Božan Šimović

Izvor: Wikipedija
Božan Šimović
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 7. srpnja 1959.
Mjesto rođenja Zvirovići, Čapljina, BiH
Datum smrti 8. studenoga 1992.
Mjesto smrti Šćepan Križ
Nacionalnost Hrvat
Puno ime Božan Šimović
Nadimak Božo
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1991.1992.
Čin brigadir, pukovnik
Ratovi Domovinski rat
Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke bitka za Čepikuće, operacija Konavle, operacija Lipanjske zore, operacija Bura
Vojska Zbor narodne garde
Hrvatsko vijeće obrane
Jedinice 2. bojna HV "Kralj Tomislav"
Zapovijedao Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović

Božan Šimović (Zvirovići, Čapljina, 7. srpnja 1959.8. studenoga 1992.) bio je prvi zapovjednik Postrojbe za posebne namjene "Ludvig Pavlović". Poginuo je 8. studenog 1992. predvodeći svoje vojnike na Hodovskoj visoravni u borbi sa srpsko-crnogorskim agresorom naletjevši na minu tijekom operacije Bure. Na njegovu glavu JNA je raspisala nagradu od 1000 maraka.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Kada je osnovan HDZ on je bio jedan od zastupnika HDZ-ove politike u Čapljini.

U rodnoj kuci 10.lipnja 1990. organizira osnivanje prvog ogranka HDZ-a u općini Čapljina

Vojnu obuku završio je u Puli. Bio je uvijek na prvoj crti bojišnice predvodeći svoju jedinicu.


U siječnju 1992. god u Opuzenu je utemeljena 1. Dragovoljačka pukovnija Kralj Tomislav. Zapovijednik pukovnije je bio Nijaz Batlak Daidža,a dozapovjednik Bozan Šimović.

Pukovnija sudjeluje u obrani Kruševa kod mostara. Poslije toga pukovnija 24.travnja u napadnom djelovanju uspješno zauzima vojarnu u Capljini,koja danas nosi ime "Božan Šimović",te poslije jos nekoliko borbenih djelovanja u reonu mostarske općine kompletna pukovnija se vraća u Dragljane i tom prilikom postrojbi obraća Daidža i kaze da se pukovnija treba rasformirati te da se utemeljuje korpus Kralj Tomislav,prvo borbeno djelovanje korpusa je trebalo biti napad na Hadžiće. Od 350 pripadnika pukovnije 48 ih se pristalo pridružiti novonastaloj postrojbi,pedesetak je prešao u 4. Splitsku brigadu,jedan se dio razdužio, a 92 pripadnika,na čelu sa Božanom Šimovićem, s djelom naoružanja i motornih vozila krenulo je u Čapljinu gdje se pripremala akcija prelaska preko Neretve.

06.06.1992. utemeljena je postrojba za posebne namjene,a 07.06.1992 postrojba prelazi preko Neretve zauzima Ševaš njive,te nastavlja daljnje borbeno djelovanje zauzima Bivolje brdo,Domanoviće,Gubavicu i Žitomisliće.

U kolovozu 1992. postrojba po dogovoru preuzima vojarnu u Dretelju od HOS-a. O tome u "Globusu" Ante Prkačin između ostalog kaze: "Malo je nedostajalo da u Hercegovini dodje do većih sukoba koje je više od bilo koga,mnogo više od mene,koji za to cesto dobivam pohvale,spriječio jedan istinski hrvatski vitez, pokojni Božan Šimović,koji u dva navrata nije izvršio naređenje o općem napadu na HOS." (Globus broj 169 od 04.03.1994.g)

Postrojba pod zapovjedništvom Božana vrši izviđanja za operaciju "Bura" i u potpunosti izvršava svoj zadatak, zauzima kotu 690. U tim teškim borbama 08.08.1992 pogiba zapovijednik Božan Šimović,a četiri pripadnika su tesko ranjena.


Visoki časnik HVO-a gen. Slavko Puljić je u razgovoru za suradnika časopisa Vojne povijesti izjavio da je uvjeren da je Šimović i još neki ljudi kao što su Ludvig Pavlović, Tvrtko Miloš, Tihomir Mišić ostali na životu, da bi tijek rata u Mostaru bio drukčiji te da se neki loši događaji koji su poslije uslijedili nikad ne bi dogodili.[1]

Božanova pjesma[uredi | uredi kôd]

Ovu je pjesmu Božan šimović napisao dana 23. siječnja 1991. godine na zidu Doma kulture U Čapljini:

Noć se ruši sve umire iz očiju pobjeda sja

Croatijo kad sunce izađe s tobom hoći biti i ja.

Croatijo povedi me putem istine i snage protiv zla

Croatijo povedi me za Tebe hoću boriti se ja.

Nitko te ne može slomiti Croatijo nek' svatko zna

nad mržnjom iz očiju pobjeda sja

O Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.

Croatijo majko povedi me tamo gdje sunce sja

o Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.

Izvor[uredi | uredi kôd]

  • Monografija: Božan Šimović 1992. – 1995.
  1. Darko Juka: Pogibija Tihomira Mišića - tko je kriv, VP, magazin za vojnu povijest Večernjeg lista, br. 8 (studeni 2011.), str. 64.-65.