Cvinglijanstvo

Izvor: Wikipedija

Cvinglijanstvo[1] je reformacijski pokret u njemačkojezičnom dijelu Švicarske — tako se nazvao po Huldrychu Zwingliju, koji je u doba nastupa Luthera bio župnikom u Zürichu. Zwingli (čit. Cvingli) je bio protiv ikona i križeva u crkvama, protiv mise i celibata.[2] Cvinglijanstvo se temelji i na borbi protiv ceremonija i praznovjerja. Unutar protestantizma postojali su krajnji reformacijski oblici, flacijanizam, kalvinizam, kalvinstvo, schwenkfeldijanstvo, »novo kršćanstvo« i druge sljedbe: luteranska, anglikanska, anabaptistička i unitaristička, osnivaštvo (štiftarstvo, djelomično pod utjecajem narodnih običaja, a djelomično pod utjecajem anabaptizma).


Primož Trubar je bio blizak njihovom poimanju sakramenata, ali nije bio istoga mišljenja kao i oni. Ostao je privržen luteranstvu, uvijek u teološkoj oprjeci (luteranstvo (augsburška vjeroispovijed) — cvinglijanstvo). Trubara je po današnjim ocjenama cvinglijanstvu privlačila srodnost sljedbe s demokratičnošću, humanističkim i građanskim načelima Trubarove misli.

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveučilišna naklada Liber, Školska knjiga, Zagreb, 1986., ISBN 86-329-0086-2, str. 249.
  2. Stanko Janež, Miroslav Ravbar, Istorija slovenačke književnosti, »Veselin Masleša«, Sarajevo, 1959., str. 29. (COBISS.SR)