Crkva sv. Nikole u Splitu
|
Crkva sv. Nikole na Stagnji
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Split, Hrvatska |
| Koordinate | 43°30′33″N 16°26′04″E / 43.5092167°N 16.4343478°E (WD) |
| Godine izgradnje | 1068. |
| Religija | rimokatoličanstvo |
| Patron | sv. Nikola |
| Arhitektonski stil | predromanika |
| Materijal | kamen |
Crkva sv. Nikole (Mikule) na Stagnji, rimokatolička sakralna građevina u splitskom Velom Varošu, zaštićeno je kulturno dobro.[1]
Crkvica se spominje se već 1119. godine, pa možemo zaključiti da je podignuta najkasnije u 11. stoljeću[2] i jedna je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih građevina u Splitu. Nekoć je bila poznata kao crkva sv. Nikole de Pedemontis, odnosno "u podnožju brda" Marjana, zbog čega kao i ostale varoške, pripada skupini marjanskih crkvica.[3]
"Ubraja se među starohrvatske crkve romaničkog stila. Ima oblik grčkoga križa, a na krovu četvrtastu kupolu, koja sa svake strane ima po tri slijepe arkade. Apsida ima četvrtasti oblik. Crkva je pokrivena pločama. Na nadvratniku je latinski natpis koji navodi donatora: čestitog građanina Ivana i njegovu ženu Tihu, a na unutrašnjem natpisu spominje se i Ivanova sestra Stana".[2] Njenu gradnju započela je 1068. godine[1] Nemira Mesagalina, a gradnju su nastavili njen brat Ivan i žena mu Tiha, potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća, kada je izgrađen niski zvonik umjesto prvotne kupole.
"Crkva je kasnije produžena, a dogradnjom sakristije ostala je bez apside, pa je i kupola bila uklonjena da bi se mjesto nje postavio masivni zvonik na preslicu. Godine 1951. crkva je obnovljena i vraćen joj je prvotni oblik. Zvonik na preslicu je skinut i postavljen je s južne strane crkve. Crkva je 1962. godine uvrštena u Registar spomenika kulture. Duga je s apsidom 10,50 i široka 5 metara. Crkva se nekada zvala Sv. Nikola de Pedemontis (Sv. Nikola od Podnožja brda) i Sv. Nikola de Collegaci."[2]
Crkva sv. Nikole je predromanička jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom i upisanim transeptom nad kojim se dizala kupola, a kasnije zvonik. U crkvi se nalaze četiri monolitna antička stupa iz Dioklecijanove palače ukrašena predromaničkim kapitelima, koja nose konstrukciju uzdužnog i porečnog bačvastog svoda. Crkva je potkraj 17. stoljeća bila produžena na zapadnoj i istočnoj strani, a na mjestu porušene apside izgrađena je sakristija. Restauratorskim zahvatima obavljenima 1949. godine, crkvi je vraćen izvorni izgled.[3]
Pod oznakom Z-4631 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralna graditeljska baština .[1]
Izvori
- ↑ a b c Kulturna baština - Registar kulturnog dobra - min-kulture.hr
- ↑ a b c Mile Vidović. Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove. Splitsko-makarska nadbiskupija i Crkva u Svijetu. Split. ISBN 953-6151-82-0.
str. 251.
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć); Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:|coauthors=(pomoć) - ↑ a b Vilogorac, Inga, Splitske crkve, Spomenička baština, str. 63.
Literatura
- Vilogorac, Inga, Splitske crkve, Spomenička baština, Ex libris, Split-Zagreb, 2005. ISBN 953-6310-45-7
- Vidović, Mile, Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove, Crkva u Svijetu, Split, 2004. - ISBN 953-6151-82-0
Vanjske poveznice
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.