Eklekticizam

Eklekticizam ili eklektizam (grč. eklektikós, 'izbirljiv')[1] filozofska je metoda misaonih sustava koja se ne drži ni jedne rigidne paradigme postavljenih pretpostavki ili zaključaka, već selektivnim probiranjem stvara višestruke teorije kako bi stekla uvid u fenomen, ili primjenjuje samo određene teorije u određenim slučajevima.[2]
Pojam potiče od grčke riječi eklektikos (ἐκλέγειν), što znači „birati najbolje”. Eklekticizam u psihologiji i socijalnom radu predstavlja pristup stvarnosti po kome mnogi faktori utječu na ponašanje i psihu, te je neizbježno razmotriti sve perspektive pri identificiranju, objašnjavanju, određivanju i promjeni ponašanja.
Eklekticizam se ponekad može činiti neelegantan i kompliciran, a eklektičar je ponekad kritiziran zbog nedostatka dosljednosti u svoje mišljenje. No, to je uobičajeno u mnogim područjima istraživanja. Na primjer, većina psihologa prihvaća određene aspekte biheviorizma, ali ne pokušava koristiti tu teoriju da objasni sve aspekte ljudskog ponašanja.[3]
Eklekticizam u umjetnosti je spajanje i miješanje raznih stilova ili "posuđivanje" elemenata jednog umjetničkog pravca u drugim pravcima. Većina suvremene, osobito postmoderne umjetnosti, smatra se eklektičnom.
Eklekticizam se u arhitekturi javlja već u 19. stoljeću upotrebljavanjem ili imitacijom elemenata iz različitih i često kontradiktornih arhitektonskih stilova, ili na kraju i elemenata iz djela drugih umjetnika i njihovog spajanja u nove cjeline ili kompozicije (tzv. historicizam). Suvremena postmoderna arhitektura također njeguje neke oblike eklekticizma.

- ↑ eklekticìzam HJP. Pristupljeno 22. ožujka 2025.
- ↑ eklekticizam HE. Pristupljeno 22. ožujka 2025.
- ↑ Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada
- ↑ Anthony F. Janson, Postmodernism, in Janson's History Of Art, 1999.
|