DNK sekvenator

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sekvenatori DNK

DNK sekvenator je uređaj koji se primjenjuje u određivanju slijeda nukleotida u molekuli DNK i za određivanje dužine fragmenata DNK (mikrosatelita). [1][2]

Sekvenatorom DNK automatiziralo se proces sekvenciranja DNK. Analizirajući poredak četiriju baza: adenina, gvanina, citozina i timina u lancu DNK. Poredak baza DNK u izvješću izgleda kao tekstualni string.

Neke sekvenatore DNK može se smatrati optičkim instrumentom, jer analiziraju svjetlosne signale koji potječu od fluorofora koje su se prikačile za nukleotide.

Prvi automatizirani sekvenator DNK izumio je Lloyd M. Smith, a uveo ga je Applied Biosystems 1987. godine[3] Djelovao je po Sangerovoj metodi, tehnologiji koja je tvorila osnovicu "prve generacije" sekvenatora DNK[4][5] i omogućila dovršenje Projekta humanog genoma 2001. godine.[6]

U današnjici je u tijeku razvitak treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK.[7]

Referencije[uredi VE | uredi]

  1. Šestar - baza znansvenih instrumenata, Knjižnica Instituta Ruđer Bošković
  2. DNA sekvenator - ABI PRISM® 3100-Avant Genetic Analyzer, Kapitalna oprema, Istraživanja, Institut Ruđer Bošković
  3. Origins of the Human Genome Project. Sveučilište Washington pristupljeno 20. listopada 2014.
  4. Metzker, M. L. (2005.). "Emerging technologies in DNA sequencing". Genome Res. 15 (12): 1767–1776
  5. Hutchison, C. A. III. (2007). "DNA sequencing: bench to bedside and beyond". Nucleic Acids Res. 35 (18): 6227–6237
  6. F. S. Collins, M. Morgan, and A. Patrinos (2003.). "The Human Genome Project: lessons from large-scale biology". Science 300 (5617): 286–290
  7. steelmaiden. Razvoj treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK. Znanost, hrvatski popularno-znanstveni portal pristupljeno 29. prosinca 2014.