Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Postrojba za posebne namjene
Ludvig Pavlović
Patch of Special purpose unit Ludvig Pavlovic.svg
Osnovana 6. lipnja 1992.
Država BiH
Odanost Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Grana Hrvatsko vijeće obrane
Vrsta bojna
Sjedište Čapljina
Zaštitnik sveti Ivan Krstitelj
Sudjelovanje u borbama Domovinski rat
Bošnjačko-hrvatski sukob
Operacija Cincar
Operacija Zima '94.
Operacija Ljeto '95.
Operacija Maestral
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
pukovnik Božan Šimović

Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović bila je postrojba u sastavu Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Sjedište bojne bilo je u Čapljini, u vojarni Božan Šimović, a poslije je ušla u sastav 2. gardijske brigade HVO-a. Nosila je ime po hrvatskom vitezu iz Bugojanske skupine, Ludvigu Pavloviću.

Posebna postrojba 60. desantno-gardijska bojna koja sada nosi ime Postrojba za posebne namjenu je kažu svi stručnjaci: "stvarno posebna u svakom smislu." U postrojbi Ludvig Pavlović struktura je bila 99 % Hrvata, 99 % Hercegovaca, a socijalna je ista 80 %. Postrojba je hitajući sa Južnog bojišta pošla braniti svoje rođene pragove, izašla iz pukovnije Kralj Tomislav i stavila se na raspolaganje HVO-u.

Povijest[uredi VE | uredi]

Osnivanje i razvoj[uredi VE | uredi]

Mjeseca siječnja 1992. u Opuzenu je utemeljena 1. dragovoljačka pukovnija Kralj Tomislav. U sastavu pukovnije bili su dragovoljci koji su sudjelovali u borbama sa četnicima u Konavlima, Osojniku, Čepikućama i Dubrovačkom primorju. S vremenom pukovniji prilazi veći broj dragovoljaca iz Hercegovine. Nakon završne obuke pukovnija sudjeluje u obrani Kruševa kod Mostara te ide i u napadna djelovanja gdje četnicima nanosi teške gubitke u ljudstvu i tehnici. Poslije toga, u travnju 1992. u napadnom djelovanju, pukovnija s minimalnim gubicima zauzima vojarnu 24. travnja u Čapljini. Tu pronalaze ogromne količine streljiva, oružja, oruđa, hrane, motornih vozila i dva tenka M-34. Popunjavaju svoje zalihe,a višak daju ostalim hrvatskim brigadama. To je bila prva vojarna oslobođena od srpskog agresora u ratu u Bosni i Hercegovini.

Poslije još nekoliko borbi donosi se odluka da se osnuje korpus te da je već prva misija u Hadžićima. Sa obzirom da je u pukovniji bila neredovna isplata osobnih dohodaka, a propadnici nisu imali rješen status Hrvatske vojske, vladalo je i izvjesno nezadovoljstvo. Od 350 pripadnika koliko je tada imala pukovnija samo ih je 48 pristalo da pristupi novoutemeljenoj postrojbi (misli se na Kralj Tomislav), dok se jedan dio razdužio. 50-tak pripadnika prišlo je Paucima, a 92 pripadnika, na čelu s dozapovjednikom Božanom Šimovićem željni borbe, s djelom naoružanja, streljiva i motornih vozila krenulo je u Čapljinu gdje se upravo pripremala akcija prelaska Neretve.

Dana 4. lipnja 1992. pripadnici postrojbe odlučuju da nije poželjno ići u Bosnu te da treba ostati u Hercegovini.

Zastava Hrvatskog vijeća obrane

Hrvatsko vijeće obrane[uredi VE | uredi]

Odlučeno je tada da se postrojba stavi na raspolaganje HVO-u općine Čapljina za napad preko Neretve. Dana 6. lipnja iste godine Općinski HVO Čapljine daje postrojbi na privremeno korištenje vojarnu Gabela. 7. lipnja postrojba prelazi Neretvu i zauzima Ševaš Njive. Postrojba nastavlje dalje napredovanje te zauzima Bivolje brdo, Domanoviće, Gubavicu i Žitomisliće te poslije zauzimaju Stolac. Zapovjedništvo postrojbe zahtijeva rješavanje statusa postrojbe te dobiva zapovjed 22. lipnja 1992. potpisanu od Mate Bobana i generala Janka Bobetka kojom se legalizira postojanje postrojbe s imenom Samostalna bojna HVO-a. Nakon toga postrojba vrši obuku, prima nove dragovoljce i vrši izviđanja na mjestima mogućeg napada.

Božan Šimović

Novo ime postrojbe[uredi VE | uredi]

Dana 23. kolovoza 1992. prema želji svih pripadnika postrojba dobiva naziv Ludvig Pavlović. Sprječavaju prodor četnika na Rotimlju te osvaja rejon Hodova gdje pogiba zapovjednik Božan Šimović. Od 15. listopada djeluju u Jablanici i Prozoru gdje su izbili incidenti između Bošnjaka i Hrvata. Nakon Božanove pogibije jednoglasno je izabran Dragan Ćurčić. Vojarna u Čapljini od tada nosi ime Božana Šimovića. Poslije ratuju oko Bugojna, Viteza, Busovače, Stoca i Mostara. U teškoj borbi na Bokševici gube četiri pripadnika, ali izvršavaju sve svoje zadatke u akcijama Cincar i Zima '94. Nastavljaju svoj put na Glamoču ze u posljednjim akcijama Ljeto '95. i Maestral oslobađaju Vitorog, Kujače, Šipovo, Bosansko Grahovo, Drvar, Jajce i posljednji Mrkonjić Grad.

Poslije rata[uredi VE | uredi]

Poslije rata, Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović se nalazila u sklopu 2. gardijske brigade HVO-a. Reformom vojske u BiH, 2005. godine Vojska Federacije Bosne i Hercegovine (u kojoj je HVO bio hrvatska komponenta) je zajedno sa Vojskom Republike Srpske transformirana je Oružane snage BiH.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: Monografija "Božan Šimović", 1995.