Brisanje identiteta (Kosovo)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Srpska granična policija skidala je registracije s izbjegličkih vozila kao dio sustavnog napora za uništavanjem svakog dokaza jugoslavenskog/srpskog državljanstva izbjeglih Albanaca.

Brisanje identiteta[1] ili čišćenje identiteta[2] naziv je za strategiju sustavnog uništavanja osobnih podataka koju je primjenjivala srbijanska vlast na Kosovu tokom kosovskog rata.

Korištenje ove strategije pokazuje da su srpske vlasti sustavnim uništavanjem dokumenata i drugih dokaza o državljanstvu nastojale spriječiti povratak prognanih kosovskih Albanaca na Kosovo.[2]

Ova kriminalna strategija je dobro dokumentirana raznim neovisnim izvješćima (Human Rights Watch, OEBS, itd.) i potvrđena sudskim presudama.

Oduzimanje dokumenata[uredi | uredi kôd]

Wikicitati »U većini izbjegličkih izjava se pominje da je policija, VJ ili srpska pogranična policija, od kosovskih Albanaca rutinski oduzimala dokumente, zajedno sa novcem i dragocjenostima. To se radilo kako na makedonskoj, tako i na albanskoj granici. Ova praksa je bila dovoljno rasprostranjena da se može govoriti o nedvosmislenoj planskoj akciji. Neki od izbjeglica bili su ostavili svoje dokumente kod kuće, jer su bili natjerani da kuće napuste bez odlaganja; drugima su ih uništili ili zaplijenili pripadnici paravojnih jedinica ili policije za vrijeme puta. Registarske tablice s automobila i traktora su također bile skidane i oduzimane.[3]«
(Izveštaj OEBS-a)


Tokom kosovskog rata 1999., srpske i jugoslavenske snage su namjerno provodile kampanju "brisanja identiteta" u kojoj su kosovskim građanima albanske nacionalnosti oduzimane i uništavane osobne isprave i drugi dokazi o državljanstvu.[2] Izbjeglicama protjeranim u pravcu Albanije oduzimani su svi dokumenti (osobne iskaznice, putovnice, itd.) a prilikom prelaska granice bili su primoravani uklanjati registarske tablice s automobila i traktora.[2] Vojska Jugoslavije i MUP Srbije, koji su vršili oduzimanje dokumenta na izlasku iz zemlje, kosovskim izbjeglicama su govorili da više nikada neće smjeti vratiti se.[3][4]

Stotine izbjeglica koje su dolazile u Albaniju posvjedočile su da su, prije nego što im je dozvoljeno prijeći granicu, prisiljavane predati osobne iskaznice, putovnice, vozačke dozvole i druge dokumente, koji su često bili uništeni pred njima.[2] Prema anketi koju su sproveli Liječnici za ljudska prava, skoro 60 posto ispitanika je izjavilo da su im srpske snage oduzele ili uništile osobne isprave.[5] Human Right Watch zaključuje da je očito da službenici na granici nisu provodili praksu “čišćenja identiteta” po vlastitom nahođenju.[2]

Nasuprot tome, mnogim prognanicima u Makedoniju bilo je dozvoljeno zadržati osobne isprave, čak i nakon što su ih pregledali pripadnici srpske policije. Human Rights Watch smatra da ova razlika u praksi činjena jer se prognanici u Albaniju lakše mogu okarakterizirati kao Albanci iz Albanije, što bi spriječilo njihov povratak, dok Makedonija nije bila spremna na to da se veliki broj Albanaca s Kosova naseli tu za stalno.[2]

Skidanje registracija[uredi | uredi kôd]

Wikicitati »Human Rights Watch je također zabilježio uobičajenu praksu “čišćenja identiteta”: izbeglicama protjeranim u pravcu Albanije oduzimani su osobne isprave a prilikom prelaska granice one su bile primoravane uklanjatii registarske tablice s automobila i traktora. Mnogim Albancima su uništavani dokumenti prije prelaska granice, što ukazuje na to da su vlasti nastojale sprečiti njihov povratak.[2]«
(Izveštaj Human Right Watch-a)

Srpska policija je masovno skidala registarske tablice albanskim izbjeglicama, s kola i traktora kojima je bilo dozvoljeno prijeći granicu.[3] Oni koji su granicu prelazili vozilima dobivali su odvijače i naređeno im je da s vozila skinu registarske tablice.[2]

Nakon rata, na graničnim prelazima s Albanijom i na drugim mjestima na Kosovu otkrivene su hrpe registarskih tablica i spaljenih dokumenata.[2]

Uništavanje arhiva[uredi | uredi kôd]

Izviješća prenose da su srpske vlasti na Kosovu uništavale glasačke popise, centralne i općinske arhive i matične knjige, i ostale popise kosovskih stanovnika[4] (strategija poznata kao čišćenje arhiva[6]). Na taj način mnogi su kosovski Albanci ostali bez ikakvih dokaza o svom identitetu.[2]

Uništavanje podataka koje je provodila Republika Srbija znatno je otežalo posao novoj administraciji UNMIK i OEBS-a prilikom registracije birača za kosovske poslijeratne izbore 2002 godine.[7]

Suđenja[uredi | uredi kôd]

Ova kriminalna praksa se našla, zajedno s drugim zločinima, našla u optužnici za ratne zločine srbijanskom rukovodstvu:


Wikicitati »Širom Kosova, snage SRJ i Srbije sistematski su oduzimale i uništavale dokumenta za ličnu identifikaciju i saobraćajne dozvole za vozila koja pripadaju albanskim civilima na Kosovu. Kako su kosovski Albanci isterivani iz svojih domova i upućivani ka granicama Kosova, na odabranim punktovima na putu ka graničnim prelazima i na graničnim prelazima prema Albaniji i Makedoniji od njih je traženo da predaju lična dokumenta. Ove radnje su preduzimane kako bi se izbrisao svaki trag prisustva deportovanih kosovskih Albanaca na Kosovu i kako bi im se uskratilo pravo na povratak njihovim domovima.[8]«
(Optužnica protiv Miloševića i njegovih saradnika za ratne zločine na Kosovu)

Praksa prisilnog i nelegalnog oduzimanja dokumenata kasnije je potvrđena i pravosnažnim sudskim presudama.[9]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Brisanje istorije - etničko čišćenje na Kosovu. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2010. Pristupljeno 4. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. a b c d e f g h i j k Po naređenju: ratni zločini na Kosovu (Izveštaj Human Right Watch-a)
  3. a b c Kosovo: kako viđeno, tako rečenoInačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2010. (Izveštaj OEBS-a)
  4. a b Erasing History: Ethnic Cleansing in Kosovo
  5. Ethnic Cleansing in Kosovo: An Accounting. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 4. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. Libricide: the regime-sponsored destruction of books and libraries in the XX century, by Rebecca Knuth
  7. Joint committee print, Volume 1, by United States. Dept. of State, United States. Congress. House. Committee on Foreign Affairs, United States. Congress.
  8. Optuznica za ratne zlocine
  9. Presuda Haškog suda. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2010. Pristupljeno 4. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vidi još[uredi | uredi kôd]