Crni oksid

Izvor: Wikipedija
Crni oksid
Crni oksid
 U ovom je članku uočeno pogrešno pisanje godina, imena mjeseci ili cijelih nadnevaka.
Članak treba ispraviti u skladu s preporukama.
Jedna od najčešćih primjena crnog oksida je vojno i lovačko naoružanje

Crni oksid (eng.black oxide) vrsta je konverzione prevlake za željezne slitine.[1][2] Koristi se kao vrlo blaga antikoroziona prevlaka,te za smanjivanje svjetlosne refleksije.[3][4] Kako bi poboljšali antikorozivna svojstva objekte se još prevlači voštanim ili uljnim premazima.[5] Dodatna je prednost i minimalan utjecaj na dimenzije objekta.Najviše se koristi na oružju,te raznim alatima.

Kao vid završne obrade može se izvoditi i na drugim metalima,poput primjerice,bakra i njegovih slitina,cinka i nehrđajućeg čelika.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Najraniji patenti za zaštitu vrućeg postupka javljaju se oko 1915 - 1918. godine(DRP 292603,DRP 357198).[6]

Vrući postupci[uredi | uredi kôd]

Vruća se kupka sastoji od vodene otopine natrijeve lužine te nitrata i nitrita zagrijane do točke vrenja(135 - 150 C)[5][7] te se pomoću njih na površini predmeta stvara vrlo tanak sloj magnetita (Fe3O4).[3] Tijekom uporabe treba periodički dolijevati vodu kako bi se nadoknadio gubitak iste zbog isparavanja,no uz primjeren oprez ,kako ne bi došlo do prskanja otopine po radnom prostoru.Postoje i varijante za nehrđajuće čelike.

Udovoljava američkim vojnim specifikacijama MIL-DTL-13924.[nedostaje izvor]

Sastav kupke za vrući crni oksid[uredi | uredi kôd]

Natrij hidroksid 750 gr

Natrij nitrat 250 gr

Voda 1 lit

136-143 C,do 30 minuta[8]

Postupci koji se izvode na srednjoj temperaturi[uredi | uredi kôd]

Kao i vrući postupci,i ovi postupci konvertiraju površinski sloj čeličnog objekta u magnetit (Fe3O4). No za razliku od prethodnih radna je temperatura ovih postupaka ispod točke vrenja korištene otopine,te stoga nema razvijanja kaustičnih isparenja.[9]

Jednako kao i vrući postupak i ovaj udovoljava američkim vojnim specifikacijama MIL-DTL-13924, te AMS 2485.[10]

Hladni postupci[uredi | uredi kôd]

Koriste se pri sobnoj temperaturi,no ne stvara se površinski sloj magnetita,već sloj spojeva selena.Boja je prevlake identična crnom oksidu,no otpornost na habanje je znatno niža.U kombinaciji sa slojem ulja,voska ili laka ima istu otpornost na koroziju kao i prethodnim postupcima dobivene prevlake.Najčešće se koristi na alatima,te u arhitekturi.[11][12] Postoje i varijante za nehrđajuće čelike.

Sastav kupke[uredi | uredi kôd]

Selenova kiselina 6 gr

Bakar sulfat 10 gr

Dušična kiselina 4-6 mll

Voda 1 lit[13]

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Oberg, Erik Oberg; E. Green, Robert (1996). Machinery's handbook : a reference book for the mechanical engineer, designer, manufacturing engineer, draftsman, toolmaker, and machinist (25th ed. ed.). New York: Industrial Press. ISBN 9780831125752.
  • Jampolskij, L. Voronenije-Praktičeskoe rukovodstvo po himičeskom okraševaniju železnogo metalla, Lenjingrad 1929.
  • Лайнер В. И. Защитные покрытия металлов. — Moskva 1974.
  • Грилихес С. Я. Оксидирование и фосфатирование металлов. — Lenjingrad 1971.
  • Angier, R.H. 1936. Firearm Blueing and Browning. Stackpole Co. Harrisburg, PA. OCLC 3959750
  • Fishlock, David. 1962. Metal Colouring. R. Draper. Teddington. OCLC 3982659

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ What metals can be black oxided?. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2014. Pristupljeno 3. rujna 2009.
  2. ↑ Black Oxide for Non-Ferrous Metals. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2010. Pristupljeno 3. rujna 2009.
  3. ↑ a b What are the advantages of Black Oxide?. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. kolovoza 2014. Pristupljeno 3. rujna 2009.
  4. ↑ Oberg, Erik Oberg; E. Green, Robert. 1996. Machinery's handbook : a reference book for the mechanical engineer, designer, manufacturing engineer, draftsman, toolmaker, and machinist 25th ed. izdanje. Industrial Press.. New York. str. 1444. ISBN 9780831125752 |edition= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  5. ↑ a b Oberg, Erik Oberg; E. Green, Robert. 1996. Machinery's handbook : a reference book for the mechanical engineer, designer, manufacturing engineer, draftsman, toolmaker, and machinist 25th ed. izdanje. Industrial Press.. New York. str. 1442. ISBN 9780831125752 |edition= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  6. ↑ Krause,H. Metallfaerbung,Berlin 1937. str.123 i 124
  7. ↑ Black oxide FAQ. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2016. Pristupljeno 14. rujna 2008.
  8. ↑ Fishlock,D. Metal Coloring,Teddington 1962.,str 235
  9. ↑ EPi Black Oxide. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2016. Pristupljeno 19. srpnja 2012.
  10. ↑ EPi Mid Temp Black Oxide. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. srpnja 2016. Pristupljeno 19. srpnja 2012.
  11. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2016. Pristupljeno 17. srpnja 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  12. ↑ Cold Black Oxide. epi.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2016. Pristupljeno 17. srpnja 2016.
  13. ↑ Fishlock,D. Metal Colouring,Teddington 1962.,str 242

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

http://www.premierfinishinginc.com/wp-content/themes/filtered/images/Black_Oxide.pdf  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. kolovoza 2016. (Wayback Machine)

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Crni_oksid&oldid=6894954"