Crnogorski perun

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Crnogorski perun (crnogorski: Црногорски перун) je je novac Crne Gore iz 1851. godine.

Moderna rekonstrukcija
Avers koji sadrži urobor

Povijesna podloga[uredi | uredi kôd]

Za vrijeme vladavine Petra II. Petrovića Njegoša Crna Gora je doživjela snažan državotvorni zamah. Osnivanje Senata i njegovih izvršnih i lokalnih organa, formiranje financija, afirmacija u međunarodnim okvirima, značilo je mnogo za obnovljenu državu. Ovaj proces unutrašnje konsolidacije praćen je na vanjskom planu stalnim borbama s Osmanlijama i težnjom da se i formalno-pravno potvrdi nezavisna crnogorska država. U takvim okolnostima, izrada vlastitog novca bila je neophodna ne samo kao praktična potreba crnogorske države već i kao izraz potvrđivanja dostignutog stupnja u državnoj izgradnji i međunarodnoj afirmaciji.

Do početka 20. stoljeća u Crnoj Gori je kao platežno sredstvo funkcionirao novac stranih država, jer nisu postojali politički i ekonomski uvjeti da Crna Gora kuje vlastiti novac. Povijest bilježi pokušaj vladara Petra II. Petrovića Njegoša da iskuje crnogorski novac, koji se trebao zvati Perun. Prema nekim podatcima, vladar je prije smrti iskovao 32 komada ovog novca koje je na poklon darivao prijateljima. Ali kako nitko od njegovih suvremenika nije zabilježio kovanje peruna, niti jedan sačuvani primjerak do danas nije pronađen, stoga je mala šansa da je zlatni perun ikada iskovan. Jedini preostali dokaz o Njegoševim planovima je otisak peruna u crvenom vosku koji se čuva u Cetinju. Njegovu veliku želju da kuje novac Crne Gore ostvario je knjaz, odnosno kralj Nikola I. Petrović.[1]

Njegošev perun[uredi | uredi kôd]

Ideju da iskuje crnogorski novac Njegošu dao je Carl Mayer Rotschild, bankar i financijski magnat, tijekom njihovog susreta u Napulju, u ožujku 1851. godine. Dugo se o ovom novcu gotovo ništa nije znalo. Neki istraživači smatraju da je prerana Njegoševa smrt uvjetovala da se iskuje samo jedan primjerak, po drugima napravljen je samo probni uzorak, dok ni pretpostavka koju navodi Živko Dragović da je iskovano ukupno 32 primjerka Njegoševog novca, nije za odbacivanje. Iz sasvim nedavnih istraživanja vidi se da se jedan primjerak nalazi u vlasništvu bivše talijanske vladarske dinastije. O Njegoševom novcu se, nažalost, i danas malo zna. Postoji samo jedan opipljiv dokaz, njegov otisak u crvenom vosku, na kome se nalazi tekst: ЦРНА ГОРА (CRNA GORA) i godina 1851. (avers) i ЗЛАТНИ ПЕРУН (ZLATNI PERUN) s naznačenom vrijednošću od dva talira (revers).

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Centralna banka Crne Gore, pristupljeno 19. studenog 2019.

Vanjske poveznicee[uredi | uredi kôd]