Kvinoja
| Kvinoja | |
|---|---|
 Kvinoja kod jezera Titicaca u Boliviji | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Caryophyllales |
| Porodica: | Amaranthaceae |
| Rod: | Chenopodium |
| Vrsta: | C. quinoa |
| Dvojno ime | |
| Chenopodium quinoa Willd. | |
| Baze podataka | |
Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa; od kečuanskog kinwa) je usjev nalik žitaricama pa se prije svega uzgaja zbog jestivog sjemenja. To je zapravo pseudocerealija jer ne pripada familiji trava (Poaceae).
Pregled[uredi | uredi kôd]
Kvinoja je pripitomljena prije oko tri do četiri tisuće godina u području Anda (Ekvador, Bolivija, Kolumbija, Peru); arheologija pokazuje da su je stočari rabili prije pet do sedam tisućljeća.[1]
Hranljivi sastav kvinoje vrlo je dobar i sadrži esencijalne aminokiseline poput lizina, kalcija, fosfora i željeza.
Omotač zrnevlja sadrži gorke saponine tako da se mora ukloniti. Zrnevlje se kuha isto kao riža može se koristiti u raznim jelima. I lišće kvinoje jede se kao lisnato povrće (npr. amarant, blitva...).
Prehrambena vrijednost[uredi | uredi kôd]
Sirova, nekuhana kvinoja sastoji se od 13 % vode, 64 % ugljikohidrata, 14 % proteina i 6 % masti. Nutritivne procjene pokazuju da 100 g (3+1/2 oz) porcija sirovih sjemenki kvinoje ima energetsku vrijednost od 1539 kJ (368 kcal) i bogat je izvor (20 % ili više dnevne vrijednosti, DV) proteina, dijetalnih vlakana, nekoliko vitamina B, uključujući 46 % DV za folate i za nekoliko prehrambenih minerala kao što su magnezij (55 % DV), mangan (95 % DV), fosfor (65 % DV) i cink (33 % DV).
Nakon kuhanja, što je tipična priprema za jelo od sjemenki, mnoge nutritivne ocjene se mijenjaju. Iako je 100 g (3+1⁄ 2 oz) posluživanje kuhane kvinoje povećava se na 72 % vode, većina nutritivnih procjena je smanjena, kao što su 21 % ugljikohidrata, 4 % proteina i 2 % masti, a energija hrane kuhane kvinoje smanjena je na 503 kJ (120 kcal). Iako je na sličan način smanjena, kuhana kvinoja ostaje bogat izvor dijetalnih minerala mangana (30 % DV) i fosfora (22 % DV). Međutim, kuhana kvinoja svedena je na samo umjereni izvor (10 – 19 % DV) dijetalnih vlakana i folata (11 %), kao i dijetalnih minerala željeza (11 %), magnezija (18 %) i cinka (11 %). (stol).
Kvinoja ne sadrži gluten. Budući da kvinoja ima visoku koncentraciju proteina i dobar je izvor mnogih mikronutrijenata, ima svestranost u pripremi i potencijal za povećanje prinosa u kontroliranim okruženjima, odabrana je kao eksperimentalni usjev u NASA projektu Kontrolirani ekološki sustav za održavanje života na dugotrajnim svemirskim letovima s ljudskom posadom.[2]
Osim prehrambenih svojstava, kvinoja ima nekoliko medicinskih primjena, među kojima su obećavajuća antimikrobna i antikancerogena svojstva.[3]
-
kvinoja prije cvjetanja -
kvinoja u cvatu -
sjemenke kvinoje -
zrnje izbliza -
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Bojanic, Alan (July 2011). Quinoa: An ancient crop to contribute to world food security (PDF). Food and Agriculture Organization (Technical report). Rojas, Wilfredo (Coordinator), (PROINPA), Alandia, Gabriela, Irigoyen, Jimena, Blajos, Jorge (Technical team), Santivañez, Tania (FAO). Quito:
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Kolata, Alan L. 2009. Quinoa (PDF). Quinoa: Production, Consumption and Social Value in Historical Context. Department of Anthropology, The University of Chicago
- ↑ Greg Schlick & David L. Bubenheim (November 1993). "Quinoa: An Emerging "New" Crop with Potential for CELSS" (PDF). NASA Technical Paper 3422. NASA.
- ↑ Romero-Benavides, Juan Carlos; Guaraca-Pino, Evelyn; Duarte-Casar, Rodrigo; Rojas-Le-Fort, Marlene; Bailon-Moscoso, Natalia (December 2023). "Chenopodium quinoa Willd. and Amaranthus hybridus L.: Ancestral Andean Food Security and Modern Anticancer and Antimicrobial Activity". Pharmaceuticals. 16 (12): 1728. doi:10.3390/ph16121728. ISSN 1424-8247. PMC 10747716. PMID 38139854.