Cjepivo protiv parotitisa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Cjepivo protiv parotitisa uspješno sprječava zaušnjake. Kada je većina stanovništva procijepljena, smanjuje se učestalost komplikacija ove bolesti.[1] Procjenjuje se da je učinkovitost cjepiva 85% kod procijepljenosti stanovništva od 90%,[2] ali za dugotrajnu prevenciju potrebne su dvije doze cjepiva. Prva doza preporuča se u dobi između 12 i 18 mjeseci,a druga se tipično daje između druge i šeste godine života.[1] Upotreba ovog cjepiva mogla bi biti korisna i u onih koji nisu imuni, a bili su izloženi ovoj bolesti.[3]

Sigurnost[uredi | uredi kôd]

Cjepivo protiv parotitisa je vrlo sigurno, s uglavnom blagim nuspojavama.[1][3] Na mjestu injekcije može se javiti blaga bol i oteklina, uz blagu vrućicu. Značajnije nuspojave su rijetke.[1] Nema dostatnih dokaza o povezanosti cjepiva s neurološkim komplikacijama.[3] Cjepivo se ne bi trebalo davati za vrijeme trudnoće niti osobama s teškom imunodeficijencijom.[1] Ipak, nisu zabilježeni loši ishodi među djecom majki koje su primile cjepivo za vrijeme trudnoće.[1][3] Iako se cjepivo proizvodi u pilećim stanicama, može se davati osobama s alergijom na jaja.[3]

Upotreba[uredi | uredi kôd]

Većina razvijenih zemalja te mnoge zemlje u razvoju kombiniraju ovo cjepivo s cjepivom protiv ospica i cjepivom protiv rubeole, poznatim kao MoPaRu.[1] Dostupna je i kombinacija ova tri cjepiva uz dodatak cjepiva protiv vodenih kozica, poznata kao MMRV.[3] Od 2015. godine 110 zemalja koristi cjepivo u ovom obliku. U područjima gdje je većina stanovništva procijepljena, učestalost zaušnjaka smanjila se za više od 90%. Podijeljeno je gotovo pola milijarde doza cjepiva u raznim oblicima.[1]

Povijest, društvo i kultura[uredi | uredi kôd]

Prvo cjepivo protiv parotitisa licencirano je 1948. godine, no ovaj oblik je imao samo kratkotrajni učinak.[3] Poboljšana cjepiva postala su komercijalno dostupna 60-tih godina 20. stoljeća. Prvotni oblik cjepiva koristio je inaktivirani virus, no kasniji pripravci su sadržavali živi oslabljeni virus.[1] Cjepivo se nalazi na Popisu najvažnijih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije, nužnih u sustavu primarne zdravstvene zaštite.[4] Od 2007. godine u uporabi se nalazi više različitih oblika cjepiva protiv parotitisa.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i j Mumps virus vaccines (PDF). Weekly epidemiological record. 82 (7): 49–60. 16. veljače 2007. PMID 17304707
  2. Hviid A, Rubin S, Mühlemann K. Ožujak 2008. Mumps. The Lancet. 371 (9616): 932–44. doi:10.1016/S0140-6736(08)60419-5. PMID 18342688CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. a b c d e f g Atkinson, William. Svibanj 2012. Mumps Epidemiology and Prevention of Vaccine-Preventable Diseases 12 izdanje. Public Health Foundation. str. Chapter 14. ISBN 9780983263135
  4. WHO Model List of EssentialMedicines (PDF). World Health Organization. Listopad 2013. Pristupljeno 22. travnja 2014.
Esculaap4.svg    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!