Bitka na rijeci Fei

Izvor: Wikipedija
Bitka na rijeci Fei

Kina 383. god.; područja države Raniji Qin označene su ljubičastom bojom, dok su područja dinastije Jin označena žutom; debela crna linija označava krajnju granicu Qina; crvena linija označava granicu uspostavljenu nakon bitke.
Vrijeme studeni 383.
Lokacija rijeka Fei (današnja pokrajina Anhui)
Ishod Značajna pobjeda dinastije Jin; kolaps Carstva Raniji Qin
Casus belli Osvajački pohod države Raniji Qin
Teritorijalne promjene Dinastija Jin vraća izgubljeni teritorij južno od Žute rijeke.
Sukobljeni
Raniji Qin Istočna dinastija Jin
Vođe
Fú Jiān (Car Xuanzhao od Ranijeg Qina),
Fu Rong
Xie An,
Xie Xuan,
Xie Shi (謝石),
Xie Yan (謝琰),
Huan Chong,
Huan Yi (桓伊)
Vojne snage
870.000 prema Jin Shuu; moderne procjene 300.000+ 80.000 elitnih Beifu jedinica
Posljedice
700.000+ prema Jin Shuu, moderne procjene 150.000+ minimalni

Bitka na rijeci Fei ili Feishuiu (kineski: 淝水之戰 / 淝水之战, pinyin: Féishŭi zhī zhàn) se odigrala 383. godine između snaga sjeverne kineske države Raniji Qin pod Di carem Fu Jiānom (苻堅) na jednoj, te kineskih snaga Istočne dinastije Jin na drugoj strani[1] Rijeka Fei na kojoj se bitka odigrala više ne postoji, ali povjesničari vjeruju da je prolazila kroz Lu'an u današnjoj pokrajini Anhui, kraj rijeke Huai.[2]

God. 379., vladar države Raniji Qin, Fu Jian je napao područja Istočne dinastije Jin osvojivši strateški važan grad Xiangyang. Četiri godine kasnije snage dinastije Jin su pokušale povratiti grad, ali bez uspjeha. Na to je Fu Jian odlučio ujediniti Kinu pod svojom vlašću i poveo je veliku vojsku sastavljenu od mnogih naroda pod njegovom vlašću južno u dolinu Žute rijeke.

Iako su snage dinastije Jin bile brojčano nadjačane 10:1, nanijele su katastrofalan poraz vojsci Fu Jiana. Nisu sačuvani potpuno pouzdani podaci o samoj bitci, ali jedna verzija navodi kako je Fu Jian nakon osvajanja grada Shouyanga (壽陽, današnji Lu'an) pomislio kako može ostvariti brzu pobjedu i ostavio je glavinu vojske u Xiangchengu povevši samo oko 8.000 laganih konjanika. Ispred je poslao zarobljenog službenika Zhu Xua (朱序) da uvjeri Jin generala Xie Shia (謝石) na predaju. No, vjerni službenik je dojavio Xie Shiju kako Fu Jian vodi tek dio svoje vojske i savjetovao mu da napadne prethodnicu kako bi osakatio neprijatelja; što je ovaj i učinio. Nakon toga su se postrojbe dinastije Jin postrojile tako široko na istoku rijeke Fei da su odavale dojam kako su ravne snagama Fu Jiana na zapadnoj obali rijeke. Jin general Xie Xuan je poslao glasnika generalu Fu Rongu predlažući da se snage Ranijeg Qina povuku malo natrag na zapad kako bi Jin snage mogle preći rijeku i započeti boj. Iako su se mnogi generali pobunili protiv ovoga, Fu Jian je u saglasnosti s Fu Rongom odlučio pristati, želeći napasti snage dinastije Jin dok prelaze rijeku i dok su im snage prepolovljene. No, kada su se snage Ranijeg Qina počele povlačiti unaprijed raspoređeni plaćenici su počeli unositi nered među njihove redove puštajući glasine kako je povlačenje stvarno i prouzrokovano ranijim pobjedama vojski dinstije Jin. Uto je Zhu Xu povikao kao je Qin vojska pobjeđena, na što su Jin generali Xie Yan (謝琰) i Huan Yi (桓伊) poveli svoje vojske preko rijeke u otvoreni napad. Uslijedilo je potpuno rasulo Qin snaga, usprkos pokušajima Fu Ronga da se vojska okrene i suprotstavi nadirućim snagama Jina, na što je njegov konj pao i pregazili su ga snage Jina. Pretpostavlja se kako je u bijegu koji je uslijedio oko 70 do 80% snaga Ranijeg Qina stradalo, što u bitkama, što od gladi i izloženosti elementima.[2]

Bitka na rijeci Fei se smatra jednom od najvažnijih bitaka u povjesti Kine.[3] Nakon bitke je u državi Raniji Qin došlo do građanskog rata koji je s vremenom doveo do njezina uništenja, dok su se s druge strane dinastija Jin i druge kineske države južno od rijeke Yangtze mogle u relativnom miru nastaviti razvijati sljedećih desetljeća.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. C. J. Peers. 1995. Imperial Chinese Armies (1) 200 BC - AD 589. Osprey Publishing. ISBN 1-85532-514-4
  2. a b Bo Yangovo izdanje Zizhi Tongjiana (資治通鑒, tj. „Upotpunjeno zrcalo pomoći vladanju”) iz 1084. god., vol. 26.
  3. a b Bo Yang, Summaries of the History of the Chinese People (中國人史綱, Zhongguoren Shigang), vol. 1, chp. 17.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]