Borivoje Karapandžić
Borivoje Karapandžić (Valjevo, Srbija, Kraljevina SHS, 17.lipnja 1921. - Cleveland, Ohio, SAD, 29. travnja 2011.), bio je pripadnik Srpskog dobrovoljačkog korpusa Dimitrija Ljotića, srbijanski politički emigrant, novinar, povjesničar i publicist.[1]
Djetinjstvo i mladost[uredi | uredi kôd]
Rođen je 17. lipnja 1921., u Valjevu, u obitelji Milovana i Angline Karapandžić (rođene Bogdanović). U rodnom je mjestu pohađao pučku (osnovnu) školu i realnu gimnaziju, dok je Učiteljsku školu polazio u Šapcu.
Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata i okupacije Jugoslavije, priključuje se Srpskom dobrovoljačkom korpusu Dimitrija Ljotića, u čijem je sastavu obnašao niz dužnosti od kojih je najznačajnija bila dužnost šefa u odjelu propagande. Uslijed napredovanja partizanskih jedinica potpomognutih Crvenom armijom, bježi iz Srbije u NDH, te dalje u Sloveniju i zatim u Italiju.
Odlazak u emigraciju[uredi | uredi kôd]
U povlačenju pred Jugoslavenskom armijom uslijed završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije, tijekom proljeća 1945., povlači u Italiju, gdje se u travnju 1945. Sa svojom grupom predaje Amerikancima, te boravi u talijanskim izbjegličkim logorima do 1946., da bi 1947. otišao na rad u Njemačku.
Iz Njemačke 1950. odlazi brodom za SAD, gdje se nastanjuje u Clevelandu, u državi Ohio, gdje je bio aktivni sudionik srbijanske emigracije u Americi, u kojoj se afirmirao kao novinar, povjesničar i publicist. Srpski narodni savez, dobrotvorna organizacija koja okuplja srpske emigrante u Americi, dodijelila mu je nagradu "Čovek godine" 1986., a priznanje za životno djelo dobio je i od grada Clevelanda 1988., da bo potom 1989. bio izabran za počasnog člana Udruženja književnika Srbije. [2]
Kočevski rog 1945.[uredi | uredi kôd]
Tijekom 1960-ih, u Clevelandu, u SAD-u, izdao je monografiju u kojoj među prvima spominje tabuizirane događaje sa završetka Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, kada su u svibnju i lipnju 1945., u Sloveniji, pojedine jedinice Jugoslavenske armije počinile zločine nad pripadnicima zarobljenih vojski i civilima. U monografiji iznosi autentična svjedočanstva preživjelih zarobljenika, Slovenaca, Hrvata i Srba, koje su jedinice Jugoslavenske armije zarobile u Sloveniji, te su u svojim iskazima potvrdili kako su zarobljenike i civile, pojedini pripadnici JA, pljačkali, mučeli i odvodili na strijeljanja. Nekolicina svjedoka iskazala ke kako su bili živi bačeni u jame, ali su uspjeli preživjeti, te su kasnije dospjeli u emigraciju. O navedenim događajima su emigrantska glasila otprije, 1940-ih ,1950-ih, periodično pisala, kako hrvatska (Hrvatski narod, Hrvatska revija, Nova Hrvatska) , tako i srpska (Amerikanski srbobran) , da bi se tijekom 1960-ih i 1970-ih počele izdavati opsežne monografije.
Kraj karijere i smrt[uredi | uredi kôd]
Umro je u devedeset i prvoj godini života, 29. travnja 2011., u Clevelandu, Ohio.[3] [4]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Građanski rat u Srbiji: 1941.-1945., Nova iskra, Beograd, 1993.
- Jugoslovensko krvavo proleće 1945. : Titovi Katini i Gulazi, Mladost, Beograd, 1990.
- Kočevje : Titov najkrvaviji zločin, (engl.Kočevje: Tito's bloodiest crime), Cleveland, 1965.; 2.izd., Beograd, 1990.
- Ponor i pakao ili komunizam u Crnoj Gori, Cleveland, 1993.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Redakcija, Revija, Kolubara izdavačko drustvo - Valjevo, MAJ 2011. - Borivoje Karapandžić - Valjevo, 17. jun 1921 – Klivlend (SAD), 29. april 2011
- ↑ Preminuo Borivoje M. Karapandžić
- ↑ Blic - Preminuo Borivoje Karapandžić, počasni član Udruženja književnika
- ↑ Preminuo Borivoje Karapandžić, počasni član Udruženja književnika