Prijeđi na sadržaj

DNK sekvenator

Izvor: Wikipedija
Sekvenatori DNK

DNK sekvenator je uređaj koji se primjenjuje u određivanju slijeda nukleotida u molekuli DNK i za određivanje dužine fragmenata DNK (mikrosatelita).[1][2]

Sekvenatorom DNK automatiziralo se proces sekvenciranja DNK. Analizirajući poredak četiriju baza: adenina, gvanina, citozina i timina u lancu DNK. Poredak baza DNK u izvješću izgleda kao tekstualni string.

Neke sekvenatore DNK može se smatrati optičkim instrumentom, jer analiziraju svjetlosne signale koji potječu od fluorofora koje su se prikačile za nukleotide.

Prvi automatizirani sekvenator DNK izumio je Lloyd M. Smith, a uveo ga je Applied Biosystems 1987. godine[3] Djelovao je po Sangerovoj metodi, tehnologiji koja je tvorila osnovicu "prve generacije" sekvenatora DNK[4][5] i omogućila dovršenje Projekta humanog genoma 2001. godine.[6]

U današnjici je u tijeku razvitak treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK.[7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Šestar - baza znansvenih instrumenata, Knjižnica Instituta Ruđer Bošković
  2. DNA sekvenator - ABI PRISM® 3100-Avant Genetic Analyzer, Kapitalna oprema, Istraživanja, Institut Ruđer Bošković
  3. Cook-Deegan, Robert Mullan. Origins of the Human Genome Project. Sveučilište Washington. Pristupljeno 20. listopada 2014.
  4. Metzker, M. L. 2005. Emerging technologies in DNA sequencing. Genome Res. 15 (12): 1767–1776. doi:10.1101/gr.3770505. PMID 16339375
  5. Hutchison, C. A. III. 2007. DNA sequencing: bench to bedside and beyond. Nucleic Acids Res. 35 (18): 6227–6237. doi:10.1093/nar/gkm688. PMID 17855400
  6. F. S. Collins, M. Morgan, and A. Patrinos. 2003. The Human Genome Project: lessons from large-scale biology. Science. 300 (5617): 286–290. doi:10.1126/science.1084564. PMID 12690187CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. Filip Ćakić. 15. rujna 2010. Razvoj treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK. Znanost, hrvatski popularno-znanstveni portal. Pristupljeno 29. prosinca 2014.