Vidi kôd stranice Bjelorusija

{{izdvojeni članak|studeni 2011.}}
{{Aktualno-ukrajina}}
{{Infookvir zemlja svijeta |
|  ime                         = Republika Bjelarus<ref name="Bakotić"/> 
|  izvorno_ime                 = Рэспубліка Беларусь 
|  ime_genitiv                 = Bjelorusije 
|  eng_ime                     = Bуelorussia 
|  zastava                     = Flag_of_Belarus.svg 
|  grb                         = Coat_of_arms_of_Belarus_(2020).svg
|  lokacija                    = Europe-Belarus.svg 
|  službeni_jezik              = [[bjeloruski jezik|bjeloruski]] i [[ruski jezik|ruski]] 
|  glavni_grad                 = [[Minsk]] 
|  predstavnik_države_množina  = Predsjednici 
|  predstavnik_države          = Predsjednik 
|  predstavnik_države_osoba    = [[Aleksandar Lukašenko]] (legitimnost osporena)<ref>{{Cite web |url=https://www.dw.com/en/belarus-eu-rejects-lukashenko-inauguration-as-illegitimate/a-55038895/ |title=EU rejects Lukashenko inauguration as illegitimate |date=24. rujna 2020. |via=www.dw.com |access-date=22. svibnja 2021. |archive-date=7. prosinca 2020. |archive-url=https://web.archive.org/web/20201207095441/https://www.dw.com/en/belarus-eu-rejects-lukashenko-inauguration-as-illegitimate/a-55038895 |url-status=dead }}</ref><ref>{{Cite web |date=24. kolovoza 2020. |title=El Pais interview with HR/VP Borrell: "Lukashenko is like Maduro. We do not recognize him but we must deal with him" |url=https://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/84346/el-pais-interview-hrvp-borrell-%E2%80%9Clukashenko-maduro-we-do-not-recognize-him-he-must-deal-him%E2%80%9D_en |publisher=eeas.europa.eu}}</ref><ref>Dave Lawler, [https://www.axios.com/us-lukashenko-president-belarus-353ed235-98f7-446f-919a-6a6cdab81975.html U.S. no longer recognizes Lukashenko as legitimate president of Belarus], ''Axios'' (24 September 2020).</ref>
|  predsjednik_vlade_osoba     = [[Roman Golovčenko]] 
|  površina_poredak            = 84 
|  površina                    = 207.595 
|  vode                        = oko 2830 
|  stanovništvo_poredak        = 87 
|  stanovništvo                = {{Gubitak}} 9.413.446<ref name="popis2019">{{Citiranje weba |url=https://www.sb.by/articles/chtenie-mezhdu-tsifr.html |title=В Белстате подробно разъяснили данные переписи населения — 2019 |language=ru}}</ref> 
|  godina_popisa               = 2019. 
|  gustoća_stanovništva        = 45,6
|  neovisnost                  = Od [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]] <br> [[25. kolovoza]] [[1991.]] 
|  BDP_PKM_godina              = 2017. 
|  BDP_PKM                     = 179.4 milijardi $<ref name="cia">{{Citiranje weba |url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bo.html#Econ |title=CIA World factbook |accessdate=9. kolovoza 2019. |archive-date=30. travnja 2020. |archive-url=https://web.archive.org/web/20200430160950/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bo.html#Econ |url-status=dead }}</ref> 
|  BDP_PKM_rang                = 70.
|  BDP_PKM_per_capita          = 18.900 $<ref name="cia"/>
|  BDP_PKM_per_capita_rang     = 94.
|  valuta                      = [[bjeloruski rubalj]] 
|  stoti_dio_valute            = 100 kapiejki 
|  vremenska_zona              = +3 
|  himna                       = [[My Belorusy]]<center>[[Datoteka: My Belarusy vocal.ogg]]</center> 
|  internetski_nastavak        = [[.by]] 
|  pozivni_broj                = +375 
|  komentar                    =  
|  moto = nema
}}
'''Bjelorusija''' ([[bjeloruski jezik|bjeloruski]]: Беларусь, ''Belarús'<nowiki/>''; [[ruski jezik|ruski]]: Беларусь, ''Belarus'<nowiki/>''), službeno '''Republika Bjelarus''' ([[bjeloruski jezik|bjeloruski]]: Рэспубліка Беларусь, ''Rèspublika Belarús''),<ref name="Bakotić">Božidar Bakotić (prir.), ''Službena skraćena i puna imena država na hrvatskom i engleskom jeziku'', Peto izmijenjeno izdanje, [[Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske]], Zagreb, listopad, 2012., str. 4., {{PDF}} <span class="plainlinks">[http://www.mvep.hr/files/file/2012/121022_imena_drzava.pdf (URL)]</span> {{ISBN|978-953-7859-03-9}}</ref> [[država]] je u [[Istočna Europa|istočnoj Europi]], koja se proteže [[Istok|istočno]] od [[Poljska|poljske]] granice prema [[Rusija|Rusiji]]. Na [[jug]]u graniči s [[Ukrajina|Ukrajinom]], a na [[sjeverozapad]]u s [[Latvija|Latvijom]] i [[Litva|Litvom]].

Bjelorusija se nalazi na prijelazu s [[Pribaltička nizina|Pribaltičke]] u [[Istočnoeuropska nizina|Istočnoeuropsku nizinu]]. Većinom je nizinska zemlja s umjerenom kontinentalnom klimom što u gospodarskom smislu pogoduje razvoju ratarske odnosno stočarske kulture. [[Kontinentalne države|Kontinentalna je država]], tj. nema izlaza na more, ali je vrlo dobro povezana riječnim tokovima, posebno s [[Ukrajina|Ukrajinom]] i [[Rusija|Rusijom]].

[[Datoteka:Victory-square.jpg|mini|lijevo|180px|Trg pobjede u glavnom gradu [[Minsk]]u]]
Bjelorusija ima staru i kulturno bogatu tisućljetnu povijest, ali je njezina državna neovisnost relativno mlada. Kroz svoju povijest Bjelorusija je u državničkom i kulturološkom smislu duže vrijeme bila vezana s [[Ukrajina|Ukrajinom]] u sklopu [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] i [[Poljsko-Litavska Unija|Poljsko-Litavske Unije]]. Obje zemlje tada su u posebnoj federaciji bile poznatije pod imenom [[Rutenija]] odnosno [[Termin Rus'|Rus']] u lokalnom slaveniziranom obliku, a konkretno u slučaju Bjelorusije – [[Bijela Rus']].

Nakon raspada [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a [[1991.]] godine prestalo je doseljavanje u dotada industrijski i poljoprivredno najrazvijeniju sovjetsku republiku. Teška gospodarska kriza, koja pogađa ovu zemlju započinje još u doba SSSR-a i nastavlja se zbog istočno azijske ekonomske krize sve do [[1999.]] godine. Do drastične ekonomsko-političke promjene dolazi [[1994.]] godine kada [[Bjelorusi|stanovnici]] umorni od privatizacija i siromaštva dotadašnjem predsjedniku daju samo 10 posto glasova, a na vlast dovode [[Aleksandar Lukašenko|Aleksandra Lukašenka]] koji privatizirane tvrtke vraća pod okrilje države.

Od 1999. do danas Bjelorusija bilježi visok [[gospodarski rast]] koji se kreće između 9 i 10 posto godišnje.<ref>[http://www.menafn.com/qn_news_story_s.asp?StoryId=1093149789] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080123105605/http://www.menafn.com/qn_news_story_s.asp?StoryId=1093149789 |date=23. siječnja 2008. }}</ref> Ipak, glavne zamjerke trenutačnom predsjedniku Bjelorusije idu u smjeru optužba da je zemlju doveo u [[Politička izolacija|izolaciju]], a granice države u [[Europa|Europi]] se i dalje percipiraju politički zatvorene što Bjelorusiju drži u svojevrsnoj [[Stagnacija|stagnaciji]] kada su u pitanju europski standardi i njihovo usvajanje.

==Povijest==
{{glavni|Povijest Bjelorusije}}

[[Datoteka:Lithuanian state in 13-15th centuries.png|mini|180px|desno|Teritorij Velike kneževine [[Povijest Litve|Litve]], [[Kijevska Rus'|Rusi]] i [[Baltički narodi|Samogitije]] u 15. stoljeću]]
[[Datoteka:Magnus_ducatus_Lithuania,_1780.jpg|mini|Magnus Ducatus Lithuania, Tobias Lotter, 1780]]

[[Slaveni]] s prostora zapadne Ukrajine naseljavaju prostor današnje Bjelorusije između [[6. stoljeće|6.]] i [[8. stoljeće|8. stoljeća]]. Tu se posebno ističu dva istočnoslavenska plemena [[Dregoviči]] i [[Radimiči]], koji ujedno predstavljaju pretke današnjih [[Bjelorusi|Bjelorusa]]. Tadašnji [[Istočni Slaveni]] susreću se s [[Varjazi]]ma i osnivaju prvu veliku državu [[Istočna Europa|istočne Europe]] – [[Kijevska Rus'|Kijevsku Rus']]. U sastavu te države nalazile su se i kneževine čija su središta bila u današnjim bjeloruskim gradovima kao što je [[Polack]]. Širi prostor oko kneževine Polocki u sjevernijem djelu današnje Bjelorusije imenovao se [[Bijela Rus']] po čemu je suvremena Bjelorusija i dobila ime nakon [[Ruska revolucija|Ruske revolucije]].

U 13. stoljeću nakon [[Mongoli|mongolske]] provale u kojem je [[Kijev]] kao glavno kulturno i političko središte Istočnih Slavena bio do temelja uništen, [[Kijevska Rus']] se raspala na nekoliko kneževina, a kneževine koje su se nalazile na području Bjelorusije, ušle su u posjed [[Velika kneževina Litva|Velike kneževine Litve]] zajedno s kneževinama s prostora srednjovjekovne Ukrajine. Do [[15. stoljeće|15. stoljeća]], ta će se kneževina naglo proširiti na [[Istočna Europa|istočnu Europu]] i obuhvatiti prostor od [[Baltik|Baltičkog]] do [[Crno more|Crnog mora]]. U zemlji će većinu stanovnika činiti [[Bjelorusi]] i [[Ukrajinci]] tada poznatiji kao Rusini, a sama država jedno vrijeme nosit će ime [[Velika kneževina Litva|Velika kneževina Litve, Rusi i Samogitije]].

Godine [[1386.]] godine [[Poljska]] i [[Litva]] sklapaju [[Personalna unija|personalnu uniju]] čime ukrajinske zemlje ulaze u sastav Poljske, a bjeloruske ostaju u sastavu Litve. Time se ujedno započinje stvarati jezično-kulturološka različitost između [[Bjelorusi|Bjelorusa]] i [[Ukrajinci|Ukrajinaca]], koji su se sve do 16. stoljeća percipirali kao jedinstven narod. Godine [[1514.]], dogodila se [[bitka za Oršu]] između Velikog Vojvodstva Litve i Kraljevine Poljske protiv Velikog Vojvodstva Moskve. Mnogo manja vojska Poljske-Litve (30.000 vojnika) porazila je 80.000 ruskih vojnika te zarobila vojni stožer i zapovjednika. Svake se godine svečano obilježava godišnjica bitke održavanjem festivala. Godine [[1569.]] dolazi do političkog sjedinjenja Poljske i Litve koje otada čine [[Poljsko-Litavska Unija|Poljsko-Litavsku Uniju]]. Nakon ustanka [[Zaporoški kozaci|Zaporoških kozaka]] sredinom 17. stoljeća, Bjelorusi se kratko nalaze u sklopu federacije tri naroda odnosno tada je stvorena [[Velika kneževina Ruska]] koja će u jednoj mjeri potaknuti i bjelorusko samoodređenje. Upravo u tom razdoblju javlja se svojevrsna nacionalna misao o neovisnoj bjeloruskoj državi prema uzoru na [[Velika kneževina Ruska|Veliku kneževinu Rusku]].

Svibanjskim Ustavom iz [[1791.]] (smatra se prvim [[Europa|europskim]] modernim Ustavom), Poljska ukida sve dotadašnje podjele na kneževine i sve ujedinjuje pod nazivom Kraljevina Poljska. No ubrzo, već [[1795.]] [[Rusija]], [[Austrija]] i [[Pruska]] međusobno dijele Poljsku, prisilivši posljednjeg poljskog kralja [[Stanisław August|Stanisława Augusta]] na [[Abdikacija|abdikaciju]]. Bjeloruske zemlje ušle su u sastav [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] i tamo će se zadržati sve do njegovog raspada [[1917.]] godine. Na teritoriju Bjelorusije odigrale su se važne bitke tijekom [[Napoleon Bonaparte|Napoleon]]ove invazije na Rusiju [[1812.]] godine. Prelazak bjeloruske rijeke [[Berezina|Berezine]] predstavljao je konačnu katastrofu [[Francuzi|francuske]] vojske. Dok su se ostatci francuske armije borili da prijeđu preko pontonskih mostova, dvije ruske armije na Berezini nanijele su im ogromne gubitke.

=== Povijest Bjelorusije u 20. stoljeću ===
[[Datoteka:Rzeczpospolita2nar.png|mini|desno|180px|Teritorijalne granice federativne [[Povijest Poljske|Poljsko]]-[[Povijest Litve|Litavske]] države ([[1619.]]) s ucrtanim današnjim granicama država;{{legenda|hotpink|[[Poljska|Poljsko kraljevstvo]]}}
{{legenda|lightpink|[[Prusija|Prusko vojvodstvo]], poljski vazal}}
{{legenda|plum|Veliko vojvodstvo [[Litva]]}}
{{legenda|lightgrey|Vojvodstvo [[Kurlandija]], pridruženi vazal}}
{{legenda|darkgrey|[[Livonija]]}}]]
Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], zemlja se nalazi pod njemačkom okupacijom. Bjelorusi su tada po prvi put proglasili neovisnost [[25. ožujka]] [[1918.]] odnosno kratkotrajno je stvorena [[Bjeloruska Narodna Republika]]. Kao rezultat okupacije [[Crvena armija|Crvene armije]], [[1. siječnja]] [[1919.]] bit će proglašena [[Sovjetska Socijalistička Republika Bjelorusija]] odnosno [[Bjeloruska Sovjetska Socijalistička Republika]]) koja će u prosincu [[1922.]] službeno ući u sastav [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a.

[[Zapadna Bjelorusija]], sukladno dogovoru u [[Riga|Rigi]] je pripala Poljskoj, a bit će joj vraćena [[1939.]] [[Hitler]]ovim i [[Staljin]]ovim dogovorom o podijeli Poljske. [[1920-ih|Dvadesete godine]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]], godine su ubrzane [[Industrijalizacija|industrijalizacije]] zemlje i razvijanja [[Poljoprivreda|poljoprivrede]], to su i godine nastavka prisilne [[Rusifikacija|rusifikacije]]. Desetci tisuća građana Bjelorusije, uključujući inteligenciju, kulturnu i književnu elitu, pa sve do običnih seljaka koji su se protivili [[Josif Visarionovič Džugašvili Staljin|Staljinovoj]] ideji [[Kolektivizacija|kolektivizacije]] bili su osuđeni na strijeljanje ili su poslani na robiju u [[Sibir]].

Od samog početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Bjelorusiju su okupirale snage [[Nacizam|nacističke]] [[Njemačka|Njemačke]], koje će zadržati vlast sve do [[1945.]] Golemi dio zemlje je stradao u [[rat]]u zajedno s velikim dijelom [[Stanovništvo|stanovništva]] koje je bilo ubijeno za vrijeme njemačke invazije. [[Židovi|Židovsko]] [[stanovništvo]] je također uništeno tijekom [[Holokaust]]a. Poznata je bitka kod tvrđave [[Brest (Bjelorusija)|Brest]] [[1941.]] godine. To je jedna od prvih bitaka tijekom [[Operacija Barbarossa|Operacije Barbarossa]]. Potpuno odsječena i okružena Nijemcima, daleko od glavnog fronta, koji se brzo kretao prema [[Moskva|Moskvi]], malobrojnija [[Crvena armija]] odolijevala je napadima duže od očekivanoga. Bitka je postala simbol sovjetskog otpora [[nacisti]]ma. Tvrđava je proglašena "tvrđavom herojem" [[1965.]], a [[Minsk]] "gradom herojem" [[1974.]], zajedno s još nekim sovjetskim gradovima. Minsk je bio okružen njemačkim snagama krajem lipnja [[1941.]] Zarobljeni u ogromnom džepu, [[Sovjeti]] su očajnički branili svoje položaje. Njihov otpor je slomljen [[9. srpnja]], s više od 300.000 zarobljenih sovjetskih vojnika. Tijekom sljedeće tri godine [[okupacija|okupacije]], [[Nijemci]] su ubili oko 400.000 civila unutar i oko grada. Područje Minska postalo je središte za sovjetske [[partizan]]ske aktivnosti iza neprijateljskih linija.

Tek je [[1971.]] godine Bjelorusija dostigla prijeratni broj stanovnika, dok se [[Židovi|židovsko]] [[stanovništvo]] nikad nije oporavilo. Nakon [[rat]]a, Bjelorusija je bila jedna od 51 potpisnika povelje o osnivanju [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]].

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-138-1084-24, Russland, Mogilew, Registrierung der Bevölkerung.jpg|220px|lijevo|thumb|Deportacija bjeloruskih [[Židovi|Židova]] u srpnju 1941.]] 
Obnova koja je uslijedila odmah nakon rata, donijela je silan napredak [[Sovjetski Savez|SSSR]]-u i u to je vrijeme uz [[Ukrajina|Ukrajinu]], Bjelorusija bila najrazvijenije industrijsko središte SSSR-a. Otvaranje novih radnih mjesta potaknulo je i povećanje broja imigranata iz [[Rusija|Rusije]]. Tijekom Staljinove vladavine, [[rusifikacija]] je bila izrazito snažna i na ključnim mjestima u Sovjetskoj Bjelorusiji nalazili su se isključivo [[Rusi]] iz raznih krajeva [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a. Službenu upotrebu [[Bjeloruski jezik|bjeloruskog jezika]], zajedno s bjeloruskom tradicijom [[Moskva]] je ograničavanla, iako je danas bjeloruski uz ruski službeni jezik u državi, gotovo svi koriste isključivo [[ruski jezik]]. I nakon [[Josif Visarionovič Džugašvili Staljin|Staljinove]] smrti [[1953.]], njegov nasljednik [[Nikita Hruščov]] nastavio je s rusifikacijom, pa je čak i jednom prilikom izjavio u [[Minsk]]u: ”Što prije svi progovorimo ruski, prije ćemo izgraditi [[komunizam]]”.

Kada je [[26. travnja]] [[1986.]] došlo do eksplozije na nuklearnoj elektrani nedaleko od grada [[Černobil]]a u susjednoj [[Ukrajina|Ukrajini]], Bjelorusija je pretrpjela golemu štetu, jer se [[radijacija]] s ukrajinsko-bjeloruske granice širila upravo preko njenog teritorija. U to je vrijeme [[Mihail Gorbačov]] pokrenuo [[Perestrojka|Perestrojku]], a u [[Prosinac|prosincu]] te iste 1986. [[Bjelorusi|bjeloruski građani]] predali su mu peticiju u kojoj su naveli da njihova kultura i tradicija nestaje pred nametnutom [[Rusifikacija|rusifikacijom]]. Taj je događaj među povjesničarima ostao zapamćen kao “kulturni Černobil”.

[[Datoteka:Vladimir Putin at CIS Summit 30 November-1 December 2000-4.jpg||220px|desno|thumb|Sastanak [[ZND]]-a u [[Minsk]]u, [[2000.]]]]
U [[Lipanj|lipnju]] [[1988.]], pronađena je masovna grobnica iz doba [[Staljin]]ove strahovlade u šumovitom predjelu [[Kurapati]]. Neki smatraju da je ta grobnica ključni dokaz namjere sovjetske vlade u smišljenom [[genocid]]u protiv bjeloruskog naroda (slično je i s ukrajinskim [[Holodomor|Gladomorom]]).

[[Bjelorusi]] su proglasili nezavisnost od [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a [[27. srpnja]] [[1990.]], a Republika Bjelorusija međunarodno je priznata [[25. kolovoza]] [[1991.]] godine. Upravo je u to vrijeme na čelo bjeloruskog parlamenta odnosno Vrhovnog Sovjeta Bjelorusije (na tada najmoćniju dužnost u državi) došao [[Stanislav Šuškevič]]. Šuškevič je zajedno s tadašnjim novim predsjednikom [[Rusija|Rusije]] [[Boris Jeljcin|Borisom Jeljcinom]] i [[Ukrajina|Ukrajine]] [[Leonid Kravčuk|Leonidom Kravčukom]] na sastanku u [[Prosinac|prosincu]] 1991. i službeno objavio raspad [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] i osnivanje nove [[Zajednica Nezavisnih Država|Zajednice Nezavisnih Država]] sa sjedištem u [[Minsk]]u.

Od [[1994.]] na čelu države se nalazi aktualni predsjednik Bjelorusije [[Aleksandar Lukašenko]] koji je po navodima organizacije za ljudska prava [[Human Rights Watch]], posljednji [[Europa|europski]] [[diktator]] koji krši prava čovjeka, ometa slobodu i neovisnost [[Mediji|medija]], vrši neposrednu [[Cenzura|cenzuru]] nad [[novinar]]ima, zatvara političke neistomišljenike i sprječava razvoj [[Demokracija|demokracije]] i [[pluralizam (politika)|pluralizma]]. Kada su u pitanju ljudska prava, stanje u Bjelorusiji se od 2005. godine počelo poboljšavati, kada je na inicijativu [[Ukrajina|Ukrajine]] odnosno pozitivnog [[Lobiranje|lobiranja]] bivšeg predsjednika [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]], Bjelorusija pristupila [[Istočno partnerstvo|Istočnom partnerstvu]] čime su se [[Bjelorusi]] našli u nešto manjoj političkoj i društvenoj izolaciji, a oporbeni politički aktivisti Bjelorusije pred nešto manjim državnim sankcijama.

=== Povijesna simbolika ===
[[Datoteka:Flag_of_Belarus_(1918,_1991-1995).svg|mini|desno|150px|Povijesna zastava Bjelorusije]]
[[Zastava]] bijeli-crven-bijeli i [[grb]] naziva „Pagonja“ izvorno su simboli Velike Kneževine Litve, a kasnije su bili simboli Narodne Republike Bjelorusije iz [[1918.]] Iako je za vrijeme [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a simbolika bila zabranjena, rabila se među bjeloruskim [[iseljeništvo]]m.

Neposredno pred slom [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]], simboliku je preuzeo bjeloruski narodni preporod da bi u prvim godinama neovisnosti zastava i grb bili i službeno priznati simbolima nezavisne Bjelorusije. Dolaskom na vlast, [[Aleksandar Lukašenko]] vraća staru gotovo nepromijenjenu sovjetsku [[zastava Bjelorusije|zastavu]] i [[grb Bjelorusije|grb]] (od grba BSSR razlika je jedino u zamijeni srpa i čekića u obris Bjelorusije i natpis na vrpci BSSR je promijenjen u Republika Bjelorusija), a stara trobojnica i Pagonja postaju simboli demokracije i borbe protiv trenutačno vladajućeg režima [[Aleksandar Lukašenko|Aleksandra Lukašenka]].

== Opći podatci ==
* '''Površina''' – 207.600 km<sup>2</sup>.
* '''Udaljenost''': sjever – jug: 560 km, istok – zapad: 650 km
* '''Stanovništvo''' – 9.413.446 (popis 2019.)<ref name="popis2019"/>
* '''Etnički sastav Bjelorusije''': [[Bjelorusi]] – 83,7 %, [[Rusi]] – 8,3 %, [[Poljaci]] – 3,1 %, [[Ukrajinci]] – 1,7 %, [[Židovi]] – 0,14 % (popis 2009.)<ref name="cia"/><ref>[http://data.un.org/Data.aspx?d=POP&f=tableCode:26 Population by national and/or ethnic group, sex and urban/rural residence] UNdata</ref>
* '''Glavni grad''' – [[Minsk]] (2,018.300) (popis 2019.)<ref name="popis2019"/>
* '''Ostali veći gradovi''': [[Gomelj]] (484.300), [[Mogiljov]] (354.000), [[Vitebsk]] (348.800), [[Grodno]] (328.000), [[Brest (Bjelorusija)|Brest]] (310.800).
* '''Religijska pripadnost''': 70 % [[Pravoslavlje|pravoslavci]], 20 % – [[rimokatolici]], 7 % – [[grkokatolici]]
* '''[[Upravna podjela Bjelorusije|Upravna podjela]]''' – Bjelorusija je podijeljena na 6 oblasti sa središtima u najvećim i najrazvijenijim gradovima u regiji: Minsk, Brest, Vitebsk, Gomelj, Grodno i Mogiljov.  Svaka se oblast dijeli na manje jedinice – rajone.
* '''Najviši vrh''': [[Dzeržinska gora]] – 345 m
* '''Najduža rijeka''': [[Dnjepar]] – 2280 km
* '''Omjer stanovništva''': selo – 29 % / grad – 71 %
* '''Pismenost stanovništva''': 99,6 %

== Upravna podjela ==
{{Glavni|Upravna podjela Bjelorusije}}
[[Datoteka:Belarus_provinces_english.png|right|mini|280px|Podjela Bjelorusije na oblasti i rajone]] 
Najveća jedinica '''upravne podjele Bjelorusije ''' su oblasti ([[Bjeloruski jezik|bje]]: ''voblastsi''), Bjelorusija se sastoji od šest oblasti i grada [[Minsk]] koji ima specijalan status pošto je i središte Minske oblasti. Oblasti nose nazive središte oblasti tako [[Brestska oblast]] je dobila ime po glavnome gradu oblasti [[Brest (Bjelorusija)|Brestu]].

Svaka oblast dijeli se na rajone, kojih je ukupno u Bjelorusiji 118.

{|class="wikitable" style="background:white" class="wikitable sortable"
!'''#'''
!'''Oblast''' (Bjeloruski naziv)
|-
! 1
| colspan="2" | [[Minsk|Minsk (grad)]] (''горад Менск'')
|-
! 2
| [[Brestska oblast]] (''Берасьцейская вобласьць'')
|-
! 3
| [[Gomeljska oblast]] (''Гомельская вобласьць'')
|-
! 4
| [[Grodnenska oblast]] (''Гарадзенская вобласьць'')
|-
! 5
| [[Mogiljovska oblast]] (''Магілёўская вобласьць'')
|-
! 6
| [[Minska oblast]] (''Менская вобласьць'')
|-
! 7
| [[Vitebska oblast]] (''Віцебская вобласьць'')
|}

== Zemljopis ==
{{glavni|Zemljopis Bjelorusije}}
[[Datoteka:Strusta - Majak - Brasłauski rajon - 3.jpg|230px|desno|thumb|Tipični bjeloruski [[krajolik]]: [[šuma|Šume]], [[polje|polja]] i [[jezero|jezera]].]]
Bjelorusija se nalazi između 51° i 57° sjeverne [[Zemljopisna širina|zemljopisne širine]] i između 23° i 33° istočne [[zemljopisna dužina|zemljopisne dužine]]. To je [[kopno|kopnena]], relativno ravna zemlja, koja ima i mnogo [[močvara|močvarnog]] zemljišta. U Bjelorusiji se nalazi jedna od najvećih [[močvara]] u [[Europa|Europi]] - [[Pripjatska močvara]], koja je dio [[Polesje|Polesja]]. Oko 40 % Bjelorusije pokriveno je [[šuma]]ma.<ref>http://hdr.undp.org/en/reports/nationalreports/europethecis/belarus/belarus_2005_en.pdf {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081001230713/http://hdr.undp.org/en/reports/nationalreports/europethecis/belarus/belarus_2005_en.pdf |date=1. listopada 2008. }} Preuzeto 31. kolovoza 2011.</ref> Ima čak 11 000 [[jezera]] te oko 20 000 [[vodotok]]a.<ref name="cia"/> Tri glavne [[Rijeka (vodotok)|rijeke]] koje teku kroz zemlju su: [[Njemen]], [[Pripjat]] i [[Dnjepar]]. Njemen teče prema [[zapad]]u i ulijeva se u [[Baltičko more]]. Pripjat teče prema [[istok]]u i ulijeva se u Dnjepar. Dnjepar teče prema [[jug]]u do [[Crno more|Crnog mora]].<ref>Bell, Imogen: Eastern Europe, Russia and Central Asia 2003. Taylor & Francis, str. 132., 2002., {{ISBN|1-85743-137-5}}.</ref> Ostale značajnije rijeke su: [[Berezina]] i [[Sož]].

Bjelorusija je nizinska zemlja pa se najviši vrh, koji se nalazi na [[Dzeržinska gora|Dzeržinskoj gori]] nalazi na samo 345 metara. Najniža točka je na rijeci Njemen na 90 [[m]]. Prosječna [[nadmorska visina]] je 160 m. [[Klima]]tska obilježja su hladne [[zima|zime]], s prosječnom siječanjskom [[temperatura|temperaturom]] od -6 °C te blagim i vlažnim [[ljeto|ljetima]] s prosječnom temperaturom od 18 °C.<ref>Fedor, Helen: "Belarus – Climate". Belarus: A Country Study. Library of Congress. 1995.</ref> [[Snijeg]] se zadržava na tlu od prosinca do ožujka. Prosječna godišnja količina [[oborina]] kreće se od 550 do 700 mm. Zemlja je u prijelaznoj zoni između [[kontinentalna klima|kontinentalne klime]] i [[oceanska klima|oceanske klime]].
 
[[Datoteka:Wisentsauerland.jpg|230px|lijevo|thumb|U [[Bjeloveška šuma|Bjeloveškoj šumi]] obitava najveća populacija [[Europski bizon|europskog bizona]].]]
Prirodni resursi su: šume, jezera, poljoprivredna zemljišta, [[treset]], male količine [[nafta|nafte]] i [[zemni plin|zemnog plina]], [[granit]], vapnenački [[dolomit]], [[lapor]], [[kreda (tvar)|kreda]], [[pijesak]], [[šljunak]] i [[glina (tlo)|glina]].

Nekada je cijela zemlja bila pod šumama. Na zapadu zemlje nalazi se [[Bjeloveška šuma]], koja je najveća [[prašuma]] u Europi,  gdje u prirodi boravi [[europski bizon]]. Bjeloruske šume su [[bjelogorica|listopadne]] i [[crnogorica|crnogorične]]. Glavne vrste drveća su: [[bukva]], [[hrast]], [[smreka]], [[Obični bor|bor]] i [[Obična breza|breza]]. Bogat je životinjski svijet šuma kojeg čine: [[jelen]]i, [[srna|srne]], [[vuk]]ovi, [[medvjed]]i, [[lisica|lisice]], [[zečevi]], [[kune]], razne [[ptice]] itd. U jezerima i vodotocima ima mnogo [[ribe]] te [[vidra|vidri]] i [[dabar|dabrova]]. Glavne poljodjelske kulture su: [[ječam]], [[heljda]], [[lan]], [[krumpir]], [[šećerna repa]] i [[pšenica]].

Oko 70 % [[Radioaktivnost|zračenja]] iz [[Černobil]]a pogodilo je Bjelorusiju od [[1988.]] godine nadalje. Černobil se nalazi blizu granice. Oko petina površine na jugoistoku zemlje, uglavnom poljoprivredno zemljište i šume i dalje su pod utjecajem zagađenja od zračenja.<ref>{{Citiranje weba |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4485003.stm |title=Belarus cursed by Chernobyl |accessdate=31. kolovoza 2011.}}</ref> Opasno je po ljude, ako se dugotrajno živi na tom području. Kratkotrajni posjeti su bezopasni. [[Ujedinjeni narodi]] i druge međunarodne organizacije imaju za cilj smanjiti razinu zračenja u pogođenim područjima metodama, koje su namijenjene smanjenju razine [[cezij]]a-137 u tlu.

Bjelorusija na sjeveru graniči s [[Latvija|Latvijom]], na sjeverozapadu s [[Litva|Litvom]], s [[Poljska|Poljskom]] na zapadu, s [[Rusija|Rusijom]] na sjeveru i istoku i s [[Ukrajina|Ukrajinom]] na jugu.

Bjelorusija je površinom nešto manja od [[Velika Britanija|Velike Britanije]] ili [[Rumunjska|Rumunjske]] te američke savezne države [[Kansas]].

{|width="100%"

|valign="top"|
'''Najveći gradovi'''
* [[Minsk]] (1,834.200)
* [[Gomelj]] (484.300)
* [[Mogiljov]] (354.000)
* [[Vitebsk]] (348.800)
* [[Grodno]] (328.000)
* [[Brest (Bjelorusija)|Brest]] (310.800)
* [[Bobrujsk]] (215.100)
* [[Baranoviči]] (168.200)
* [[Borisov]] (147.100)
* [[Pinsk]] (130.600)

|valign="top"|
'''Najduže rijeke'''
* [[Dnjepar]] 690 km
* [[Berezina]] 613 km
* [[Pripjat (rijeka)|Pripjat]] 495 km
* [[Sož]] 493 km
* [[Njemen]] 459 km
* [[Ptič]] 421 km
* [[Zapadna Dvina]] 328 km
* [[Ščara]] 325 km
* [[Svisloč (rijeka)|Svisloč]] 297 km

|valign="top"|
'''Najveća jezera'''<ref>{{Citiranje knjige |title=Statistical yearbook of the Republic of Belarus, 2020 |pages=34 |url=https://belstat.gov.by/upload/iblock/7d0/7d0ed3586722991264205df8d056cf60.pdf |location=Minsk |year=2020 |publisher=National Statistical Committee of the Republic of Belarus}}</ref>
* [[Naroč (jezero)|Naroč]] (površina 79,6 km²)
* [[Osveja (jezero)|Osveja]] (52,8 km²)
* [[Crveno jezero (Bjelorusija)|Crveno jezero]] (40,8 km²)
* [[Lukomljsko jezero]] (37,7 km²)
* [[Drivjati]] (36,1 km²)
* [[Vigonoščansko jezero]] (26 km²)
* [[Neščerdo jezero]] (24,6 km²)
* [[Svir (jezero)|Svir]] (22,3 km²)
* [[Snudi]] (22 km²)
|}

=== Klima ===
Zbog blizine [[Baltičko more|Baltičkog mora]] (257 km od najbliže točke), [[klima]] je umjereno [[kontinentalna klima|kontinentalna]]. [[zima|Zime]] traju između 105 i 145 dana, a [[ljeto|ljeta]] do 150 dana. Prosječna [[temperatura]] u [[siječanj|siječnju]] iznosi -6 °C, a prosječna [[srpanj]]ska temperatura oko 18 °C s visokom vlažnosti zraka. Prosječna godišnja količina [[oborine|oborina]] kreće se između 550 i 700 milimetara, a ponekad i više.

{{Infookvir vrijeme
|mjesto =Minsk
|Sij_sr=-6.9
|Velj_sr=-6.2
|Ožu_sr=-1.9
|Tra_sr=5.4
|Svi_sr=12.4
|Lip_sr=15.9
|Srp_sr=17.4
|Kol_sr=16.3
|Ruj_sr=11.6
|Lis_sr=5.8
|Stu_sr=0.1
|Pro_sr=-4.2
|God_sr=5.5

|Sij_obo=41.9
|Velj_obo=37.7
|Ožu_obo=38.4
|Tra_obo=44.6
|Svi_obo=59.3
|Lip_obo=81.7
|Srp_obo=88.3
|Kol_obo=81.1
|Ruj_obo=57.5
|Lis_obo=45.9
|Stu_obo=51.2
|Pro_obo=48.1
|God_obo=678.3
|Izvor=World Climate<ref name="weather">http://www.worldclimate.com/cgi-bin/grid.pl?gr=N53E027 Preuzeto 13. rujna 2011.</ref> 
}}

== Stanovništvo ==
{{glavni|Etničke grupe Bjelorusije}}
[[Datoteka:Volha Khizhynkova.jpg|180px|lijevo|thumb|Miss Bjelorusije 2008. godine.]]
Prema popisu stanovništva iz [[2019.]] godine, broj stanovnika je 9,454.800.<ref name="popis2019"/> [[Bjelorusi]] čine 83,7 % od ukupnog stanovništva. Sljedeće najveće etničke skupine su: [[Rusi]] (8,3 %), [[Poljaci]] (3,1 %) te [[Ukrajinci]] (1,7 %). U Bjelorusiji su dva službena jezika: [[bjeloruski]] i [[ruski]]. Od [[1990.]] godine, samo je bjeloruski bio službeni jezik, a ruski je to postao nakon referenduma [[1995.]] godine.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.bbc.co.uk/languages/european_languages/languages/belarusian.shtml |title=Belarusian, Belarusan |work=Languages across Europe |publisher=BBC |language=en}} Preuzeto 1. rujna 2011.</ref> U Bjelorusiji stoljećima su strani vladari potiskivali bjeloruski jezik. U [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] na prostoru Bjelorusije, službeni jezik u [[škola]]ma i ustanovama bio je samo ruski. U [[grad]]ovima se više cijenio ruski, dok se bjeloruski govorio uglavnom na [[selo|selu]]. Ova dva jezika slična su pa je većina stanovništva dvojezična, razumiju oba jezika. Službeno pismo je [[ćirilica]]. Kao prvi jezik, ruski koristi čak 72 % stanovništva, dok bjeloruski, samo 11,9 %.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.informador.com.mx/cultura/2009/139096/6/tres-de-cada-cuatro-bielorrusos-emplean-en-su-vida-cotidiana-el-ruso.htm |title=Tres de cada cuatro bielorrusos emplean en su vida cotidiana el ruso |accessdate=1. rujna 2011. |archive-date=7. rujna 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150907234104/http://www.informador.com.mx/cultura/2009/139096/6/tres-de-cada-cuatro-bielorrusos-emplean-en-su-vida-cotidiana-el-ruso.htm |url-status=dead }}</ref> Nacionalne manjine govore i: [[poljski]], [[ukrajinski]] i [[jidiš]].<ref>Gordon, Raymond G., Jr. (ed.):  Ethnologue: Languages of the World, Fifteenth edition. Dallas, Tex.: SIL International., 2005.</ref> U Bjelorusiji postoji miran i skladan suživot između većinskog naroda i [[Nacionalna manjina|manjina]], zbog sličnosti u jeziku i [[običaj]]ima.

Gustoća stanovništva je 48 ljudi po četvornom kilometru.<ref>Atlas Europe, Monde neuf i Europapress holding, Zagreb 2005.</ref> U gradovima živi 70 % stanovništva. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] bilo je samo 20 % gradskog stanovništva. Broj se naglo povećao, zbog gospodarske krize na selu i masovne sovjetske industrijalizacije u gradovima.<ref name="Russia, Ukraine 1995">Russia, Ukraine & Belarus, Lonely Planet, Travel survival kit, 1995.</ref> Bjelorusija je pretrpjela strašne gubitke stanovništva tijekom [[povijest]]i, a naročito prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. 
[[Datoteka:Belarus girl.jpg|230px|desno|thumb|Djevojka iz Bjelorusije]] 
Na prostoru Bjelorusije, vodile su se žestoke borbe između Sovjetskog Saveza i [[Treći Reich|nacističke Njemačke]]. Poginulo je 20 % stanovništva tj. oko 2,2 milijuna ljudi. Još oko 700.000 stanovnika poginulo je od progona sovjetskog režima. Prije Drugog svjetskog rata, [[Židovi]] su činili 10 % stanovništva, a u gradovima poput [[Minsk]]a, [[Grodno|Grodna]] i [[Pinsk]]a čak i preko 50 %. Danas ih ima 10 % od nekadašnjeg broja. Nakon Drugog svjetskog rata, doselio se velik broj Rusa, koji su se lako uklopili.

[[Minsk]] je glavni i najveći grad i ima 2,018.300 stanovnika<ref name="popis2019"/> [[Gomelj]] s 481.000 stanovnika drugi je najveći grad. Ostali veliki gradovi su: [[Mogiljov]] (365.100 stanovnika), [[Vitebsk]] (342.400 stanovnika), [[Grodno]] (314.800 stanovnika) i [[Brest (Bjelorusija)|Brest]] (298.300 stanovnika).

Kao i mnoge druge europske zemlje, Bjelorusija ima negativnu stopu rasta stanovništva i negativan prirodni rast. Godine [[2007.]], broj stanovnika smanjio se za 0,41 %, a [[stopa fertiliteta]] bila je 1,22. Stopa [[migracija (sociologija)|migracija]] je vrlo mala.
Godine 2007. 69,7 % stanovništva činila je populacija u dobi od 14. do 64. godine starosti, 16 % je mlađih od 14. godina, dok 14,6 % stanovništva ima 65 ili više [[godina]]. [[Populacija (biologija)|Populacija]] postupno sve više stari. Prosječna dob je 37 godina, a procjenjuje se da će će biti između 55 i 65 godina u [[2050.]] godini.<ref>http://www.census.gov/population/international/data/idb/country.php Preuzeto 1. rujna 2011.</ref> Prosječni životni vijek je 68,7 godina (63,0 godina za [[muškarac|muškarce]] i 74,9 godina za [[žena|žene]]). Više od 99 % Bjelorusa je pismeno.<ref name="cia"/>


{| border="0" align="center" style="border: 1px solid #999; background-color:#FFFFFF"
|-align="center" bgcolor="#FFFFFF"
!Pokazatelj
!Vrijednost
!Položaj u svijetu
|-align="center" bgcolor="#FFFFFF"
|-bgcolor="#FF6347"
|[[HDI|Ljudski razvojni indeks]](2005.)<ref>'''(pdf)''' [http://hdr.undp.org/en/media/HDR_20072008_FR_Indictables.pdf Indicateurs du développement humain (PNUD)]</ref> || 0,804 || 64 od 177
|-bgcolor="#FF6347"
|Očekivana životna dob (2018.)<ref>{{eng oznaka}} [https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/355rank.html#BO Procjena životne dobi (CIA World Factbook 2018.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190201031608/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/355rank.html#BO |date=1. veljače 2019. }}</ref>|| 73,2 || 139 od 223
|-bgcolor="#3CB371"
|Stanovništvo (srpanj 2018.)<ref>{{eng oznaka}} [https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/335rank.html#BO Države po broju stanovnika (CIA World Factbook 2018.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181218221601/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/335rank.html#BO |date=18. prosinca 2018. }}</ref>|| {{formatnum:9527543}} || 94 od 238
|-bgcolor="#3CB371"
|Broj žena na 100 muškaraca || 113 || -
|}

== Religija ==
[[Datoteka:Vsekh svyatykh sobor 1998.jpg|230px|thumb|lijevo|Pravoslavna crkva Svih Svetih u [[Minsk]]u.]]
Oko 80 % stanovništva izjasnilo se kao vjernici [[Ruska pravoslavna crkva|Ruske pravoslavne crkve]] (Bjeloruski egzarhat), 10 % su [[rimokatolici]], a 2 % [[protestanti]]. Od ovog broja svega 18 % pravoslavnih vjernika redovno posjećuje [[crkva|crkve]], dok je broj katoličkih vjernika koji posjećuju crkve nešto veći.

Do [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Bjelorusija je imala veliku [[Židovi|židovsku]] zajednicu, ali danas je postotak Židova manji od 1 %. [[Islam]] kao religiju ispovijedaju [[Tatari|tatarska]] (15.000) i [[Azeri|azerska]] manjina.

{{glavni|Katolička Crkva u Bjelorusiji}}Procjene o stvarnom udjelu katolika u Bjelorusiji variraju od 10 do 30 %. Katoličanstvo je kao nešto zapadnjačko bila nepoželjna pojava u boljševičkom SSSR-u, pa su katolici bili proganjani, a ateistički je režim radio na odvlačenju grkokatolika od pape. U [[Katolička Crkva u Bjelorusiji|katolike]] se uglavnom ubrajaju pripadnici [[Poljaci|poljske]] i [[Litavci|litavske]] manjine, a protestanti su pripadnici [[Nijemci|njemačke]] manjine. Jedan manji dio pripadnika [[Ukrajinci|ukrajinske]] manjine su [[grkokatolici]]. Katolici najviše žive na području grada [[Grodno]]. [[Katolička Crkva]] u Bjelorusije sastoji se od jedne nadbiskupije Minsk-Mahilau, koja se sastoji od nekoliko [[biskupija]]. [[Nadbiskup]] je Poljak [[Tadeusz Kondrusiewicz]]. [[Apostolski nuncij]] u Bjelorusiji od [[2004.]] do [[2011.]] bio je [[Hrvati|hrvatski]] nadbiskup [[Martin Vidović]].<ref>[http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bvidovic.html Archbishop Martin Vidović], Catholic Hierarchy. Pristupljeno 9. ožujka 2016.</ref> Današnji prvi tajnik [[apostolska nuncijatura u Bjelorusiji|apostolske nuncijature]] u Bjelorusiji je Hrvat, mons. [[Marinko Antolović]] iz Zenice.<ref>[http://nunciature.catholic.by/be/svpasad-i-respublika-belarus/nunciature/diplomatic-personnel.html Дыпламатычны персанал Апостальскай Нунцыятуры. Першы Сакратар Апостальскай Нунцыятуры Марынко Антолавіч] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160309165614/http://nunciature.catholic.by/be/svpasad-i-respublika-belarus/nunciature/diplomatic-personnel.html |date=9. ožujka 2016. }} Апостальская Нунцыятура ў Рэспубліцы Беларусь Pristupljeno 9. ožujka 2016. (bjeloruski)</ref> Katedralna crkva u Minsku je katedrala [[Katedrala Djevice Marije u Minsku|Blažene Djevice Marije]].

Bogoslužje se u pravoslavnim crkvama služi na [[ruski|ruskom jeziku]], a u katoličkim na [[poljski|poljskom]]. Bilo je nastojanja, da se služi i na [[bjeloruski|bjeloruskom jeziku]], ali nije naišlo na plodno tlo.

Nakon Drugog svjetskog rata, [[komunizam|komunističke vlasti]] protjerivale su pripadnike svih [[vjera]], oduzimali im [[imovina|imovinu]] te zatvorili i pogubili dio vjernika. To je rezultiralo slabljenjem vjerskih zajednica. Nakon pada komunizma, došlo je do prestanka [[represija|represije]] nad vjernicima.

Prema članu 16 Ustava, Bjelorusija je sekularna država bez službene [[religija|religije]] i svim građanima zajamčeno je pravo na slobodu vjeroispovjesti.

== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Belarusion GDP grow (1995-~2007).png|200px|desno|thumb|Rast [[Bruto domaći proizvod|bruto domaćeg proizvoda od 1995. do 2007. godine.]]]]
Do raspada bivšeg [[SSSR]]-a 1991. godine, Bjelorusija je bila jedna od industrijski najrazvijenijih članica. Nakon stjecanja [[nezavisnost]]i, gotovo sve bivše sovjetske republike upale su u ekonomske poteškoće. Umjesto "tržišnog kapitalizma" Bjelorusija je uvela "tržišni socijalizam", [[politika|politiku]] prema kojoj je vlada bila ta koja je kontrolirala kretanje [[cijena]] i [[inflacija|inflacije]], a miješala se i u rad poduzeća ([[tržište]] je liberalizirano tek [[2008.]] s ciljem intenzivnijeg privlačenja stranih investicija). Te mjere bjeloruske vlade, ali i Unija s Rusijom pomogli su Bjelorusiji, da ekonomski dosta bezbolno preživi tu početnu fazu [[tranzicija|tranzicije]].

Zahvaljujući Savezu s Rusijom, Bjelorusija je dobila ogromno izvozno tržište za svoje [[proizvod]]e, a također su i glavni energenti ([[nafta]] i [[plin]]) bili dostupni po znatno povoljnijim cijenama. Sve je to dovelo do ekonomskog rasta tijekom 90.-ih godina. Prema izvješću [[UN]]-a o gospodarstvu u svijetu u [[2006.]]<ref>http://www.un.org/esa/policy/wess/wesp2006files/wesp2006.pdf Preuzeto 3. rujna 2011.</ref> Bjelorusija je označena kao brzorastuća [[ekonomija]]: rast [[BDP]]-a u 2004. iznosio je 11 % (na drugom mjestu u [[ZND]]-u), a 2005. [[rast]] je iznosio 8,5 %. Na osnovu tih pokazatelja Bjelorusija je zabilježila veći rast od susjednih zemalja članica [[EU]]-a ([[Poljska|Poljske]], [[Litva|Litve]] i [[Latvija|Latvije]]). Rast u [[2010.]] iznosio je oko 6,1 %.<ref>http://demoscope.ru/weekly/2009/0393/gazeta023.php Preuzeto 3. rujna 2011.</ref> Veliki problem je [[inflacija]] (koja je po nekim pokazateljima u 1999. iznosila 300 %). Smanjena je na 6,6 % u [[2006.]] godini. Međutim, u [[2011.]] inflacija je ponovo doživjela veliki skok, i u prvih 6 mjeseci iznosila je 36,2 % (u odnosu na 9,9 % iz [[2010.]]).<ref>http://www.interfax.by/news/belarus/93168 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120405205336/http://www.interfax.by/news/belarus/93168 |date=5. travnja 2012. }} Preuzeto 3. rujna 2011.</ref>

[[Datoteka:Belarus 952.3 Tractor in Bucharest 2011.jpg|200px|lijevo|thumb|Razvijena je proizvodnja [[traktor]]a. Na slici: Traktor Belarus 952.3]]
Iz bivše zajedničke države, Bjelorusija je naslijedila razvijenu jaku industrijsku i poljoprivrednu bazu te obrazovan stručni kadar. Životni [[standard]] je bio među najvišima na području bivše države. Nakon stjecanja nezavisnosti i dalje je zadržan stari sovjetski sustav, a privatizacije državnog kapitala gotovo da nije ni bilo (oko 80 % [[industrija|industrije]], uključujući i najveće kombinate, ostali su u vlasništvu države). Poduzeća u državnom vlasništvu daju oko 75 % cjelokupne vrijednosti nacionalnog BDP-a.

Najvažnije prirodno bogatstvo je [[treset]], koji se koristi kao [[gorivo]], [[gnojivo]] i u [[kemijska industrija|kemijskoj industriji]]. Ekonomski su isplative i zalihe kamene i kalijeve soli. Rezerve nafte i prirodnog plina vrlo su skromne, tako da se većina energenata uvozi iz susjedne Rusije (naftna polja u [[Polesje|Polesju]] zadovoljavaju svega 30 % domaćih potreba). Postoje i značajnije zalihe uljnih škriljaca, procjenjene na oko 8,8 milijardi [[tona]]. Najvažnije rafinerije nafte i plina nalaze se u [[Novopolock]]u i [[Gomelj]]u (50 % gotovih proizvoda se izvozi).

Razvijena je industrija [[traktor]]a (tvornice "[[Tvornica traktora Minsk]]", "Borisov Works of Automobile and Tractor Electric Equipment" (BATE Borisov i dr.), kamiona (MAZ-MAN), autobusa (MAZ, Neman), vojnih vozila (nosači balističkih raketa) i drugih poljoprivrednih i građevinskih strojeva (MZKT, [[BelAZ]] i dr.), zatim kemijska, [[tekstilna industrija|tekstilna]] i [[drvoprerađivačka industrija]]. Tvornica [[kamion]]a, [[autobus]]a i vojnih vozila MAZ, bila je najveća tvornica kamiona u Sovjetskom Savezu. Od [[1997.]] godine, u suradnji s njemačkim koncernom MAN, osnovano je bjelorusko-njemačko poduzeće MAZ-MAN. Razvijena je optička industrija. Poduzeće optike "Optik" iz [[Lida|Lide]] jedna je od najvećih europskih tvornica optičkih elemenata poput [[prizma|prizmi]] i [[leća (optika)|leća]].<ref>http://www.belarusguide.com/industry1/optical.htm Preuzeto 8. rujna 2011.</ref> Postoje i druga poduzeća, koja proizvode optomehaničke elemente, lasere i sl. Glavni poljoprivredni proizvodi su: [[krumpir]], [[lan]], [[konoplja]], [[šećerna repa]], [[zob]], [[raž]], [[heljda]] i [[pšenica]], dok u stočarstvu dominira mliječno i mesno [[govedarstvo]], [[svinjogojstvo]] i uzgoj [[peradarstvo|pilića]].

Glavni vanjski trgovački partneri Bjelorusije su: [[Rusija]], [[Poljska]], [[Ukrajina]] i [[Njemačka]].<ref>http://news.tut.by/economics/168893.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100610113225/http://news.tut.by/economics/168893.html |date=10. lipnja 2010. }} Preuzeto 3. rujna 2011.</ref>

[[Černobilska katastrofa|Nuklearna katastrofa u Černobilu]] [[1986.]] godine ostavila je vrlo negativne posljedice i na bjelorusko gospodarstvo. Zbog pojačane [[radijacija|radijacije]], došlo je do zagađenja tla, mnoga sela (posebno na [[jug]]u zemlje) u potpunosti su napuštena, a [[stanovništvo]] preseljeno. Proces [[kontaminacija|dekontaminacije]] zagađenih područja jako je skup i dugotrajan.

[[Datoteka:500 Belarus 2009 front.jpg|230px|desno|thumb|Novčanica od 500 [[bjeloruski rubalj|bjeloruskih rubalja]].]]
Ukupan BDP u [[2017.]] iznosio je 179 milijardi dolara, a BDP po glavi stanovnika iznosio je $18.900.<ref name="cia"/> [[Stopa nezaposlenosti]] u siječnju 2010. iznosila je samo 0,9 %.<ref>http://telegraf.by/2010/01/68161{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Preuzeto 3. rujna 2011.</ref> To je rezultat projekta, po kojem mladi ljudi nakon završetka [[obrazovanje|obrazovanja]] odmah dobivaju [[posao]] u nekom od državnih poduzeća. Zbog recesije, nezaposlenost se malo povećala tijekom 2011. [[Vanjski dug]] u 2010. iznosio je 22,06 milijardi [[američki dolar|američkih dolara]]. Sektor usluga čini 51 % ukupnog BDP-a, industrija 27,1 %, a [[poljoprivreda]] 13 %.<ref>http://eurasianhome.org/xml/t/databases.xml?lang=ru&nic=databases&country=24&pid=63 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111116061657/http://eurasianhome.org/xml/t/databases.xml?lang=ru&nic=databases&country=24&pid=63 |date=16. studenoga 2011. }} Preuzeto 3. rujna 2011.</ref>

Radnu snagu čine više od četiri milijuna ljudi, među kojima su [[žene]] malo više zastupljenije nego [[muškarci]]. Godine [[2005.]], gotovo četvrtina stanovništva bila je zaposlena u industrijskim pogonima, a zapošljavanje je također visoko u poljoprivredi, [[trgovina|trgovini]] i obrazovanju. Broj nezaposlenih osoba 2005., iznosio je 679.000, od čega su oko dvije trećine bile žene.<ref>https://archive.is/20120707201310/belstat.gov.by/homep/en/indicators/labor.php Preuzeto 3. rujna 2011.</ref>

Valuta je [[bjeloruski rubalj]] (BYR). [[Valuta]] je uvedena u svibnju [[1992.]], zamijenivši [[sovjetski rubalj]]. Bjelorusija ima 30 državnih [[banka|banaka]] i jednu privatiziranu banku. U svibnju [[2011.]] dogodila se značajna [[devalvacija]] bjeloruskog rublja u odnosu na američki dolar. U lipnju 2011. Bjelorusija je zatražila ekonomski paket spašavanja od [[MMF|Međunarodnog monetarnog fonda]].

{| border="0" align="center" style="border: 1px solid #999; background-color:#FFFFFF"
|-align="center" bgcolor="#FFFFFF"
!Podaci
!Vrijednosti
|-bgcolor="#FF6347"
|[[BDP]] || 54,44 milijardi [[američki dolar|dolara]] (2017.)
|-bgcolor="#FF6347"
|[[BDP]] ([[PPP]]-metoda) || 179,40 milijardi [[američki dolar|dolara]] (2017.)
|-bgcolor="#FF6347"
|BDP po stanovniku || {{formatnum:18900}} [[američki dolar|dolara]] (2017.)
|-bgcolor="#FF6347"
|Stopa nezaposlenosti || 0,8 % (2017.)
|-bgcolor="#FF6347"  
|[[Vanjski dug]] || 39,92 milijardi [[američki dolar|dolara]] (2017.)
|-bgcolor="#FF6347"
|Rezerve u devizama || 7,315 milijardi [[američki dolar|dolara]] (2017.)
|-bgcolor="#FF6347"
|Stanovništvo ispod praga [[Siromaštvo|siromaštva]] || 5,7 % (2016.)
|-bgcolor="#FF6347"
|[[Ginijev koeficijent]] || 26,5 (2011.)
|-bgcolor="#3CB371"
|Zaposlenost po sektorima (2017.) || poljoprivreda: 8,1 %
|-bgcolor="#3CB371"
| || industrija: 40,8 %
|-bgcolor="#3CB371"
| || usluge: 51,1 %
|-bgcolor="#3CB371"
|-
|colspan=2|''Izvor:'' CIA World Factbook 2018<ref name="cia"/>
|}

== Infrastruktura ==
=== Promet ===
[[Datoteka:Minsk-Metro-Uruch'e-05.jpg|200px|desno|thumb|[[Podzemna željeznica Minsk|Stanica metroa u Minsku]].]]
Razvijene su sve vrste [[promet]]a. Ukupna dužina [[željeznička pruga|željezničkih pruga]] iznosi 5512 [[km]] (874 km elektrificirano), a nacionalni željeznički prijevoznik zove se Željeznice Bjelorusije, preko kojeg se odvija 3/4 ukupnog teretnog i oko 1/2 putničkog prometa u zemlji. Ukupna dužina [[asfalt]]iranih [[cesta]] iznosi 93.055 kilometara. Glavna [[autocesta]] je M1, koja vodi od Poljske do Rusije preko Minska. Nacionalni avioprijevoznik je Belavija iz [[Minsk]]a.

Minsk je jedini grad, koji ima [[Podzemna željeznica Minsk|metro]]. Dnevno prevozi oko 800.000 putnika. Ima dvije linije – Linija 1, plave boje ("Moskovskaya") i Linija 2, crvene boje ("Avtozavodskaya"). Ukupna dužina tračnica iznosi 30,3 km, a ukupan broj postaja je 25. Kao i u mnogim drugim metro sustavima u bivšim sovjetskim zemljama i ovdje su postaje [[umjetnost|umjetnički]] ukrašene. Većina njih je ukrašene u socijalističkom stilu, no sve je više novih i obnovljenih stanica, koje su uređene prema najmodernijim trendovima. Prijevozom upravlja tvrtka "Minsky Metropoliten".

Tramvaj vozi u gradovima: [[Minsk]], [[Gomelj]], [[Brest (Bjelorusija)|Brest]], [[Mogilev]], [[Mozir]], [[Novapolock]], [[Vitebsk]] i [[Grodno]]. U Minsku postoji 11 tramvajskih linija.

=== Obrazovanje ===
[[Datoteka:Студгородрок-2.jpg|230px|desno|thumb|Studentski kampus u [[Minsk]]u.]]
Obrazovni sustav u Bjelorusiji dijeli se na sljedeće razine:
* [[Predškolsko obrazovanje]] (jaslice i [[vrtić]]i);
* Obavezna [[osnovna škola]] (počinje sa 6 godina, traje 9 godina i besplatna je);
* [[Srednja škola]] (besplatna i obavezna): tehničke škole, [[gimnazija|gimnazije]] i sl.
* Visoko obrazovanje (postoji oko 40 državnih i 20 privatnih [[fakultet]]a).

Nastava se odvija na oba službena jezika: na [[ruski|ruskom]] i [[bjeloruski|bjeloruskom]]. Međutim u gradskim sredinama i na [[sveučilište|sveučilištima]] u najvećem broju slučajeva nastava se odvija na ruskom jeziku, dok je bjeloruski jezik u nastavi zastupljen uglavnom u ruralnim sredinama.<ref>http://naviny.by/rubrics/society/2010/08/14/ic_articles_116_170056/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130316213239/http://naviny.by/rubrics/society/2010/08/14/ic_articles_116_170056/ |date=16. ožujka 2013. }} Preuzeto 4. rujna 2011.</ref> Zbog dugotrajne [[rusifikacija|rusifikacije]], bjeloruski jezik je podređen.

Bjelorusko školstvo još uvijek nije uključeno u [[Bolonjski proces]] (a to bi se moglo dogoditi [[2012.]] godine).<ref>http://news.tut.by/society/188359.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110826031916/http://news.tut.by/society/188359.html |date=26. kolovoza 2011. }} Preuzeto 4. rujna 2011.</ref> Nakon završetka fakulteta, većina lako nađe [[posao]] u nekom od većinom državnih poduzeća.

Najviša znanstvena institucija je "Nacionalna akademija znanosti Bjelorusije" ([[bjeloruski|blr]]. Nacionalьnaя akademiя nauk Belarusi, NAN Belarusi).

===  Mediji ===
[[Datoteka:Źviazda - pastanova (1928).jpg|200px|desno|thumb|Naslovnica novina "Zviazda" iz [[1928.]] s [[vijest]]i od osnutku Bjeloruske akademije znanosti.]]
Godine [[2008.]], registrirano je 3,720.000 pretplatnika fiksne telefonije i 8,640.000 korisnika [[mobitel|mobilne telefonije]] (nacionalna telefonska agencija je Beltelekom i u državnom je vlasništvu). Ima oko 3,5 milijuna korisnika [[internet]]a. [[Vršna domena]] za Bjelorusiju je ".by". Najveća medijska kuća u zemlji je Nacionalna radio-televizija Bjelorusije (NGTRK RB), koja emitira [[radio|radijski]] i [[tv]]-program preko zemaljskih i [[Umjetni satelit|satelit]]skih frekvencija.

Prema [[Ustav]]u Bjelorusije zagarantirana je [[sloboda medija]], međutim stavak 5 Ustava zabranjuje klevete na račun predsjednika države i visokih državnih službenika. Zbog toga članka u Ustavu, mnoge nevladine organizacije sumnjaju u stvarnu slobodu medija u Bjelorusiji. Tako su OEBS i "[[Freedom House]]" rangirali Bjelorusiju kao zemlju u kojoj je ugrožena sloboda medija.<ref>http://belarusian.minsk.usembassy.gov/policy20030530.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110511082527/http://belarusian.minsk.usembassy.gov/policy20030530.html |date=11. svibnja 2011. }} Preuzeto 5. rujan 2011.</ref> Predsjednik Lukašenko, stavio je pod državno vlasništvo i kontrolu najvažnije tv-kuće, radio postaje i novine.

Postoje dva tipa novina: u državnom i privatnom vlasništvu. Tiskaju se na ruskom ili bjeloruskom jeziku, a postoje i dvojezične na oba jezika. Najčitanije novine su u državnom vlasništvu i pod kontrolom vlasti: "Sovetskaya Belarussia – Belarus segodnya" ("Sovjetska Bjelorusija – Bjelorusija Danas", dnevna naklada oko 500.000 primjeraka), "Respublika" ("Republika", 120.000 primjeraka), "Zviazda" ("Zvijezda", 40.000 primjeraka, najčitanije od novina na bjeloruskom jeziku). Najčitaniji tjednik je "7 Dney" ("7 dana").

== Politika ==

Prema Ustavu, Bjelorusija je [[predsjednička republika]] s [[predsjednik]]om na čelu države i [[Parlament|Narodnom skupštinom]] ([[bjeloruski|blr]]. Нацыянальны сход Рэспублiкi Беларусь). Bjelorusija je trenutačno jedina predsjednička republika u [[Europa|Europi]], dok ih u [[svijet]]u ima mnogo uključujući i: [[SAD]], [[Brazil]], [[Meksiko]], [[Iran]] i mnoge dr. Predsjednik Bjelorusije bira se na petogodišnji mandat na izravnim izborima s neograničenim brojem [[mandat (politika)|mandat]]a (u skladu s izmjenama Ustava iz [[2004.]]). Od [[1994.]] predsjedničku dužnost obavlja [[Aleksandar Lukašenko]], koji je prvi predsjednik, koji je izabran na izborima. Prije njega, na čelu države bio je [[Stanislav Šuškevič]] (1991. – 1994.) kao prijelazno rješenje između raspada Sovjetskog Saveza i prvih izbora. [[Narodna skupština Republike Bjelorusije|Narodna skupština]] je dvodomni parlament kojega čini 110 članova Zastupničkog (donjeg) doma i 64 člana Vijeća Republike (Gornji dom).

Zastupnički dom imenuje [[premijer]]a, predlaže [[amandman]]e na ustav i predlaže smjernice [[Vanjska politika|vanjske]] i [[unutarnja politika|unutarnje politike]]. Sve odluke Donjeg doma moraju proći potvrdu u Gornjem domu koji čak ima ovlasti za opoziv ili reizbor predsjednika države. Na čelu Vlade je premijer i pet potpredsjednika. [[ministar|Ministre]] u [[vlada|Vladi]] bira predsjednik države. Najviše sudsko tijelo je [[Vrhovni sud]], koji nadgleda rad nižih [[sud]]ova i revidira njihove odluke, ako za to ima potrebe. Ustavni predmeti i tužbe šalju se na razmatranje Ustavnom sudu Republike Bjelorusije. Suce Vrhovnog suda imenuje predsjednik države s odobrenjem Vijeća Republike.<ref>Poglavlje IV: Predsjednik, Parlament, Vlada, Sudstvo, Ustav Belorusije, Press služba predsjednika Bjelorusije</ref>

Posljednja dva kruga predsjedničkih izbora (iz [[2006.]] i [[2010.]] godine) pratile su brojne kontroverzije. U oba slučaja aktualni predsjednik A. Lukašenko ostvario je uvjerljive pobjede, ali su pripadnici [[oporba|oporbe]] izbore proglasili nelegitimnim. Promatrači iz [[Rusija|Rusije]] i [[ZND]]-a izbore su smatrali legitimnim, dok su promatrači zapadnih organizacija, poput [[OESS]]-a izjavili, da su izbori bili namješteni i nelegalni.

=== Ljudska prava ===
[[Datoteka:Minsk opposition meeting after presidental election 2.JPG|230px|lijevo|thumb|Prosvjed oporbe nakon predsjedničkih izbora [[2006.]] godine.]]
Predsjednik Lukašenko osobno je svoj način vladavine opisao kao autoritativan demokratski politički sustav.<ref>http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3882843.stm Preuzeto 1. rujna 2011.</ref> Vlade zemalja [[EU|Europske unije]] i [[SAD]]-a te bjeloruska oporba vide bjeloruskog predsjedniku kao [[diktator]]a.

[[Vijeće Europe]] je [[1997.]] godine suspendiralo Bjelorusiju iz svog članstva, zbog nepravilnosti na izborima godinu dana ranije i represije koje vladajuća stranka vrši nad oporbom, nevladinim organizacijama, novinarima i manjinama. Oporba je više puta organizirala prosvjede, koje je policija rastjerala i pritvorila organizatore.

Predsjednik Lukašenko dva je puta predlagao kontroverzne izmjene Ustava. Prvo je [[1996.]] godine, produljeno trajanje mandata predsjednika s 5 na 7 godina, a [[2006.]] godine usvojen je amandman o neograničenom broju mandata predsjednika države. Bivša američka državna tajnica [[Condoleezza Rice]] svrstala je Bjelorusiju [[2005.]] godine, u grupu od 6 zemalja svijeta, gdje vlada [[tiranija]].<ref>http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/4187361.stm Preuzeto 1. rujna 2011.</ref>

Bjelorusija se nalazi na 54. mjestu od 182. države svijeta po [[HDI|ljudskom razvojnom indeksu]] (eng. Human Development Index) po podatcima iz 2010. godine.<ref>http://hdr.undp.org/en/data/trends/ Preuzeto 1. rujna 2011.</ref> Nalazi se na 112. mjestu od 153 države svijeta po [[Globalni indeks mira|globalnom indeksu mira]] (eng. Global Peace Index) po podatcima iz 2011. godine.<ref>http://www.visionofhumanity.org/gpi-data/#/2011/scor {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100601214002/http://www.visionofhumanity.org/gpi-data/#/2011/scor |date=1. lipnja 2010. }} Preuzeto 1. rujna 2011.</ref> Nalazi se na 127. mjestu od 178 država svijeta po [[Indeks percepcije korupcije|indeksu percepcije korupcije]] u istraživanju [[Amnesty International]]a iz 2010. godine.<ref>http://www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/cpi/2010/results {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181226144223/https://www.transparency.org/ |date=26. prosinca 2018. }} Preuzeto 1. rujna 2011.</ref>

Opća stopa kriminala niža je nego u zapadnoeuropskim zemljama. Između većinskog naroda Bjelorusa i najbrojnijeg manjinskog naroda Rusa predvladavaju odlični odnosi. Postoji [[tolerancija]] prema pripadnicima različitih vjerskih ispovijesti. Bjelorusi su gostoljubljivi prema stranim turistima.

=== Međunarodni odnosi ===
[[Datoteka:Visa policy of Belarus.png|250px|desno|thumb|Karta [[svijet]]a s državama (plavo) iz kojih se može putovati u Bjelorusiju bez [[viza|vize]].]]
Bjelorusija je jedna od prvih članica i osnivača [[UN]]-a (još od [[1945.]] kao Bjeloruska SSR). Najbolje bilateralne odnose ima sa susjednom [[Rusija|Rusijom]], koja je jedan od najvažnijih trgovačkih i diplomatskih saveznika [[Minsk]]a (još od raspada [[SSSR]]-a). Bjelorusko gospodarstvo ovisi o uvozu [[sirovina]] ([[nafta]] i [[plin]]) iz Rusije, odnosno glavnina domaćeg [[izvoz]]a upućena je na to [[tržište]]. Kao rezultat bliskih odnosa formiran je [[Savez Rusije i Bjelorusije]]<ref>http://soyuz.by/en/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090403203819/http://soyuz.by/en/ |date=3. travnja 2009. }} Preuzeto 3. rujna 2011.</ref> [[1996.]] kao nadnacionalna konfederacija čiji je krajnji cilj bilo uspostavljanje jedinstvenog monetarnog sustava, jedinstvene obrambene i vanjske politike te uvođenje jedinstvene putovnice. To je samo djelomično postignuto, jer je Bjelorusija željela ravnopravan odnos, a Rusija je željela Bjelorusiju kao dio Ruske Federacije. Bjelorusija je također jedna od glavnih osnivača [[ZND|Zajednice Nezavisnih Država]], a Minsk je sjedište zajednice. Bjelorusija ima potpisane ugovore o slobodnoj trgovini s nekoliko zemalja članica [[EU]]-a, iako je službeno EU uvela sankcije prema predsjedniku Lukašenku i njegovim suradnicima. Bjelorusija ne radi korake prema euro-atlantskim integracijama, zbog bliskih odnosa s Rusijom.

Diplomatski odnosi sa [[SAD]]-om su zategnuti i loši zbog podrške službenog [[Washington]]a bjeloruskoj oporbi. Međutim dvije nacije surađuju u borbi protiv organiziranog kriminala i [[trgovina ljudima|trgovine ljudima]], te na pitanjima tehnološkog kriminala i pomoći u izvanrednim situacijama. Odnosi s [[Kina|NR Kinom]] su na visokoj razini, posebno u ekonomskoj sferi. Bjelorusija je članica [[Pokret nesvrstanih|Pokreta nesvrstanih]] od [[1998.]] te [[OESS|Organizacije za Europsku sigurnost i suradnju (OESS)]].<ref>http://www.mfa.gov.by/ Preuzeto 3. rujna 2011.</ref>

[[Hrvatska]] nema [[veleposlanstvo]] u Bjelorusiji, ali je veleposlanik u Rusiji zadužen i za diplomatske odnose s Bjelorusijom i s drugim bivšim sovjetskim republikama. Bjelorusija nema veleposlanstvo u Hrvatskoj, a najbliža bjeloruska veleposlanstva su u [[Mađarska|Mađarskoj]], [[Italija|Italiji]], [[Austrija|Austriji]] i [[Srbija|Srbiji]]. Za putovanja u Bjelorusiju, potrebna je [[viza]] za hrvatske državljane.

=== Vojska ===
{{glavni|Oružane snage Bjelorusije}}
[[Datoteka:Su-27UBM Radom 2009 c.JPG|230px|thumb|lijevo|Ratni zrakoplov [[Su-27]]UBM.]]
Oružane snage Republike Bjelorusije formirane su [[1992.]] godine na ostatcima nekadašnje [[Crvena armija|crvene armije]], koja je bila smještena na teritoriju Bjelorusije. Transformacija nekadašnje crvene armije završena je do [[1997.]] godine, a broj [[vojnik]]a smanjen je za 30.000. Oružane snage djeluju u okviru Ministarstva obrane i podijeljene su u tri roda: [[kopnena vojska]], [[vojno zrakoplovstvo]] i specijalne jedinice. Glavni zapovjednik oružanih snaga je predsjednik države.<ref>http://www.mod.mil.by/7okrugarmia.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071217010640/http://www.mod.mil.by/7okrugarmia.html |date=17. prosinca 2007. }} Preuzeto 3. rujna 2011.</ref>

Svi punoljetni mladići imaju obvezu redovnog služenja vojnog roka i oni ujedno čine rezervni sastav vojske Bjelorusije ([[vojni rok]] traje 12 mjeseci za visokoobrazovane regrute, dok za ostale traje 18 mjeseci). Status profesionalnih vojnika imalo je [[2001.]] godine 12 000 pripadnika Oružanih snaga Bjelorusije. Godine [[2005.]] za potrebe obrambenih snaga izdvojeno je 1,4 % ukupnog [[BDP]]-a, što je manje od hrvatskog postotka proračunskih izdvajanja za vojsku. Iako Bjelorusija ne izražava interes prema budućem članstvu u [[NATO]]-u, ipak sudjeluje u nekim NATO-vim programima poput [[Partnerstvo za mir|Partnerstva za mir]] (od [[1995.]]) te pruža podršku misiji [[ISAF]]-a u [[Afganistan]]u. Od [[1992.]] godine članica je Organizacije kolektivne sigurnosti zajedno s još 6 bivših država [[SSSR]]-a.

== Kultura i umjetnost ==
=== Likovna umjetnost ===
[[Datoteka:1993. Stamp of Belarus 0038.jpg|200px|desno|thumb|Poštanska marka s motivom slike [[Marc Chagall|Marca Chagalla]].]]
[[Datoteka:Stemp Efrasinia Polackaja.jpg|150px|lijevo|thumb|[[Poštanska marka]] s [[Križ sv. Efrosinije|križom]] [[Efrosinija Polocka|sv. Efrosinije Poločke]]]]
Križ [[Efrosinija Polocka|sv. Efrosinije]] remek-djelo je bjeloruske kulture, kojeg je izradio bjeloruski majstor Lazar Bokša za crkvu sv. Spasitelja u [[Polock]]u [[1161.]] godine. Nestao je na početku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i ne zna se gdje je danas.

Umjetnost srednjeg vijeka pod bizantskim je utjecajem. [[Francysk Skaryna]] objavio je prvu [[Biblija|Bibliju]] na bjeloruskom jeziku u 16. stoljeću, koja sadrži i vrijedne ilustracije. Od 16. do 18. stoljeća nastale su brojne [[ikona|ikone]].

Postojale se tri važne umjetničke škole s kraja 19. i početka 20. stoljeća: umjetnička škola u [[Vitebsk]]u, škola lijepih umjetnosti u [[Vilnius]]u (danas [[Litva]]) i Krugerova škola crtanja u Minsku.<ref>http://www.belarusguide.com/culture1/visual_arts/Mastactva.html Preuzeto 6. rujna 2011.</ref> Iz tog vremena potječe više poznatih slikara, najčešće bjeloruski [[Židovi]], od kojih je najpoznatiji [[Marc Chagall]], jedan od najvećih svjetskih umjetnika [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Ostali cijenjeni slikari i kipari su: [[Chaim Soutine]], [[Yehuda Pen]], [[Pinchus Kremegne]], [[Ossip Zadkine]], [[Michel Kikoine]] i dr. Kada su uslijedili progoni Židova pobjegli su u druge krajeve, najviše u [[Pariz]]. Tamo im je pomogao i francuski književnik [[Guillaume Apollinaire]], čija je majka rođena u Bjelorusiji.

[[Kazimir Maljevič]], jedan od glavnih predstavnika ukrajinske i ruske avangarde radio je kao predavač i direktor na umjetničkoj školi u [[Vitebsk]]u od [[1919.]] do [[1922.]] godine. Sa studentima iz Vitebska osnovao je [[Suprematizam|suprematsku]] grupu UNOVIS.

Ruski umjetnik [[El Lissitzky]] djetinjstvo i mladost proveo je u Vitebsku. Na poziv Marca Chagalla, predavao je na umjetničkoj školi u Vitebsku od 1919. do [[1921.]] godine zajedno s Maljevičem, kojeg je osobno nagovorio, da dođe tamo.

=== Arhitektura ===
[[Datoteka:Mir39.JPG|200px|desno|thumb|Dvorac Mir nalazi se na [[UNESCO]]-ovom [[popis mjesta svjetske baštine u Europi|popisu svjetske baštine.]]]]
[[Arhitektura]] u Bjelorusiji odraz je [[povijest]]i, razvoja, pojave novih [[stil]]ova i ideja, ali i [[rat]]ova, razaranja i ponovne gradnje i obnove. Glavni grad [[Minsk]] pretrpio je brojna razaranja tijekom povijesti. Napadali su ga: [[krim]]ski [[Tatari]] [[1505.]], [[napoleon]]ova [[Francuska]] [[1812.]], [[Nijemci]] [[1918.]], [[Poljaci]] od [[1919.]] do [[1920.]] i [[nacizam|nacistička]] [[Njemačka]] od [[1941.]] do [[1944.]]<ref name="Russia, Ukraine 1995"/> Samo 5 % grada ostalo je sačuvano nakon završetka Drugog svjetskog rata. Obnova je bila vrlo uspješna i pozitivan je primjer sovjetskog planskog monumentalnog klasicizma.

[[Datoteka:Nesvizh Castle 2011.JPG|200px|lijevo|thumb|[[Nesviški dvorac]] nalazi se na [[UNESCO]]-ovom [[popis mjesta svjetske baštine u Europi|popisu svjetske baštine.]]]]
Danas je Minsk uredan, moderan, kozmopolitski grad s obiljem [[park]]ova i zelenila te s odlično riješenom [[promet]]nom infrastrukturom bez gužvi i zastoja s kvalitetnim javnim prijevozom, koji uključuje i [[metro]]. Uz istočne obale rijeke [[Svisloč]] ponovno su sagrađene građevine u stilu 17. i 18. stoljeća, koje čine [[kontrast]] prema širokim, dugim [[avenija]]ma. Od građevina ističu se: katolička poljska katedrala sv. Simona i Elene, koja je poznata i kao "crvena crkva", zatim pravoslavna katedrala i zgrada Nacionalne opere i [[balet]]a. Modernu arhitekturu predstavlja visokotehnološka zgrada Nacionalne knjižnice.

U Bjelorusiji je mnogo dvoraca, od kojih se ističu [[Dvorac Mir|dvorci Mir]] i [[Nesviški dvorac|Nesviž]] pod zaštitom [[Popis mjesta svjetske baštine u Europi|UNESCO]]-a.

Iz [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] (9. do 11. stoljeće) sačuvan je dvorac u [[Grodno|Grodnu]] i pravoslavne crkve u Grodnu i [[Polock]]u.

Jedna od najpoznatijih građevina u zemlji je [[tvrđava u Brestu]] sagrađena od [[1838.]] do [[1842.]] godine. Cijeli grad je pomaknut istočno, kako bi bilo mjesta za masivnu tvrđavu. Razorena je tijekom 1941., a ostatci su pretvoreni u [[muzej]].

U gradu Grodnu negativan je primjer suvremenog [[urbanizam|urbanizma]]. Vlasti su devastirali dio stare gradske jezgre, kako bi proširili ulice, što je trajalo dok se građani nisu pobunili i zaustavili radove.<ref>http://www.belarusguide.com/culture1/visual_arts/Architecture.html</ref>

=== Književnost ===

Početci bjeloruske književnosti vezuju se za razdoblje [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] (između 11. i 13. stoljeća) i uglavnom počiva na [[liturgija|liturgijskim]] spisima. Iz tog razdoblja datiraju spisi [[Ćiril Turavski|svetog Ćirila Turavskog]], kojega su suvremenici nazivali "ruskim [[Ivan Zlatousti|Ivanom Zlatoustim]]" (bogoslovna akademija u Minsku nosi njegovo ime).<ref>http://days.pravoslavie.ru/Life/life6673.htm Preuzeto 5. rujna 2011.</ref>

Prve tiskane [[knjiga|knjige]] na [[bjeloruski|bjeloruskom jeziku]] pojavile su se početkom 16. stoljeća, kada je današnja Bjelorusija bila u granicama [[Velika kneževina Litva|Litavske kneževine]] u kojoj je starobjeloruski jezik imao status službenog [[jezik]]a. [[Francysk Skaryna]] objavio je "[[Psaltir]]" – prvu tiskanu knjigu na bjeloruskom jeziku u [[Prag]]u [[1517.]] To je ujedno bila i prva knjiga tiskana na nekom od istočno-slavenskih jezika.

Razdoblje moderne bjeloruske književnosti počinje s kraja 19. stoljeća i sadrži elemente [[romantizam|romantizma]], [[impresionizam|impresionizma]], [[realizam (književnost)|realizma]] i [[moernizam|modernizma]]. Najvažniji književnici iz tog razdoblja su: [[Maksim Bogdanovič]], [[Jakub Kolas]] i [[Janka Kupala]] u poeziji te prozaist [[Zmitrok Bjadulja]].

Nakon što je Bjelorusija postala dio [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], sovjetska vlada preuzela je kontrolu i nad izdavanjem [[knjiga]]. Slobodan razvoj književnosti dogodio se samo na bjeloruskom teritoriju pod vlašću [[Poljaci|Poljaka]], do sovjetske okupacije [[1939.]] godine. Nekoliko književnika otišlo je u egzil nakon nacističke okupacije Bjelorusije, i nisu se vratili sve do [[1960.]] Posljednji veliki pomak u bjeloruskoj književnosti dogodio se [[1960.]]-ih izdavanjem romana [[Vasil Bykav|Vasila Bykava]] i [[Uladzimir Karatkevič|Uladzimira Karatkeviča]].

U ljetu [[2006.]] godine, otvorena je nova moderna visokotehnološka zgrada Nacionalne knjižnice u Minsku, koja čuva najviše knjiga na [[ruski|ruskom jeziku]] izvan Rusije.

=== Glazba ===
[[Datoteka:МВежнБолеро1.JPG|180px|lijevo|thumb|Baletna predstava]]
Počeci bjeloruske glazbe sežu u 15. stoljeće. Postojali su istočno-europski zabavljači pod imenom skomorohi, koji su glumili, pjevali, plesali, svirali i skladali pjesme.

Tek sredinom 19. stoljeća u većim gradovima širom zemlje počinju se otvarati [[opera|operne]] i [[balet]]ne kuće, a [[klasična glazba]] doživjela je veliki napredak tijekom sovjetske ere. Postoji više kvalitetnih orkestara i zborova poput: Predsjedničkog orkestra Bjelorusije, Nacionalnog koncertnog orkestra Bjelorusije, Državnog akademskog simfonijskog orkestra itd. Nacionalni baletni teatar iz [[Minsk]]a dobio je nagradu za najbolju baletnu kuću na [[svijet]]u [[1996.]] godine<ref>http://www.belarusguide.com/culture1/music/Belarusian_composers_&_classical_music.htm Preuzeto 5. rujna 2011.</ref> Cijenjen je i Nacionalni akademski boljšoj teatar u Minsku. Tradicionalna narodna glazba često se izvodi se i danas. Karakterizira je veselje i miroljubljivost. Tijekom sovjetske vladavine, vlasti su snažno podupirale rad kulturno - umjetničkih društava.<ref>http://www.belarusguide.com/culture1/music/Music.html Preuzeto 7. rujna 2011.</ref>

[[Datoteka:Belaussia 2007 Eurovision SC.jpg|230px|desno|thumb|Predstavnici Bjelorusije na [[Pjesma Eurovizije 2007.|Izboru za pjesmu Eurovizije 2007.]]]]
Tijekom 1970.-ih godina planetarnu slavu stekli su članovi grupe [[Pesnjari]], koji su spajali [[narodna glazba|narodnu glazbu]] sa suvremenom [[rock]] glazbom te su bili prvi sovjetski glazbeni sastav, koji je imao turneju po [[SAD]]-u. Najpopularnija rock grupa je [[N. R. M.]] Bjeloruska rock grupa [[Ljapis Trubeckoj]] (blr. "Lя́pis Trubeckóй") dobivala je glazbene nagrade i izvan Bjelorusije ([[Rusija]] i [[Portugal]]). Spot za pjesmu "Capital" osvojio je desetak glazbenih nagrada. Nakon što su objavili pjesme u kojima traže promjenu vlasti, zabranjeno im je javno djelovanje. Među popularnim izvođačima su i: [[Boris Moiseev]], [[ULIS]], [[TT-34]] i mnogi drugi.

Mladi ljudi najviše slušaju rusku i zapadnjačku pop glazbu. U [[Poljska|poljskom]] gradu Gródeku kraj [[Białystok]]a, održava se rock festival kojeg organizira bjeloruska mladež. Na tom području živi oko 200.000 [[Bjelorus]]a. Taj rock festival često se naziva "bjeloruskim [[Woodstock]]om".

Od [[2004.]] godine, Bjelorusija se natječe na [[Pjesma Eurovizije|Izboru za pjesmu Eurovizije]]. Najveći uspjeh na tom natjecanju ostvarili su [[2007.]] godine u [[Helsinki]]ju kada je pjevač [[Dima Koldun]] s pjesmom "Daй mne silu" (ili na engleskom "Work Your Magic") zauzeo 4. mjesto u finalnoj večeri.

U gradu [[Vitebsk]]u, svake se godine tradicionalno održava međunarodni glazbeni festival "[[Slavjanski bazar]]", koji promovira sveslavensku kulturu i [[umjetnost]].

[[Ryhor Reles]], jedan od zadnjih pisaca u Bjelorusiji koji je pisao na [[jidiš]]u.

===  Narodna nošnja ===
[[Datoteka:Słucki Stroj stamp.jpg|150px|thumb|lijevo|Poštanska marka s narodnom nošnjom grada [[Sluck]]a iz 19. stoljeća.]]
Bjeloruska narodna nošnja datira iz vremena [[Kijevska Rus'|Kijevske Rus]]' i izrađena je uglavnom od [[lan]]a ili [[vuna|vune]] (plemstvo je koristilo i [[svila|svilu]], [[brokat]] i [[baršun]]), a detalji se razlikuju od regije do regije ([[etnograf]]i su utvrdili postojanje 30-ak različitih inačica nošnje), a dominiraju [[bijela]] i [[crvena]] boja. Neki od tradicionalnih uzoraka čak se nalaze i na [[Zastava Bjelorusije|bjeloruskoj zastavi]].<ref>http://fotw.fivestarflags.com/by.html#orn {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110909230337/http://fotw.fivestarflags.com/by.html#orn |date=9. rujna 2011. }} Preuzeto 5. rujna 2011.</ref> Zbog hladne kontinentalne klime i dugih [[zima]], narodna nošnja je topla i zatvorena. Ima sličnosti s narodnom nošnjom okolnih naroda. Osnovu muške odjeće čine [[košulja]] s pojasom i [[hlače]], a žensku košulja duža od muške i "paniova" tip duge [[suknja|suknje]]. Zimi se nosi [[kaput]] iznutra obložen [[krzno]]m. Postoje folklorna društva, koja njeguju običaje, izvode tradicionalne [[ples]]ove i čuvaju narodnu nošnju.

=== Kuhinja ===
{{glavni|Bjeloruska kuhinja}}
[[Datoteka:08401 Beetroot soup with vegetables and beans, Sanok.jpg|200px|desno|thumb|[[Boršč]]: juha od [[cikla|cikle]]]]
Bjeloruska tradicionalna [[kuhinja]] temelji se na: obilju [[povrće|povrća]] ([[krumpir]], [[cikla]], [[kupus]], [[Crveni luk|luk]] i dr.), [[meso|mesu]] (uglavnom [[svinjetina]], ali i [[piletina]] i slatkovodne ribe), na [[Žitarice|žitaricama]] ([[ječam]], [[Prava heljda|heljda]]), [[gljiva]]ma i [[kruh]]u (uglavnom [[raženi kruh]], jer prirodni uvjeti puno više pogoduju uzgoju [[raž]]i u odnosu na druge [[žitarice]]). Od [[salata]] najčešće su: salata od kupusa, salata od cikle i salata od [[rajčica]] i [[krastavac]]a. [[Hrana]] se uglavnom služi kuhana. Popularne su [[juha|juhe]]: kao što su [[boršč]] (s ciklom) i [[šči]] (s [[kiseli kupus|kiselim kupusom]]). Od [[voće|voća]] posebno se ističe [[bobičasto voće]] poput [[jagoda]], [[borovnica]] i [[brusnica]]. U znak dobrodošlice, domaćin gosta tradicionalno dočekuje s kruhom i [[sol]]ju (što je [[tradicija]] u većini [[Slaveni|slavenskih]] naroda). Bjeloruska kuhinja je spoj lokalne tradicije i utjecaja drugih naroda. Slična je kuhinjama [[Poljska|Poljske]], [[Litva|Litve]], [[Latvija|Latvije]] i [[Rusija|Rusije]].

Najpopularnija pića su: [[votka]] i [[kvas (piće)|kvas]]. Kvas je bezalkoholno [[piće]], koje se radi od pšeničnog ili raženog brašna (način pripreme je sličan kao kod pripreme "[[boza|boze]]" koja se pravi od kukuruznog brašna). Kvas se često kombinira sa svježim povrćem za izradu osvježavajuće hladne [[juha|juhe]] zvane "akroška".

== Šport ==
[[Datoteka:SokilgameBLR1.jpg|200px|lijevo|thumb|[[Hokej na ledu]] najpopularniji je šport u Bjelorusiji.]]
Bjelorusija se natjecala na [[OI|Olimpijskim igrama]] kao dio sovjetske olimpijske momčadi od [[OI 1952.|Helsinkija 1952.]] godine. Na [[OI 1992.|Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.]], Bjelorusija se natjecala kao dio [[ZND|Zajednice nezavisnih država]]. Prvi put su se natjecali samostalno na [[ZOI 1994.|Olimpijskim igrama u Lillehammeru 1994.]] Bjelorusija je osvojila ukupno 73 medalje na Olimpijskim igrama od 1994.: 11 zlatnih, 23 srebrnih i 39 brončanih. Najviše su osvojili medalja u: [[atletika|atletici]] (17), [[dizanje utega|dizanju utega]] (8), [[gimnastika|gimnastici]] (8), [[hrvanje|hrvanju]] (8) i [[veslanje|veslanju]] (7 medalja). Na svakim Olimpijskim igrama osvojili su barem jednu medalju. Prvu olimpijsku medalju za [[Sovjetski Savez]] osvojio je Bjelorus [[Mihail Krivonosov]] u [[OI 1956.|Melbourneu 1956.]] u [[bacanje kladiva|bacanju kladiva]]. Na čelu Bjeloruskog nacionalnog olimpijskog odbora je predsjednik [[Aleksandar Lukašenko]] od 1997. On je jedini predsjednik na svijetu na toj dužnosti.

[[Datoteka:Azarenka 2010 US Open.jpg|180px|desno|thumb|Bjeloruska tenisačica [[Viktorija Azarenka]] na [[US Open]]u [[2010.]]]]
[[Hokej na ledu]] najpopularniji je šport. Predsjednik je dao brojne donacije za razvoj hokeja, uključujući i gradnju brojnih športskih dvorana za hokej. Bjelorusija je bila iznenađujuće 4. u hokeju na ledu na [[ZOI 2002.|Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002.]] godine. Od tada su bjeloruski igrači postali uobičajeni u [[NHL]]-u i međunarodnim natjecanjima.

Najuspješniji bjeloruski športaši su: [[Vitalij Šerbo]] (najbolji svjetski gimnastičar svih vremena, 6 olimpijskih zlata, 12 puta svjetski prvak), [[Igor Železovski]] (jedan od najboljih brzih klizača u povijesti, 6 puta svjetski prvak), [[Nellie Kim]] (5 olimpijskih zlata u gimnastici, 5 puta svjetska prvakinja), [[Olga Korbut]] (4 olimpijskih zlata u gimnastici, 2 puta svjetska prvakinja), [[Alexander Medved]] (najbolji hrvač slobodnim stilom u povijesti, 3 olimpijska zlata, 7 puta svjetski prvak), [[Svetlana Boginskaja]] (3 olimpijskih zlata u gimnastici, 5 puta svjetska prvakinja), [[Viktor Sidyak]] (4 olimpijskih zlata u mačevanju), [[Elena Novikova-Belova]] (4 olimpijskih zlata u mačevanju), [[Darja Domračeva]] (4 olimpijska zlata, srebro i bronca u biatlonu, dva zlata, četiri srebra i bronca na Svjetskim prvenstvima). [[Leonid Taranenko]] (1 olimpijsko zlato u dizanju utega, 2 puta svjetski prvak), [[Vladimir Samsonov]] (6 puta europski prvak u stolnom tenisu), [[Viktorija Azarenka]] (1. tenisačica svijeta u siječnju [[2012.]]), [[Nataša Zvereva]] (5. tenisačica svijeta 1989.), [[Max Mirnyi]] (tenisač), [[Alexandr Hleb]] (nogometaš) i dr.

== Državni blagdani ==
[[Datoteka:Belarusian Easter Eggs.jpg|250px|desno|thumb|[[Pisanica|Pisanice]] iz Bjelorusije.]]
{| class=wikitable
|+ '''Državni blagdani u Republici Bjelorusiji''' 
|- bgcolor="#efefef"
! Datum !! Blagdan
|-
| [[1. siječnja]] || [[Nova godina]]
|-
| [[7. siječnja]] || (pravoslavni) [[Božić]]
|-
| pomično|| (katolički i pravoslavni) [[Uskrs]]
|-
| 9 dana nakon [[Uskrs]]a || [[Dan sjećanja (Bjelorusija)|Dan sjećanja]] 
|-
| [[1. svibnja]] || [[Praznik rada]]
|-
| [[9. svibnja]] || [[Dan pobjede (9. svibnja)|Dan pobjede]]
|-
| [[3. srpnja]] || [[Dan nezavisnosti]]
|-
| [[7. studenog]] || [[Dan revolucije]]
|-
| [[25. prosinca]] || (katolički) [[Božić]]
|}

== Zanimljivosti ==
*Na [[Njemački jezik|njemačkom]] [[SR Njemačka|SR Njemačke]] i zapadnih zemalja s njemačkim službenim jezikom, Bjelorusija se zove '''Weißrussland'''. Ali, na njemačkom jeziku [[DR Njemačka|DR Njemačke]], Bjelorusija se zvala '''Belorußland'''.
*Prije Drugog svjetskog rata, [[Židovi]] su činili 10 % stanovništva Bjelorusije. Oni pripadaju istočnim [[Aškenazi]]ma. Mnogi od njih poginuli su ili emigrirali. Od onih koji su emigrirali, mnogi su ostvarili zapažene karijere. Među poznatim bjeloruskim Židovima su: [[Chaim Weizmann]] (prvi izraelski predsjednik), [[Shimon Peres]] (bivši izraelski predsjednik), [[Menachem Begin]] (bivši izraelski premijer i osnivač izraelske stranke [[Likud]] te dobitnik [[Nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] 1978.), [[Isser Harel]] (bivši vođa izraelske tajne službe [[Mossad]]), [[Marc Chagall]] (slikar), [[Eliezer Ben Jehuda]] (jezikoslovac, otac modernog [[hebrejski|hebrejskog jezika]]), [[Yehudi Menuhin]] (violinist), [[Irving Berlin]] (skladatelj), [[Michael Marks]] (jedan od dvojice osnivača trgovačkog lanca [[Marks & Spencer]]), [[David Sarnoff]] (osnovao američku tv-kuću [[NBC]]), [[Isaac Asimov]] (književnik)  i dr.
* Bjelorusko podrijetlo imaju: [[Kirk Douglas]] (roditelji su mu emigrirali iz Bjelorusije u [[SAD]]), [[Lauren Bacall]] (rodica Shimona Peresa, roditelji su joj emigrirali iz Bjelorusije u [[SAD]]), [[Ralph Lauren]] (roditelji su emigrirali iz Bjelorusije u SAD), [[Larry King]] (roditelji su emigrirali iz Bjelorusije u [[SAD]]), [[Wayne Gretzky]] (djed je emigrirao iz Bjelorusije u [[Kanada|Kanadu]]), [[Guillaume Apollinaire]] (majka rođena u Bjelorusiji), [[Lisa Kudrow]] (preci su emigrirali iz Bjelorusije u [[SAD]], prabaka je stradala u koncentracijskom logoru) i [[Maria Sharapova]] (roditelji su emigrirali iz Bjelorusije u [[Rusija|Rusiju]] zbog [[černobilska katastrofa|černobilske katastrofe]]).
* Najpopularnija muška imena su: Artem, Vladislav, Ivan, Daniil, Aleksej, Aleksandr, Maksim, Jegor i Nikita, dok su najpopularnija ženska imena: Darja, Polina, Anastasija, Anna, Maria, Aleksandra, Ksenija, Elizaveta i dr.<ref>http://www.babynamefacts.com/popularnames/countries.php?country=BRS&year=2005 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111012183650/http://babynamefacts.com/popularnames/countries.php?country=BRS&year=2005 |date=12. listopada 2011. }} Preuzeto 6. rujna 2011.</ref>
* Prvi bjeloruski film je "Liasnaia byl" iz 1926. godine.<ref>http://www.belarusguide.com/culture1/performing_arts/Cinematography.html Preuzeto 7. rujna 2011.</ref>
* [[Polock]] je najstariji grad u Bjelorusiji. Potječe iz [[862.]] godine, a katedrala sv. Sofije u Polocku iz [[11. stoljeće|11. stoljeća]] najstariji je sačuvani spomenik u Bjelorusiji.

== Galerija ==
<center>
<gallery>
Datoteka:Belarusian Straw Bird.jpg|Bjeloruska ptica od [[slama|slame]].
Datoteka:SofiaSlutsk.jpg|[[Ikona]] princeze Sofije iz [[Sluck]]a (Zofia Olelkowicz Słucka).
Datoteka:Flax Crop - geograph.org.uk - 492111.jpg|Polje [[lan]]a, čest prizor u Bjelorusiji.
Datoteka:Belarus-Minsk-Church of Simon and Helena-3.jpg|[[Crkva sv. Simona i Helene|Katolička crkva sv. Šimuna i Helene]] u [[Minsk]]u.
Datoteka:BF Kholm out.jpg|[[Tvrđava u Brestu]], poprište borbi u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]].
Datoteka:Museum of history and culture of Jews of Belarus Lisa Kudrow.jpg|Američka glumica [[Lisa Kudrow]] u muzeju posvećenom bjeloruskim [[Židovi]]ma. I njeni preci bili su bjeloruski Židovi.
Datoteka:Belarus-Malyya Kruhovichy-House of Our Grandparents-House-4.jpg|Seoska drvena [[kuća]].
Datoteka:Rzeczyca (BY) plac.JPG|Oktobarski trg u [[Rečica (Bjelorusija)|Rečici]].
</gallery>
</center>

== Vidi još ==
* [[Zastava Bjelorusije]]
* [[My Belarusy|Himna Bjelorusije]]
* [[Bjeloveška šuma]]
* [[Dodatak:Popis gradova u Bjelorusiji|Popis gradova u Bjelorusiji]]
* [[Podzemna željeznica Minsk]]

{{Portal Europa}}

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
* {{jezikk|eng}} [http://www.belarusguide.com/main/index.html Vodič o Bjelorusiji]
* [http://www.worldplaces.net/hr/blr/ Detaljna karta Bjelorusije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111010135432/http://www.worldplaces.net/hr/blr/ |date=10. listopada 2011. }}
* {{jezikk|rus}} [http://zapret-no.livejournal.com/4812.html Fotografije Minska]
* [http://www.belarusguide.com/cities/castles/index.html O dvorcima s kartom]
* [http://www.geografija.hr/atlas/bjelorusija Osnovni podaci] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110917055558/http://www.geografija.hr/atlas/bjelorusija |date=17. rujna 2011. }}

{{WProjekti
|commons        = Беларусь
|commonshr      = Bjelorusija
|commonscat     = Belarus
|commonscathr   = Bjelorusija
|wikiatlas      = Belarus
|wikiatlashr    = Bjelorusije
|wikivrste      = 
|wikivrstehr    = 
|wikizvor       = 
|wikizvor_autor = 
|wječnik        = 
|wikiknjige     = 
|wikicitat      = 
}}


{{Bjelorusija}}
{{Europa}}
{{znd}}
{{EvrAzES}}

[[Kategorija:Bjelorusija| ]]