Brisanje identiteta (Kosovo)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Srpska granična policija skidala je registracije s izbjegličkih vozila kao dio sustavnog napora za uništavanjem svakog dokaza jugoslavenskog/srpskog državljanstva izbjeglih Albanaca.

Brisanje identiteta[1] ili čišćenje identiteta[2] naziv je za strategiju sustavnog uništavanja osobnih podataka koju je primjenjivala srbijanska vlast na Kosovu tokom kosovskog rata.

Korištenje ove strategije pokazuje da su srpske vlasti sustavnim uništavanjem dokumenata i drugih dokaza o državljanstvu nastojale spriječiti povratak prognanih kosovskih Albanaca na Kosovo.[2]

Ova kriminalna strategija je dobro dokumentirana raznim neovisnim izvješćima (Human Rights Watch, OEBS, itd.) i potvrđena sudskim presudama.

Oduzimanje dokumenata[uredi VE | uredi]

Wikicitati „U većini izbjegličkih izjava se pominje da je policija, VJ ili srpska pogranična policija, od kosovskih Albanaca rutinski oduzimala dokumente, zajedno sa novcem i dragocjenostima. To se radilo kako na makedonskoj, tako i na albanskoj granici. Ova praksa je bila dovoljno rasprostranjena da se može govoriti o nedvosmislenoj planskoj akciji. Neki od izbjeglica bili su ostavili svoje dokumente kod kuće, jer su bili natjerani da kuće napuste bez odlaganja; drugima su ih uništili ili zaplijenili pripadnici paravojnih jedinica ili policije za vrijeme puta. Registarske tablice sa automobila i traktora su također bile skidane i oduzimane.[3]
(Izveštaj OEBS-a)


Tokom kosovskog rata 1999, srpske i jugoslavenske snage su namjerno provodile kampanju "brisanja identiteta" u kojoj su kosovskim građanima albanske nacionalnosti oduzimane i uništavane osobne isprave i drugi dokazi o državljanstvu.[2] Izbjeglicama protjeranim u pravcu Albanije oduzimani su svi dokumenti (osobne iskaznice, putovnice, itd.) a prilikom prelaska granice bili su primoravani uklanjati registarske tablice s automobila i traktora.[2] Vojska Jugoslavije i MUP Srbije, koji su vršili oduzimanje dokumenta na izlasku iz zemlje, kosovskim izbjeglicama su govorili da više nikada neće smjeti vratiti se.[4][3]

Stotine izbjeglica koje su dolazile u Albaniju posvjedočile su da su, prije nego što im je dozvoljeno prijeći granicu, prisiljavane predati osobne iskaznice, putovnice, vozačke dozvole i druge dokumente, koji su često bili uništeni pred njima.[2] Prema anketi koju su sproveli Liječnici za ljudska prava, skoro 60 posto ispitanika je izjavilo da su im srpske snage oduzele ili uništile osobne isprave.[5] Human Right Watch zaključuje da je očito da službenici na granici nisu provodili praksu “čišćenja identiteta” po vlastitom nahođenju.[2]

Nasuprot tome, mnogim prognanicima u Makedoniju bilo je dozvoljeno zadržati osobne isprave, čak i nakon što su ih pregledali pripadnici srpske policije. Human Rights Watch smatra da ova razlika u praksi činjena jer se prognanici u Albaniju lakše mogu okarakterizirati kao Albanci iz Albanije, što bi spriječilo njihov povratak, dok Makedonija nije bila spremna na to da se veliki broj Albanaca s Kosova naseli tu za stalno.[2]

Skidanje registracija[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Human Rights Watch je također zabilježio uobičajenu praksu “čišćenja identiteta”: izbeglicama protjeranim u pravcu Albanije oduzimani su osobne isprave a prilikom prelaska granice one su bile primoravane uklanjatii registarske tablice s automobila i traktora. Mnogim Albancima su uništavani dokumenti prije prelaska granice, što ukazuje na to da su vlasti nastojale sprečiti njihov povratak.[2]
(Izveštaj Human Right Watch-a)

Srpska policija je masovno skidala registarske tablice albanskim izbjeglicama, s kola i traktora kojima je bilo dozvoljeno prijeći granicu.[3] Oni koji su granicu prelazili vozilima dobijali su odvijače i naređeno im je da s vozila skinu registarske tablice.[2]

Nakon rata, na graničnim prelazima s Albanijom i na drugim mjestima na Kosovu otkrivene su hrpe registarskih tablica i spaljenih dokumenata.[2]

Uništavanje arhiva[uredi VE | uredi]

Izviješća prenose da su srpske vlasti na Kosovu uništavale glasačke popise, centralne i općinske arhive i matične knjige, i ostale popise kosovskih stanovnika[4] (strategija poznata kao čišćenje arhiva[6]). Na taj način mnogi su kosovski Albanci ostali bez ikakvih dokaza o svom identitetu.[2]

Uništavanje podataka koje je provodila Republika Srbija znatno je otežalo posao novoj administraciji UNMIK i OEBS-a prilikom registracije birača za kosovske poslijeratne izbore 2002 godine.[7]

Suđenja[uredi VE | uredi]

Ova kriminalna praksa se našla, zajedno sa drugim zločinima, našla u optužnici za ratne zločine srbijanskom rukovodstvu:


Wikicitati „Širom Kosova, snage SRJ i Srbije sistematski su oduzimale i uništavale dokumenta za ličnu identifikaciju i saobraćajne dozvole za vozila koja pripadaju albanskim civilima na Kosovu. Kako su kosovski Albanci isterivani iz svojih domova i upućivani ka granicama Kosova, na odabranim punktovima na putu ka graničnim prelazima i na graničnim prelazima prema Albaniji i Makedoniji od njih je traženo da predaju lična dokumenta. Ove radnje su preduzimane kako bi se izbrisao svaki trag prisustva deportovanih kosovskih Albanaca na Kosovu i kako bi im se uskratilo pravo na povratak njihovim domovima.[8]
(Optužnica protiv Miloševića i njegovih saradnika za ratne zločine na Kosovu)

Praksa prisilnog i nelegalnog oduzimanja dokumenata kasnije je potvrđena i pravosnažnim sudskim presudama.[9]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]