Prijeđi na sadržaj

Kulturno dobro

Izvor: Wikipedija
Zaštitni znak kulturnog dobra prema „Haaškoj konvenciji za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba” (potpisana 14. svibnja 1954.) na Federalnom uredu za spomenike (Bundesdenkmalamt) u Salzburgu ima natpis kulturno dobro na četiri jezika (njemački: Kulturdenkmal, emgleski: Cultural property, francuski: Bien culturel i ruski: Культурное Достояние).

Kulturno dobro svako je dobro od državnog interesa koje uživa državnu zaštitu.[1] U širem smislu, kulturno dobro je kulturna baština koja pripada nekoj skupini ili društvu,[2] tj. „nešto što ima i bit će očuvano kao kulturna vrijednost”.[3]

Kulturno dobro uključuje nepokretne ili pokretne materijalne predmete kao što je svjetska baština UNESCO-a ili dobra u skladu s međunarodnim komitetom Modri štit, a može biti i nematerijalna kulturna baština. Koncept „baštine” (francuski héritage za „nasljeđe”) je krajem 18. stoljeća prvi uporabio Henri-Baptiste Grégoire, biskup Bloisa.

Kulturna dobra u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

Prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Republike Hrvatske, kulturna dobra i sva preventivno zaštićena dobra su nacionalno blago, a mogu biti:

  • pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleonotološkoga, arheološkog i znanstvenog značenja,
  • arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost,
  • nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština i
  • zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima.[1]

Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja, utvrđuje Ministarstvo kulture rješenjem koje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja vlasnika i nositelja prava na kulturnom dobru.[1]

Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske javna je knjiga kulturnih dobara koju vodi Ministarstvo kulture. Sastoji se od tri liste: Liste zaštićenih kulturnih dobara, Liste kulturnih dobara nacionalnog značenja i Liste preventivno zaštićenih dobara.[4]

Nepotpuni popisi zaštićenih dobara po hrvatskim županijama mogu se naći u kategoriji Zaštićeno kulturno dobro i na sljedećim stranicama:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 24. listopada 2022.
  2. Ann Marie Sullivan, Cultural Heritage & New Media: A Future for the Past, 15 J. MARSHALL REV. INTELL. PROP. L. 604., 2016. (engl.) Pristupljeno 27. kolovoza 2018.
  3. Kulturgut Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. kolovoza 2017. (Wayback Machine), definicija Duden-Redaktion na duden online (njem.) Pristupljeno 27. kolovoza 2018.
  4. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. studenoga 2018. (Wayback Machine), Ministarstvo kulture Republike Hrvatske; Pristupljeno 27. kolovoza 2018.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.