Pitoma mrkva
| Pitoma mrkva | |
|---|---|
 Daucus carota subsp. sativus | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Apiales |
| Porodica: | Apiaceae |
| Rod: | Daucus |
| Vrsta: | Daucus carota |
| Trojno ime | |
| Daucus carota sativus L. | |
Pitoma mrkva (lat. Daucus carota subsp. sativus) je dvogodišnja povrtlarska biljka iz porodice Apiaceae, čiji se korijen koristi u prehrani.
Korijen pitome mrkve je vretenast, obično narančaste boje. Stabiljka domaćih vrsta obično raste do 20-40 cm. Cvijetovi su joj bijeli i skupljeni u štitaste cvatove. Sije se u rano proljeće, te tijekom ljeta i jeseni dostiže svoju punu visinu, a cvjeta tek sljedeće godine. Divlji oblici imaju bijel i žilav korijen iz kojeg izbija do 1 metar visoka i razgranata stabljika. Pripadnici roda imaju pretežno dvopolne cvjetove.
Rod kojem pripada obuhvaća oko 60 vrsta, a najpoznatija je upravo pitoma mrkva (Daucus carota), koja u prirodi i kulturi ima veliki broj podvrsta. Pitoma mrkva je od svih vrsta iz svog roda i globalno najrasprostranjenija. Mrkve koje nisu narančaste, nego purpurne, žute ili bijele boje, obično nastaju uzgajanjem u cilju prodaje.
Mrkva se koristi u svježem stanju, kuhana, konzervirana (ukiseljena), sjeckana suha (kao začin) itd. Karakterističnu narančastu boju mrkve uzrokuje beta-karoten, koji se u organizmu ljudi metabolizira u vitamin A, ali samo kad su u crijevima prisutne žučne kiseline.[1] Pored toga, mrkva sadrži i vitamine B i C, alkaloide, eterična i masna ulja i organske kiseline. Također je bogata vlaknima, antioksidansima i mineralima.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ https://www.westonaprice.org/health-topics/vegetarianism-and-plant-foods/myths-of-vegetarianism/#4 Preuzeto 10. lipnja 2021.