Putovnica

Putovnica je vrsta putne isprav koja služi za putovanje u inozemstvo, osim u izuzetnim slučajevima kada se države međusobno, bilateralnim sporazumima, dogovore ulazak na svoj teritorij s osobnom iskaznicom.
Postoji više vrsta putnih isprava, primjerice putovnica, zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica i putni list.
Neke države izdaju posebne putovnice za maloljetnike koje se nazivaju dječje putovnice.
I životinje za prelazak granice moraju imati putovnicu.
U Hrvatskoj se putovnica građanima do 21. godine života izdaje na 5 godina, a nakon 21. godine s rokom važenja od 10 godina.
Putovanje bez putovnice[uredi VE | uredi]
Hrvatski državljani ne potrebuju putovnicu za putovanje u zemlje Europske unije, te u Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Lihtenštajn, Makedoniju, San Marino, Srbiju i Vatikan, već je dovoljna osobna iskaznica[1]. Za boravak u zemljama članicama Schengena, ali ne i Europske unije (Island, Norveška i Švicarska) putovnica je potrebna iako nema granične kontrole.
Državljani zemalja članica Europske Unije za ulazak u Hrvatsku ne trebaju putovnicu, već je dovoljna osobna iskaznica.
Diplomatska putovnica[uredi VE | uredi]
Diplomatska putovnica je posebna putna isprava koja se izdaje državnim predstavnicima i drugim osobama kojima je priznat diplomatski status u cilju zaštite i dokazivnja diplomatskog statusa.
Diplomati Ujedinjenih Naroda i specijaliziranih agencija UN-a poseduju posebnu vrstu putne isprave Laissez-Passer'. Takva putna isprava se izdaje sukladno članku VII. Opće konvencije o privilegijama i imunitetima UN iz 1946. godine.