Trilateralna komisija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Trilateralna komisija ((engl.)Trilateral Commission) je privatno udruženje osnovano 1973. godine sa svrhom promoviranja bliskih odnosa između SAD, Еurope i Japana. U Aziji ima danas članova iz NR Kine, Indije i drugih zemalja.

Inicijator osnivanja bio je David Rockefeller, jedan od vodećih članova iznimno bogate obitelji Rockefeller. Danas ima nešto manje od 400 članova, koji dolaze iz reda najviđenijih osoba iz poslovnog i političkog života.

Izdaje razne izvještaje ("Trilateral papers") kojima se želi utjecati na globalna kretanja; tako na samom početku djelovanja Trilateralne komisije nalazimo izvještaj "Kriza demokracije" ("The Crisis of Democracy: On the Governability of Democracies") iz 1975., od znamenitog Samuela P. Huntingtona[1]; autor se u tom radu zalaže za demokraciju s manje sudionika i procedura, ali više autoriteta vlasti.

Među utjecajnim pripadnicima Trilateralne komisije nalazimo primjere Henrya A. Kissingera, bivšeg državnog tajnika SAD-a i dobitnika Nobelove nagrade za mir 1973.; Madeleine K. Albright, američke državne tajnice (tj. ministrice vanjskih poslova) za vrijeme predsjedništva Billa Clintona; Susan E. Rice, savjetnice predsjednika SAD za nacionalnu sigurnost (2013.-); Marija Montija, bivšeg člana Europske komisije (1995.-2004.) i premijera Italije (2012.-2013.); također Enrica Lettu, bivšeg premijera Italije (2013.-2014.); Federicu Guidi, ministricu gospodarstva Italije (2014.-); Alana Greenspana, dugogodišnjeg (1987.-2006.) šefa Sustava federalnih rezervi (FED); Paula Volckera, koji je bio šef FED-a 2009.-2011. (inače je Volcker bio rukovodilac u tvrtkama iz konglomerata Rockefellerovih, poput Chase Manhattan Bank i Rockefeller Group, Inc.); Jeana-Claudea Trichettea, bivšeg šefa Europske središnje banke (2003.-2011.); Jeana Lemierrea, predsjednika banke BNP Paribas i bivšeg predsjednik EBRD; Lucasa Papademosa, bivšeg guvernera Nacionalne banke Grčke (1994.-2002.), viceguvernera Europske središnje banke (2002.-2010.) i bivšeg premijera Grčke (2011.-2012.); Györgyja Surányija, bivšeg guvernera Nacionalne banke Mađarske (1990.-1991. i 1995.-2001.); Mugura Isarescua, bivšeg premijera Rumunjske (1999.-2000.) i guvernera Nacionalne banke Rumunjske (1990.-1999. i 2000.-); Mareka Belku, bivšeg premijera Poljske (2004.-2005.) i guvernera Nacionalne banke Poljske (2010.-); Hermana Van Rompuya, bivšeg premijera Belgije (2008.-2009.) i predsjednika Europskog vijeća (2009.-2014.); Margrethe Vestager, europsku povjerenicu za konkurenciju (2014.-); Elsbeth Tronstad, državnu tajnicu u ministarstvu vanjskih poslova Norveške (2001.-2002. i 2015.-); Sylviju Mathews Burwell, ministricu zdravstva i socijalne skrbi SAD (2014.-); Yasuhisu Shiozakija, ministra zdravstva i socijalne skrbi Japana (2014.-); Georgea Vassilioua, bivšeg predsjednika Cipra (1988.-1993.); Johna Brutona, bivšeg premijera Irske (1994.-1997.); Lee Hong-kooa, bivšeg premijera Republike Koreje (1994.-1995.); Mikea Moorea, bivšeg premijera Novog Zelanda (1990.) i generalnog direktora Svjetske trgovinske organizacije (1999.-2002.), Eska Ahoa, bivšeg premijera Finske (1991.-1995); Carla Bildta, bivšeg premijera (1991.-1994.) i potom ministra vanjskih poslova Švedske (2006.-2014.), svojedobno Visokog predstavnika za BiH (1995.-1997.); Toomasa Hendrik Ilvesa, predsjednika Estonije (2006.-).

Iz Hrvatske su u članstvo Trilateralne komisije primljeni Kolinda Grabar-Kitarović, bivša ministrica vanjskih poslova i europskih integracija RH, potom pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, a od 2015. četvrta Hrvatska predsjednica; Franjo Luković, predsjednik uprave Zagrebačke banke d.d. i predsjednika Nadzornog odbora Europapress Holdinga; te odvjetnik Marijan Hanžeković (predsjednik Europapress Holdinga, 2015.).[2] Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović stupila na dužnost Predsjednice Republike Hrvatske ona je odstupila iz mjesta u toj komisiji - kako je i uobičajeno za članove koji stupaju na javne dužnosti; ubrzo potom je u Trilateralnu komisiju iz Hrvatske izabran poslovni čovjek Emil Tedeschi.[3] [4]

Trilateralna komisija se zalaže za globalnu dominaciju načina organizacija gospodarstva i društva kakvi postoje u vodećim zemljama Zapada (tj. kapitalizma i demokracije). Neki od članovima pripadnici su umjereno lijevih, a neki umjereno desnih političkih stranaka.

Brojni kritičari smatraju Trilateralnu komisiju opasnom koncentracijom moći, i smatraju da doseg njihovih dogovora mora nadilaziti ono što su voljni podijeliti s javnošću. Na razini teorije urote, pokušavaju se dokumentirati njihovi potencijali da utječu na svjetska kretanja mimo demokratskih izbora i drugih načina formiranja legitimne vlasti, te veze s tajnim društvima.

Trilateralna komisija je usko povezana s Bilderberg grupom.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. The Crisis of Democracy: On the Governability of Democracies, Michael J. Crozier, Samuel P. Huntington i Joji Watanuki, The Trilateral Comission 1975., pristupljeno 11.02.2014.
  2. Popis članova, službene stranice Trilateralne komisije, pristupljeno 19. prosinca 2015.
  3. "Hanžeković: Kako sam postao član kontroverzne 'Trilaterale'", tportal 21.6.2014.
  4. "Emil Tedeschi takes Grabar Kitarovic's seat on Trilateral Commission", "presscut", 20.10.2015
  5. Popis članova "Steering comitee" Bilderberg grupe,, službene stranice Bilderberg Grupe, pristupljeno 11.02.2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]