Bistrica (Fojnica, BiH)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bistrica
Bistrica na karti BiH
Bistrica
Bistrica
Bistrica na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH središnja Bosna
Entitet Federacija BiH
Županija Središnja Bosna
Općina/Grad Fojnica
Zemljopisne koordinate 43°55′30″N 17°55′05″E / 43.925°N 17.918°E / 43.925; 17.918Koordinate: 43°55′30″N 17°55′05″E / 43.925°N 17.918°E / 43.925; 17.918
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 155

Bistrica je naselje u općini Fojnica, Federacija BiH, BiH.

Smještaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se blizu glavne prometnice, kod sela Bakovića. Mnogo je starije naselje od Bakovića.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Bistrica je starinom katolički kraj. Biskupske vizitacije bilježe isključivo katoličke kuće.

U Bistrici je bio viganj. Dolaskom austro-ugarske vlasti vignjevi u Fojnici i njezinoj okolici najviše su izrađivali dugačke čavle za nove željeznice.[1]

U prvoj polovici Bistričani su živjeli samo od zemljoradnje i stočarstva. Vlasnik zemlje bio je bogat, tko nije bio vlasnik smatralo ga se siromahom. Do obradivih se površina dolazilo tako što se u šumi oko panjeva uskopa, posije heljda pa se onda pomalo vade panjevi, pali, krči i dr. Krčevine su se protezale skroz do Fratarskih staja. Sijalo se žito (raž, zob, ječam, kukuruz), krumpir, grah, tikva, konoplja. Bistrica je bila izuzetno bogata voćem. Za stočarstvo se kosilo svaka čestica zemlje. Bile su važne rašćine koje se kresalo za ovce i koze. Ako nije bilo hrastovine, kresao se grab, breza i trešnja, a kozama se donosilo i jelove grane. Svinjama se kuhala žara, papra, pa čak i list od lijeske. Lovstvo je funkcioniralo postavljanjem zamki, nije bilo lova puškom. Novac se namicao prodajom stoke koju se gonilo na tržnicu u Visoko. [1]

U drugom svjetskom ratu u šumama iznad Bistrice stanovnici su skrivali žito u pećini. Iz ovo rata nije se vratilo 13 Bistričana, ali selo nije doživjelo paljevinu.[1]

Šume su ovdje izobilne i u mnoge predjele dugo nije kročila ljudska noga. Iz toponima se vidi da su ondje nekada bile prave prašume. Nakon Drugog svjetskog rata osnovano je poduzeće Inač, koje je držalo Garež i Dugo Brdo. Bavilo se eksploatiranjem drvne građe. Zahvaljujući šumarskim potrebama Bistrica je izašla iz prometne izolacije. Premda je bila blizu glavne prometnice, sve do 1969. do nje se moglo doći samo lošom strmom stazom kojom su mogli samo pješaci i jače zaprege i samarice. Te godine poduzeće Šumarstvo trasiralo je put radi eksploatacije šume.[1]

Još u jugoslavenskim vremenima pojedini mlađi ljudi počeli kupovati zemljišta i graditi kuće u Bakovićima, bliže cesti. 1980-ih je Bistrica dobila zvonik sa zvonom, do danas simbolom Bistrice. Začudo je crkva u građanskom hrvatsko-bošnjačkom ratu ostao netaknut, dok je cijela Bistrica. [1]

Građanski rat 1993. između Hrvata i Bošnjaka-muslimana bio je poguban po Bistricu. Ubrazo je proces iseljavanja i za dugo vremena promijenio sliku Bistrice. U ratu su na ovom dijelu bojišta snage Armije BiH bile brojčano nadmoćnije te su potisnule bojovnike HVO-a na drugu stranu Gvožđanske doline. HVO se ondje ukopao i uspostavio crtu obrane. Bistrica nije bila branjena i muslimanski ekstremisti su je spalili do temelja.[1]

Poslije rata je izostala obnova spaljenoga i porušenoga. Još dok su bili u prognanstvu dio predratnih stanovnika odlučio je odseliti u Hrvatsku ili dalje, a drugi su dobiveni materijal za obnovu ugradili su u Bakovićima, tako da se skoro nitko nije imao vratiti u Bistricu.[1]

Danas je bez stanovnika, ali vodi se briga o izgledu groblja. Akcijom mještana 2009. je uspješno okončana akcija na ograđivanju groblja i izgradnji nove kapelice. Nadu za oživljavanje sela davala je inicijativa o asfaltiranju dionice puta za vikend naselje na planini, upravo do Bistrice, no zbog stanja u državi BiH mala je vjerojatnost skorog ostvarenja te inicijative.[1]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 155

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Fojnička škrinja Tomislav Bošnjak: Bistrica, broj 27, ožujak-travanj 2014., str. 13-16

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]