Bruno Sulak
Bruno Jean Sulak zvani Yugo (Sidi Bel Abbes, Alžir, 6. studenog 1955. – Pariz, Francuska, 29. ožujka 1985.) bio je bivši pripadnik Legije stranaca i razbojnik od kraja 1970-ih do sredine 1980-ih, kojega su tadašnji mediji zbog načina izvršenja razbojstava draguljarnica Cartiera u Francuskoj prozvali razbojnikom gentlemanom i usporedbi s fiktivnim likom Arsènom Lupinom.[1]
Bruno Jean Sulak, rođen je u Sidi Bel Abbes, 6. studenog 1955., u obitelji francuskih doseljenika u Alžiru, tzv. crnih nogu, od oca bivšeg pripadnika francuske Legije stranaca koji je nakon sudjelovanja u ratu u Indokini ostao invalid, i majke Francuskinje. Djed po ocu mu je bio poljskog porijekla, a koji se tijekom 1930. doselio u Francusku, dok mu je baka po ocu bila ruskog porijekla. Naime, zbog slavenskog porijekla i druženja u krugovima jugoslavenskog kriminalnog miljea u Parizu, u francuskim i stranim medijima Sulaka su čestoput pogrešno identificirali za Jugoslavena, te je dobio nadimak Yugo. Sulak se tijekom 1957. godine s obitelji se preselio na jug Francuske, u Marseilles, gdje je stekao osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje.
Negdje tijekom 1977. Sulak se odlučio pridružiti francuskoj Legiji stranaca, da bi u svibnju 1978., tijekom prprema vođenih na Korzici za provođenje invazije u sklopu združene francusko - belgijske operacije Shaba II u Zairu, Sulak dezertirao iz Legije stranaca okrenuvši se kriminalu, razbojništvima i krađama po trgovinama.
U međuvremenu se i oženio, dana 24. veljače 1979., u braku u kojem je imao jednu kćer, da bi ga već 28. veljače 1979. zbog dezerterstva iz Legije stranaca uhitila francuska policija, te je tom prigodom prilikom pretrage njegova osobnog automobila pronađena veća količina novca i vrijednosnih papira (čekova), kao i oružje kojim su bila počinjena razbojništva, te mu je bio određen pritvor. Tijekom boravka u pritvoru, 24. lipnja 1980. Sulak se odlučio na bijeg iz zatvora u Albi, te se u kolovozu 1980. vraća kako bi pomogao u bijegu Jeanu Louisu Segretu, a iduće, 1981., Sulak dobiva dozvolu za upravljanje helihopterom.
Sulak se kretao u krugovima jugoslavenskog kriminalnog miljea u Parizu, te je bilo poznato njegovo prijateljstvo s Dragišom Jovanovićem zvanim Steve (1955. – 1984.), bivšim pripadnikom Legije stranaca, boksačkim prvakom u teškoj kategoriji i tjelohraniteljem Jeana Paula belmonda, koji je bio dijete jugoslavenskih doseljenika iz porijeklom SR Srbije, tada u sastavu socijalističke Jugoslavije. Samog Sulaka su francuski mediji često pogrešno proglašavali Jugoslavenom, iako je bio poljskog porijekla, ali se čestoput lažno predstavljao koristeći jugoslavenske putovnice kao i kretanje u krugovima jugoslavenskog kriminalnog miljea. Dana 25. siječnja 1982. Sulak je s grupom razbojnika uhićen prilikom pokušaja razbojstva draguljarnice u Parizu, te su 21. srpnja 1982. na sudu u Montgelliveru, Bruno Sulak, Thalie i Dragan Rančić osuđeni na zatvorsku kaznu, Sulak i Rančić na tri godine zatvora, dok je Thalie dobila godinu i šest mjeseci zatvora.
U međuvremenu je protiv Sulaka vođen i kazneni postupak zbog krivotvorenja čekova, te je tijekom vođenja iz zatvora na saslušavanje sudsku raspravu skoristio nesmotrenost čuvara i pobjegao im iz zatvora La Sante Prison u Parizu, gdje je nekad bio smješten i Jacques Mesrine.
Nakon što je ipak bio pronađen i uhvaćen, ovog puta Sulaka su prepratili vlakom pod naoružanom pratnjom petorice polcajaca, da bi na njih u vlaku izvela prepad dva naoružana napadača te su oslobodili Sulaka koji se ponovno našao u bjekstvu. Naime, tom su prilikom napadači koristili oružje MAC model 1950 koje je kasnije pronađeno u ukradenom automobilu marke BMW koji su koristili Mare Mill i Anthony Delon, sin glumca Delona.
Sulak je bio okrivljen za razbojništva draguljarnice Van Gold u Rue de Caumartin, u 9. arondismanu u Parizu, zatim draguljarnicu Cartiera u Avenue Montaigne u 8. arondismanu u Parizu te najpoznatije razbojništvo počinio je u supočiniteljstvu s Stivom Jovanovićem, u kolovozu 1982., u draguljarnici Cartiera na promenadi Croisette u Cannesu, kojom su prilikom ušli u sportskoj odjeći noseći teniske torbe, ukrali plijen u vrijednosti oko 6.500.000,00 USD, što bi danas odgovaralo vrijednosti otprilike 25.000.000,00 USD (2024.).
Modalitet izvršenja kaznenih djela Sulaka i Jovanovića bio je da pod prijetnjom lakog pješačkog naoružanja zaposlenicima draguljarnica stave lisice na ruke, dok bi pokupili i odnijeli dragocjenosti te bi potom uzeli i filmsku vrpcu sa sigurnosnih kamera i pobjegli bi pješice. Tom je prilikom, komentirajući razbojništvo u jednoj od svojih poslovnica u Cannesu, iz kolovoza 1982., Alain Dominique Perrin, izvršni direktor Cartiera, izjavio je kako su Sulakove razbojničke krađe u javnosti vizualnu sliku Cartierovog imena kao niti jedna plaćena kampanja do tada.
Policijski inspektor Georges Moreas (1938.) bio je zadužen za Sulaka koji je u međuvremenu oglašen za francuskog državnog neprijatelja broj jedan.
U svojem posljednjem razbojstvu u Thionvilleu, Sulak je promijenio modalitet radnji te je uzeo taoce i policiji je prijetio ručnom bombom. Tada skupa s Jovanovićem bježi u Brazil, da bi se nakon nekoliko mjeseci provedenih u Brazilu ipak vratio u Europu, te je u veljači 1984., uhićen na granici Španjolske i Francuske, zbog ukradenog vozila te je sproveden u zatvor u Bayonneu, potom u Gradignan u blizini Bordeauxa.
Tom je prilikom Jovanović isplanirao spektakularni Sulakov bijeg iz zatvora uz pomoć helihoptera kojeg je ovaj zakupio u obližnjoj zračnoj luci, ali je za plan doznala policija, te u spriječavanju Jovanovića na aerodromu je izbila pucnjava u kojoj je ovaj poginuo.
Dana 21. ožujka 1984. Sulak je na sudu u Tarnu osuđen na devet godina zatvora zbog razbojništva iz 1978. godine u Albiju, a kaznu je služio u centru Fleury Mergis, odakle je u noći 17. na 18. ožujka 1985. pokušao neuspjeli bijeg iz zatvora skačući s trećeg kata, kojom prilikom je zadobio višestruke prijelome, te je od zadobivenih ozljeda preminuo u bolnici Pitie Salpetriere u Parizu, dana 29. ožujka 1985. godine. Pokopan je na pariškom groblju Thiais, 2 travnja 1985.