljeno 10. studenoga 2017.)