Prijeđi na sadržaj

Dionizije Švagelj

Izvor: Wikipedija

Dionizije Švagelj, (Vinkovci, 15. rujna 1923. – Vinkovci, 16. studenog 1985.) bio je hrvatski pjesnik, književnik i znanstveni djelatnik.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Pučku školu završio je 1933., a Vinkovačku gimnaziju 1941. Studirao je za vrijeme Drugog svjetskog rata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu narodnu književnost i jezik, diplomirao je 1946. Zapošljava se na Vinkovačkoj gimnaziji iste godine kao profesor hrvatskog jezika, a radi i na Saveznoj poljoprivredno-tehničkoj školi u Vinkovcima. Nakon 1950-ih obavlja različite pedagoške i druge značajne društvene funkcije u bivšem kotaru Vinkovci, prosvjetni je inspektor, savjetnik, kustos i direktor Muzeja, profesor na Višoj pedagoškoj akademiji u Osijeku i Slavonskom Brodu (odjel Vinkovci), aktivan je član brojnih kulturnih, stručnih i znanstvenih društava Slavonije i Baranje.

Istovremeno piše književne tekstove i pjesme tako da 1967. postaje članom Društva književnika Hrvatske. Godine 1969. JAZU osniva Centar znanstveno-istražvačkog rada u Vinkovcima i imenuje Dionizija Švagelja za direktora.[2] Šetalište uz rijeku Bosut je u njegovu čast imenovano „Šetalištem Dionizija Švagelja“.

Izabrana bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • „Da li je Vinkovački rukopis Reljkovićeva Satira autograf M.A.Reljkovića“ (1953.)
  • „Krajišnik – prvi vinkovački tjednik“ (1956.)
  • „Doprinos Slavonaca pravopisu“ (1957.)
  • „Vinkovci“ (1965.)
  • „Biobibliographia Slavonica“ (1967.)
  • „Veliki slikar Slavonije. Domcu“ (1985.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ”Dionizije Švagelj”, na Metelgrad, pristupljeno 27. travnja 2024.
  2. Kovač, 1986, 460.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Bilić, Anica. “Pjesme Dionizija Švagelja”, u: Mali i(li) zanemareni pisci: studije i eseji. Zagreb-Vinkovci, 2004., 112–129.
  • Kovač, Marijan. “Dionizije Švagelj (1923-1985)”, Crkva u svijetu 21/4 (1986), 460.