Constantin Brâncuși
Constantin Brâncuşi | |
modernizam | |
---|---|
![]() Constantin Brâncuşi u svojoj radionici, fotografija Edwarda Steichena iz 1922. god. | |
Rođenje | 19. veljače 1876. Hobiţa, Rumunjska |
Smrt | 16. ožujka 1957. Pariz, Francuska |
Nacionalnost | rumunjsko/francusko (1952.) |
Vrsta umjetnosti | kiparstvo |
Praksa | École des Beaux-Arts Pariz |
Utjecao | apstraktna umjetnost, nadrealizam, minimalizam |
Utjecali | Auguste Rodin |
Poznata djela | Poljubac Ptica u prostoru Put heroja u Târgu Jiu |
Portal o životopisima |
Constantin Brâncuşi (čita se Konstantin Brankuši; rođ. 19. veljače 1876., Hobiţa, Rumunjska - 16. ožujka 1957., Pariz, Francuska) je bio rumunjski kipar koji je djelovao u Francuskoj i Rumunjskoj; jedan je od najutjecajnijih umjetnika početkom 20. stoljeća, ne samo na kiparstvo nego i na slikarstvo i industrijski dizajn. Njegova djela se nalaze u muzejima širom svijeta, a vjeruje se kako je u tradiciji modernizma razvio apstraktno kiparstvo i otvorio put za nadrealizam i minimalizam 60-ih godina.[1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/de/291-Brancusi-1014.jpg/220px-291-Brancusi-1014.jpg)
Životopis[uredi | uredi kôd]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cf/Edward_Steichen_-_Brancusi%27s_studio%2C_1920.jpeg/220px-Edward_Steichen_-_Brancusi%27s_studio%2C_1920.jpeg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2c/ROL_500_1991_obverse.jpg/220px-ROL_500_1991_obverse.jpg)
Brâncuşi je rođen u rumunjskom selu Hobiţa kod Târgu Jiua, u Karpatima, 1876. godine u obitelji siromašnih pastira. Sa sela je pobjegao u Craiovu gdje se 1894. god. prijavio u umjetničku školu, u kojoj je pored obrazovanja u rezbarstvu došao i do osnovnih umjetničkih znanja. Školu je završio 1898. godine i odlazi na studije kiparstva u Bukurešt, a 1903. godine u München i konačno u Pariz. U Parizu je studirao na Likovnoj akademiji (École des Beaux-Arts) i kasnije radio u radionici Augustea Rodina.
Postupno je stvorio svoju osobnu radionicu u kojoj je od 1909. – 10. s njim radio i Amedeo Modigliani. Veliki uspjeh je doživio 1913. godine kada je izlagao na pariškom „Salonu neovisnih“ (Salón de los independientes) i u Sjedinjenim Američkim Državama (New York, Chicago i Boston).
God. 1924. je, kao priznati svjetski umjetnik, posjetio rodnu Rumunjskoj, a od 1926. – 28. ponovno boravi u SAD-u. Godine 1952., dobio je francusko državljanstvo i Muzeju moderne umjetnosti u Parizu darovao je svoju radionicu s gotovo stotinu skulptura. God. 1955, predstavio je retrospektivu svog rada u Guggenheim muzeju u New Yorku.
Imao je široki raspon interesa, od znanosti do glazbe. Zapravo, bio je dobar violinist i izvođač rumunjskih narodnih pjesama za ples. U njegovom krugu prijatelje bili su intelektualci i umjetnici kao što su Erik Satie, Marcel Duchamp, Pablo Picasso i Guillaume Apollinaire, kao i drugi poznati rumunji poput Emila Ciorana.
Bracusi je umro u Parizu 16. ožujka 1957. god. i pokopan je na groblju Montparnasse.
Djela[uredi | uredi kôd]
Brancusijev rad, 1200 fotografija i 215 skulptura, evoluirao je od 1908. godine u vrlo osobni stil geometrijski pojednostavljenih oblika, gotovo apstraktnih, koji pretpostavljaju drugu stvarnost. Inspiriran prapovijesnom umjetnošću i afričkim skulpturama, pokušao je prikazati temelje prirode ogoljene do krajnje pojednostavljenog oblika. Dakle, ostavljajući po strani kiparski realizam 19. stoljeća, na svoj način je utro put za apstraktnu umjetnost.
![Wikicitati](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fa/Wikiquote-logo.svg/15px-Wikiquote-logo.svg.png)
Radio je u mramoru, vapnencu, bronci i drvu, a prevladavajući oblici u njegovim radovima su dva jednostavna oblika: jaje i izduženi cilindar.
Među njegovim istaknutim djelima su: niz metalnih skulptura pod nazivom „Ptica u prostoru” (1920. – 24.), „Uspavana muza” (1906. – 1910.), „Poljubac” (1908. – 16., Philadelphia Museum of Art), „Mudrost” (1909.), „Prometej” (1911.), „Gospođa Pogany” (1912., Philadelphia Museum of Art), „Gospođa L.R.” (1914. – 18.), „Kimera” (1918.), „Početak svijeta” (1924.), „Ptica” (1924. – 1949.), „Beskonačni stup” (1933., dio parka skulptura „Put heroja” u Târgu Jiu), „Duh Bude” (1933.) i „Pjevac” (1935.).
Nekoliko njegovih skulptura je obaralo rekorde za najskuplje plaćenu skulpturu na svijetu. najprije „Danaja”, koja je prodana 2002. za 18,1 milijun $, te „Ptica u prostoru” 2005. (27,5 milijuna $), te naposljetku „Gospođa L.R.” koja je 23. veljače 2009. godine prodana za 37,2 milijuna $, rekord koji vrijedi i dan danas.[3]
Od 2011. godine općina Târgu Jiu organizira da se skupina spomenika u ovom gradu, poznatih kao „Put heroja”, stavi na popis mjesta svjetske baštine u Europi[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Alex Potts, The Sculptural Imagination : Figurative, Modernist, Minimalist, str. 127.-139.
- ↑ Sculptura pe Internet, članak u časopisu Caiete Silvane (rum.)
- ↑ The Yves Saint Laurent and Pierre Bergé collection: A bruised beau monde binges Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. siječnja 2013. (Wayback Machine) na Culturekiosque (engl.) Preuzeto 9. siječnja 2013.
- ↑ Općinski centar kulture „Constantin Brâncuşi” Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. listopada 2012. (Wayback Machine) (rum.) Preuzeto 8. siječnja 2013.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Constantin Brâncuşi Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2013. (Wayback Machine) na see-romania.com (rum.)
- Constantin Brâncuși (fr.)