Dinko Grisogono Bortolazzi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dinko pl. Grisogono Bortolazzi (Bartolačić, Bortolazzi de Grisogono, Grisogono)[1] (Zadar, 20. lipnja 1836. ili 30. srpnja 1836.Buenos Aires, siječnja 1887.),[2] bio je argentinski liječnik i hrvatski iseljenički djelatnik.[3] Bavio se i književnošću.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Zadru staroj zadarskoj plemenitaškoj obitelji koja je imala posjede u nekoliko sela u široj zadarskoj okolici.[4] Otac Antun mu je bio zadarski plemić i časnik u Napoleonovoj vojsci.[1] Mati mu se zvala Ana. Kršteno ime bilo mu je Domeniko, a sam ga je poslije pohrvatio u Dinko, a negdje možemo naći i kroatizirani oblik njegova prezimena, Bortulačić.[4]

U rodnom Zadru završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju.[4] Studirao u Italiji u Padovi. Medicinske znanosti završio je i doktorirao 1861. godine[3] na temi tjelovježbe i njene odgojne primjene, a poslije studija kratko vodio privatnu praksu.[1] U Argentinu se iselio 1870. godine. Argentina je bila njegovo konačno odredište. Do smrti živio je u Buenos Airesu. Obnašao je dužnost voditelja Dječjeg odjela tamošnje Gradske bolnice. U medicini se bavio inovacijama[3] te je izumio više sprava za liječenje poput sprave za pregled grla.[1]

Angažirao se u društvenom, kulturnom i političkom životu. Bio je gradski vijećnik. Vodio je hrvatske iseljenike protuaustrijske orijentacije[3] Prvo je osnovao Družtvo austro-ugarske uzajamne pomoći 1878. godine, no budući da nije bio zadovoljan kako se Austro-Ugarska odnosila prema Slavenima, 1882. godine osnovao je novo društvo. Bio je u vodstvu Slavjanskoga društva uzajamne pomoći, kojem je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik[2], te član čitaonice "Spavajući lav".[3] Bio član i jednog talijanskog društva.[1]

Djelovao je i na medijskom polju. Pisao je o hrvatskim temama u talijanskom iseljeničkom listu La Patria Italiana, uz koji su vezani početci novinstva južnoameričkih Hrvata (rubrika "per gli Slavi")[4] i polemizirao s austrijskim Narodnim glasom. Pisao je s južnoslavenstvenih i protuaustrijskih pozicija.[1] Uređivao je prve hrvatske iseljeničke novine, kojima je bio vlasnik. Bio je to mjesečnik Iskra slavjanske slobode, koju je objavljivao od 1883. godine[3] "da uzdrži budnu svijest u Hrvata i Slovjana, koji žive u Južnoj Americi"[1] List je bio utjecajan, prenosio ga je i talijanski tisak, a u Austriji su ga smatrali opasnim pa su spriječavali raspačavanje u domovini te prijenos dalje u Crnu Goru i Rusiju.[4] Dinko Grisogono Bortolazzi spadao je uz imena kao što su Frano Jordan Bučić, Ivan Krstulović, Petar Gašić, Ivan Radeljak, Luka Bobačić Dorić, Ivan Vuković i Miroslav Tartaglia u najistaknutije urednike i novinare hrvatskog iseljeničkog novinstva.[4]

Umro je liječeći pacijenticu koja je bolovala od difterije.[1]

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

Dobio je odlikovanja Križ Kraljevine Italije i Križ kralja crnogorskog.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Hrvatski biografski leksikon Anđelka Stipčević-Despotović (1989): BORTOLAZZI, Dinko, (pristupljeno 17. prosinca 2015.)
  2. 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija Grisogono Bortolazzi, Dinko; LZMK (pristupljeno 17. prosinca 2015.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Hrvatska enciklopedija Grisogono Bortolazzi, Dinko; LZMK (pristupljeno 17. prosinca 2015.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Ljubomir Antić: Pregled hrvatskog iseljeničkog novinstva u Južnoj Americi do Prvoga svjetskog rata, str. 103-107. (pristupljeno 17. prosinca 2015.)