Boražina

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Borago officinalis)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Boražina
Cvijet boražine
Cvijet boražine
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Rosopsida
Red: Lamiales
Porodica: Boraginaceae
Rod: Borago
Vrsta: B. officinalis
Dvojno ime
Borago officinalis
L.

Boražina (oštrolist, ljekoviti oštrolistac, borač, poreč; lat. Borago officinalis L.), jednogodišnja je biljka porijeklom iz Sirije. Smatra se da je domovina borača Mala Azija i područje zapadnog dijela Sredozemlja, ali se uzgaja diljem Mediterana, Male Azije, Europe, Sjeverne Afrike i Južne Amerike.

Opis[uredi | uredi kôd]

Boražina u visinu naraste od 60 cm do 100 cm, ima bodljikasto-dlakavu stabljiku i listove; Listovi su jednostavni, od 5 do 15 cm dugi, a rub im je ravan Cvjetovi su dekorativni. Peterostruke su simetrije s trokutasto zašiljenim laticama, najčešće plave boje iako mogu biti i ružičasti, a uzgojeni su i primjerci s cvjetovima bijele boje[1] (Borago alba). Mogu biti i ružičaste pa čak i jarkoljubičaste boje. Peteljke cvjetova su duge. Donje listove oblikuje u obliku rozete. Biljka je cijela dlakava. Dlačice su bijele boje. Zbog dlakavosti tekstura je pomalo neugodna.[2] Stabljika je šuplja i raste do od 30 do 60 cm.

Vrijeme cvatnje je od lipnja do listopada. Zadnja cvatnja je do prvog mraza. Cijela je biljka blaga okusa i miriše na krastavac. Sadržaj biljke je oko 25% sluzi, vitamin C, limunsku kiselinu, malo eteričnih ulja, tanina, saponina i drugih tvari.[1] Djelatne tvari u boraču su sluzi, škrob, trjeslovine, flavonoidi, mineralne tvari, nešto C vitamina i karotin. Životni vijek sjemena borača je i do osam godina.[3] Sjeme je teže prikupiti. Nejednako sazrijeva, samo otpada i moguće ga je skupiti samo po suhom vremenu. Za to se ispod biljke stavi platno (agrotekstil) i poslije se sjeme prikupi.[1]

Ako ima dobre uvjete dosta se razgrana i može narasti u visinu i više od 70 cm.[2][4]

Poznavali su je još stari Rimljani, koji su ju cijenili i širili. U Španjolsku su je donijeli Arapi.

Ova je krasna, ljekovita i jestiva jednogodišnja biljka grmolikog rasta nezahtjevna, otporna na hladnoću i visoke temperature, ali i na sušu. Narodna medicina je koristi. Pčele privlači i po hladnom vremenu. Biljka je jednogodišnja i zeljasta. Raste samoniklo u Sredozemlju i južnoj Europi, no i u središnjoj i istočnoj Europi Poboljšava okus povrća. Danas se široko rasprostranio u prirodi. Uzgaja ga se diljem svijeta. Uzgaja ga se i plantažno.[1][4] 'Borago pygmaea svojstvena je području Korzike i Sicilije. Najraširenija je vrsta Borago officinalis. Voli rasti uz morsku obalu, na poljima i zapuštenom zemljištu. U Hrvatskoj se uzgaja i samoniklo raste u Dalmaciji i Primorju kao korov po vinogradima, poljima i zapuštenom tlu u blizini naselja. Biotopi samonikla rasta su najčešće neuređena divlja područja na kojima uspijeva puno bolje nego u kultiviranim i urednim vrtovima.[2][3] Voli sunčano mjesto. Ne treba mu vrlo kvalitetna, a ne treba ga ni prečesto zalijevati. Uzgaja ga se u cvjetnjacima i povrtnjacima kao začinsku i ukrasnu biljku.[3]

Ime[uredi | uredi kôd]

Ime je od latinske riječi borago, a izvedeno je od staro-arapskog abo-rag; što znači "otac znoja".[2] Ime roda je iz arapskog buhuray, što znači „otac sirovosti“, što se dovodi u svezu s dlakavošću listova.[3] Keltska imenica borrach znači hrabrost. Zbog toga su ga volili vojnici. Narod vjeruje da borač smiruje, vraća raspoloženje, razveseljuje i hrabri ljude, zbog čega su ga stari Rimljani uzimali, osobito vojnici, jer im vraća radost što je ušlo i u izreku[4] ( "Ego borago gaudia semper ago." tj. na hrvatskom "Borač mi uvijek daje radost", pri čemu se pod "radost" misli na životnu snagu, hrabrost).[2]

Zove se još i boreč, borač, buražina, buraž, krastavica, volovski jezik,[1][4] krastva, kozmelj, poraga, zajičac, boraga, poreč.[2]

Vojnici su ga nastavili cijeniti i u srednjem vijeku. Križarima su pred odlazak u pohod stavljali cvjetove borača koji su plutali u oproštajnom piću. Stoga često ukrašava srednjovjekovne tapiserije i viteške šalove.[4]

Korištenje[uredi | uredi kôd]

Dosta ju se koristi u prehrani. Listovi se primjenjuju ovisno o starosti. Za pripremiti variva i file za pite rabe se stari listovi, a salate i umaci rade se od mladih listova, koje se koristi i u pripremi sirnih namaza. Od borača se može napraviti dobra limunada. Cvjetovi imaju više namjena: njima se dekorira jelo, dodaje ih se u voćne kupove, kandira ih se i onda ih se može čuvati ili ih se koristi u čajevima. Čaj se radi i od listova i od cvjetova. Može se rabiti i suhe listove i cvjetove. Od njega se izrađuje ulje, vino i mnogi drugi proizvodi.[1] Od borača se kuha krem juha. Za dekoraciju cvjetovi mogu biti svježi, zamrznuti u kockicama leda ili kristalizirani. Listovi svježe narezani idu i u salate, svježi sir, jogurte, sendviče. Mogu ići uz špinat. U kineskoj kuhinji ih se puni i rola.[4] Osobito ju obožavaju u središnjoj Europi.[2]

Primjenu nalazi u kozmetici. Rabi ga se protiv akni i za čistiji ten.[1] Ide u maske za lice za suhu kožu.[4]

U narodnoj medicini ima mnoge primjene. Jak je diuretik, jači od peršina te ga zato valja koristiti pod medicinskim nadzorom. Spazmolitik kod reume, protupalna djelovanja, protiv kašlja, umiruje i blagotvorno djeluje na san. Također ga se u narodnoj medicini primjenjuje za čišćenje krvi, jačanje srca, jačanje živčanog sustava.[1] Pomaže kod vrućice i infekcija.[4] Upale i otekline uklanja se oblozima. Koristi ga se u narodnoj medicini i kod dišnih tegoba, srčanih bolesti, povišene temperature, reume i gihta, te za bolje izlučivanje viška tekućine iz organizma. Uvijek je slovio kao biljka koja razveseljava, tjera melankoliju i vraća hrabrost.[3] Oboljeli od padavice te osobe s problemom zgrušavanja krvi moraju izbjegavati ju. U Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Rumunjskoj je službeno priznata, ljekovita biljka.[2]

Odličan je zaštitnik u vrtu. Izvrsno se slaže s jagodom i rajčicom. Osobito štiti jagode čije sadnice čuva i od kukaca i uzročnika bolesti. Pogoduje rastu biljaka, a povrću poboljšava okus, osobito kod rajčice te kod voća kod jagode. Rajčice također štiti od štetočina.[1] Odlična je međukultura. Preporučuje se zasaditi ga i ispod ruža.[4]

Budući da je medonosan, na nj dolaze svi kukci polinatori (pčele, leptiri i drugi) u vrt, čak i po studeni.[1]

Pripada porodici boražinovki.[5]

Sastav[uredi | uredi kôd]

Na 100 gr sviježe biljke sadrži oko 87,2 gr vode, oko 9,45 gr ugljikohidrata, oko 1,17 gr bjelančevina i 0,16 gr masti. Od makroelemenata sadrži na 100 gr oko 567 mg kalija, oko 43,5 mg natrija, kalcija oko 344 mg,te magnezija oko 8,50 mg. Od vitamina na 100 gr sadrži oko 2,86 mg beta karotena i 1,83 mg vitamina C. Od organskih kiselina najzastupljenija je oksalna , oko 565 mg / 100 gr.[6]

Sinonimi[uredi | uredi kôd]

  • Borago hortensis L. [5]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Boražina
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Borago officinalis

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Agroklub Ranka Vojnović: Borač - biljka zaštitnica jagoda i zdravlja ljudi, 18. lipnja 2016. (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Koval - ljekovito bilje Eky: Ljekovito bilje regionalnog podneblja - borač (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Gospodarski listInačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2018. Marija Kranjčević: Borač - poboljšava zdravlje i raspoloženje, Stranice u tiskanom izdanju: 64 - 65 , izdanje 2014 (22), 1. srpnja 2014. (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 Biovrt Silvija Kolar-Fodor: Borač - borago officinalis , 17. studenoga 2009. (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
  5. 5,0 5,1 [1] The Plant List Borago officinalis
  6. Sanchez Mata,M,Tardio,J. (Eds.) Mediterranean wild Edible Plants -Ethnobotany and Food Composition Tables,New York 2016.,str.313,314