Bokaž
Bokaž (fra. bocage) je naziv za šumoviti seoski krajobraz s malim poljoprivrednim površinama nepravilnog oblika i mnogim živicama. To je samostalni ili umreženi niz živice građen od istovjetnih ili različitih biljnih vrsti, uglavnom drvenastih koji se najlakše uočava iz ptičje perspektive. Karakterističan je za sjevernu Francusku.[1] Osim u Normandiji, Bretanji i dolini Loare ovakvi oblici se mogu prepoznati u južnoj Engleskoj, Irskoj, Nizozemskoj i sjeveru Njemačke.
Tijekom Drugog svjetskog rata nakon invazije na Normandiju, bokaž je značajno usporio napredovanje savezničkih snaga. On je činio idealan zaklon za njemačke vojnike i topništvo, a kroz bokaž su se teško probijali i saveznički tenkovi. Tek nakon što su Saveznici montirali šiljke na prednje dijelove tenkova (eng. Rhino tanks - tenkovi-nosorozi) uspjeli su probiti ovu gustu vegetaciju.[2] Borbe u bokažu trajale su osam tjedana.[3]
U Hrvatskoj, bokaž odnosno živičnjaci čine značajan element krajobraza donjeg Međimurja gdje imaju brojne ekološke i ekonomske funkcije. Živičnjaci utječu na smanjenje utjecaja vjetra, mjestu su gniježđenja i izvor hrane za različite ptičje vrste, povezuju fragmentirana staništa i drugo. U prošlosti, iz živičnjaka su se ubirali plodovi, korišteni su kao pletivo za košare ili kao ogrjevno drvo. Posljednjih godina živičnjaci se krče zbog okrupnjavanja parcela ili prerastaju u šume zbog neodržavanja.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ bokaž, eionet.europa.eu, preuzeto 29. studenoga 2020.
- ↑ Ninoslav Bandić: Saveznički zastoj u Normandiji, vojnapovijest.vecernji.hr, preuzeto 1. prosinca 2020.
- ↑ William R. Buster: Time on target: the World War II memoir of William R. Buster, Kentucky Historical Society, Frankfort, Kentucky; 1999., str. 83.
- ↑ Mihaela Mesaric: Živičnjaci – međimurski suhozidi, medjimurska-priroda.info, preuzeto 29. studenoga 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bokaž |