Dødheimsgard

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dødheimsgard

Dødheimsgard na Hellfestu 2011. godine

Dødheimsgard na Hellfestu 2011. godine
Osnivanje 1994.
Žanr/ovi black metal
avangardni metal
industrial metal
Djelatno razdoblje 1994. - danas
Producentska kuća Moonfog, The End, Peaceville, Malicious
Angažman Aphrodisiac, Umoral, Zweizz, ThanatoSchizO, Aura Noir, Manes, Ulver, Satyricon, Ved Buens Ende, Darkthrone, Dimmu Borgir, Old Man's Child, Fleurety, Nidingr, Blargh, Clutchpedal vs. Starfat, Naer Mataron
Članovi (članice)
Victonik
Aldrahn
Sekaran
L.E. Måløy
Tommy Thunberg
Bivši članovi
Vidi Bivši članovi
Portal o glazbi

Dødheimsgard (znan i kao DHG) je norveški ekstremni metal sastav osnovan 1994. u Oslu. Dødheimsgard je izvorno bio black metal sastav, no albumom 666 International (objavljen 1999.) sastav počinje eksperimentirati sa svojom glazbom te postaju avangardni industrial metal sastav. Godine 2000. sastav skraćuje svoje ime u DHG. Tokom 2003. godine sastav prolazi kroz promjenu u postavi pri kojoj dotadašnji članovi grupe Aldrahn, Zweizz i Czral napuštaju sastav.

"Dødheimsgard" je spoj triju norveških riječi: Død, što znači "smrt", heim, što znači "dom" i gard, što (u ovom kontekstu) znači "carstvo". U prijevodu na hrvatski jezik cjelokupna bi složenica glasila ili "Palača/dom smrti" ili "Carstvo smrti/mrtvih".

Biografija[uredi VE | uredi]

Black metal period (1994. - 1998.)[uredi VE | uredi]

U srpnju 1994. godine, ubrzo nakon svojeg okupljanja, sastav snima demo uradak pod nazivom Promo 1994 koji nikad nije objavljen.

Nakon snimanja demo uratka Dødheimsgard potpisuje ugovor sa njemačkom diskografskom kućom Malicious Records (koja je do 1997. godine isključivo objavljivala albume norveških black metal sastava; među njima su bili Borknagar i Gorgoroth) te 1995. godine objavljuje svoj prvi studijski album, Kronet til konge. Na albumu je Aldrahn svirao gitaru i ispunjavao ulogu glavnog vokalista dok je Vicotnik svirao bubnjeve. Bas gitaru svirao je Gylve "Fenriz" Nagell, poznat kao član sastava Darkthrone i Isengard.

Godine 1996. Malicious Records objavljuje sastavov drugi studijski album, Monumental Possession. Na albumu je ulogu basista preuzeo Jonas Alver, tadašnji član grupe Emperor. Drugi je gitarist na albumu bio norveški multi-instrumentalist Ole Jørgen "Apollyon" Moe (član grupa Immortal i Aura Noir).

Godine 1998. sastav objavljuje EP Satanic Art kojeg objavljuje norveška diskografska kuća Moonfog Productions koju je osnovao Sigurd "Satyr" Wongraven (iz sastava Satyricon). Kao što je bio slučaj na prethodnim sastavovim glazbenim izdanjima, Aldrahn je bio glavni vokalist i gitarist. Vicotnik je također svirao gitaru na albumu, dok je Apollyon preuzeo ulogu bubnjara. Zweizz (iz sastava Fleuerty) na EP-u je svirao klavir i klavijature. Thomas Rune "Galder" Andersen (iz sastava Old Man's Child te kasnije Dimmu Borgir) na EP-u je odsvirao nekoliko gitarističkih dionica. Kao dodatni glazbenik na pjesmi "Traces of Reality" pojavila se Stine Lunde koja je svirala violinu. EP je također značajan po tome što su članovi sastava na izdanju umjesto svojih uobičajenih koristili nove, ali i jednokratne pseudonime (tako je recimo Aldrahn na EP-u oslovljen kao "Mr. Always Safe and Sound"[1].

Eksperimentacija, period avangardnog industrijalnog metala (1999. - danas)[uredi VE | uredi]

Godine 1999. sastav objavljuje svoj treći studijski album 666 International. Album objavljuje Moonfog Productions. Albumom sastav uvelike mijenja stil skladanja pjesama te se elementi industrijalnog metala vrlo jasno primjećuju. Postavu sastava tada su činili Aldrahn, Vicotnik, Apollyon i Zweizz (koji je tada koristio pseudonim "Mr. Magic Logic") te im se je pridružio Carl-Michael "Czral" Eide (koji je poznat kao član sastava Aura Noir te kao nekadašnji član grupa Satyricon i Ved Buens Ende). On je preuzeo ulogu bubnjara te dodatnog gitarista na pjesmi "Logic".

Godine 2003. Czral i Zweizz napuštaju sastav. Godinu dana kasnije Aldrahn slijedi njihov primjer. Dvije godine kasnije sastav objavljuje kako je za novog pjevača odabrao Mathewa "Kvohsta" McNerneya. Njegov je dolazak rezultirao albumom Supervillain Outcast kojeg 2007. godine objavljuje Moonfog Productions. To je bio prvi novi sastavov studijski album u razmaku od osam godina.

Na Supervillain Outcastu postava sastava vrlo se promijenila u usporedbi sa postavom koja je bila prisutna u doba albuma 666 International; jedini izvorni član sastava na albumu bio je Vicotnik. Osim novog pjevača Kvohsta sastavu su se pridružili gitarist Tom "Thrawn" Kvålsvoll i basist Kristian "Clandestine" Eidskrem. Na albumu je kao gostujući bubnjar sudjelovao Czral, koji je ubrzo nakon snimanja bubnjeva za album pao sa prozora na četvrtom katu[2] te su mu noge kao rezultat ostale paralizirane. Iako više nije u stanju svirati bubnjeve, i dalje je glazbeno aktivan te i dalje pjeva, svira gitaru i bas-gitaru[2].

Godine 2013. Aldrahn se vraća sastavu te 20. ožujka 2015. sastav objavljuje album A Umbra Omega. Album objavljuje britanska diskografska kuća Peaceville Records.

Članovi sastava[uredi VE | uredi]

Trenutni članovi
Bivši članovi
  • Fenriz - bas-gitara, vokali (1994. - 1996.)
  • Jonas Alver - bas-gitara (1996.)
  • Cerberus - bas-gitara (1996. - 1998.)
  • Ole Jørgen "Apollyon" Moe - bubnjevi (1996. - 1998.), vokali, gitara (1996.), bas-gitara (1999.)
  • Svein Egil "Zweizz" Hatlevik - klavijature, efekti (1997. - 2003.)
  • Thomas Rune "Galder" Andersen Orre - gitara (1998.)
  • Carl-Michael "Czral" Eide - bubnjevi (1999. - 2003.)
  • Christian "Clandestine" Eidskrem - bas-gitara (2005. - 2011.)
  • Tom "Thrawn" Kvålsvoll - gitara (2005. - 2008.)
  • Mathew "Kvohst" McNerney - vokali (2005. - 2008., 2010. - 2011.)
  • Ole "Jormundgand" Teigen - klavijature (2006. - 2011.)
  • Blargh - gitara (2010. - 2015.)
  • Void - bas-gitara (2011. - 2015.)
Bivši koncertni članovi
  • Sigmund "Inflabitan" Hansen - gitara, bas-gitara
  • Øyvind Myrvoll - bubnjevi (2013.)

Diskografija[uredi VE | uredi]

Studijski albumi
EP-i

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dødheimsgard - Satanic Art na metal-archives.com Pristupljeno 26. travnja 2016.
  2. 2,0 2,1 Carl-Michael Eide na metal-archives.com Pristupljeno 26. travnja 2016.