David Rockefeller

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

David Rockefeller (New York City, 12. lipnja 1915.) je američki bankar, te javno najistaknutiji (ujedno i najstariji živi) član ekstremno bogate obitelji Rockefeller, koja većini svojeg bogatstva duguje iznimno profitabilnom poslovanju nekadašnjeg Standard Oil-a; kompanije koja je zbog protuzakonitog stvaranja monopola bila 1911. godine odlukom vlasti SAD-a prisilno razdijeljena na 34 kompanije. Tijekom života je D. Rockefeller uspio ostvariti utjecaj dostojan nasljeđa jedne od najmoćnijih kapitalističkih dinastija u povijesti, te ga drži do danas.

Životopis[uredi VE | uredi]

Djetinjstvo je proveo u miljeu obilježenom neizmjernim luksuzom - 9-etažna kuća Rockefellerovih bila je najveća i najluksuznije privatno obitavalište u New Yorku, a obitelj je imala i razne druge dvorce.

Diplomirao je 1936. godine na Sveučilištu Harvard (cum laude, tj. sa osobitom pohvalom Sveučilišta), nakon čega radi u obiteljskoj banci u Londonu i pohađa postdiplomske studije na jednako uglednoj London School of Economics - koja u to vrijeme prima od Rockefellerovih tako značajnu financijsku potporu da LSE dobiva nadimak "Rockefeller Baby"[1]. Doktorat (Ph.D) iz područja ekonomske znanosti stječe 1940. godine na Sveučilištu u Chicagu, ustanovi koju je 1890. godine osnovao njegov otac John D. Rockefeller.

Godine 1940. godine radi u upravi New Yorka, uz slavnog gradonačelnika Fiorella la Guardiu: ondje je službeno kao pripravnik ("intern"), ali mu je dodijeljen ured kojega inače koristi zamjenik gradonačelnika.[2]

Tijekom II. svjetskog rata služio je u vojnoj obavještajnoj službi, na poslovima vezanima uz gospodarsku špijunažu; kraj rata je dočekao sa činom satnika (engl. captain). U tom je razdoblju bio 7 mjeseci akreditiran kao ataše kod Američkog veleposlanstva u Parizu. [3]

Od 1946. do 1981. godine bio je D. Rockefeller dužnosnik (od 1969. do 1980. glavni izvršni direktor) u Chase Manhattan Bank (danas JP Morgan and Chase Bank), vodećoj svjetskoj banci i uporištu Dinastije Rockefeller iz vremena Standard Oil-a.

Slično kao što poslovanje dinastije Rockefeller - koja u najvećoj mjeri nastoji zaslužiti povjerenje američke i svjetske javnosti vrlo obilnim humanitarnim donacijama - stoji i nakon 1911. godine pod stalnom sumnjom je li doista propustila tajno koordinirati poslovanje kompanija koje su nastale razbijanjem njihovog globalnog naftnog monopola (među tim kompanijama je, primjerice, Saudi Aramco, glavni akter u crpljenju nafte u Arapskom zaljevu, te - prema procjeni "Financial Timesa" iz 2010. god. - najvrjednija kompanija na svijetu[4]), tako i javno poznate aktivnosti Davida Rockefellera izazivaju nedoumice u pogledu ciljeva i dosega povezivanja financijske i političke moći, koju on uspješno provodi.

David Rockefeller je 1954. godine pokrenuo Bilderberg grupu, gdje do danas neprikosnoveno odlučuje o pozivanju novih članova[5], a 1973. godine osnovao je Trilateralnu komisiju[6]. Utjecaj tih udruženja na svjetska kretanja je velik, ali ne do kraja prepoznatljiv.

Među mnogim filantropskim aktivnostima Davida Rockefellera nalazimo 1994. godine osnovan "David Rockefeller Center for Latin American Studies", koji djeluje u okrilju Sveučilišta Harvard (s uredima u Latinskoj Americi) i nastoji osigurati multidisciplinarni uvid u stvarne društvene i ekonomske procese u Latinskoj Americi, te osigurati povezivanje znanstvenika i studenata iz SAD-a s onima u Latinskoj Americi.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "A history of philanthropic support at LSE", službene stranice LSE, posjećeno 21.6.2014.
  2. John Ensor Harr and Peter J. Johnson, The Rockefeller Century: Three Generations of America's Greatest Family, New York: Charles Scribner's Sons, 1988., str. 392)
  3. David Rockefeller, Memoirs, New York: Random House, 2002 (str. 28–9, 323)
  4. Big Oil, bigger oil, Financial Times 4.2.2010.
  5. Popis članova "Steering comitee" Bilderberg grupe,, službene stranice Bilderberg Grupe, pristupljeno 21.06.2014.
  6. [2], "David Rockefeller" službene stranice "The Trilateral Comission", pristupljeno 21.06.2014.
  7. [http://drclas.harvard.edu/files/drclas/files/ar_2012-13-spreads-final.pdf DRCLAS, godišnje izvješće 2012. - 2013, pristupljeno 21.06.2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]