Prijeđi na sadržaj

Disketa

Izvor: Wikipedija
Povijesni slijed disketnih formata,
završno sa široko prihvaćenom (3½-inčnom HD).
Veličina diska Godina Zapremina
8-inčna 1971. 80 kB
8-inčna 1972. 175 kB
8-inčna 1973. 256 kB
8-inčna 1974. 800 kB
8-inčna dvostrana 1975. 1MB
5¼-inčna 1976. 110 kB
5¼-inčna DD 1977. 360 kB
5¼-inčna QD 1978. 1.2 MB
5¼-inčna ED 1979. 90 kB
3-inčna 1982. 320 kB
3½-inčna 1983. 720 kB
3½-inčna HD 1987. 1.44 MB

Disketa (kolokvijalno također poznata pod nazivom floppy disk) je plastična okrugla ploča za spremanje podataka prilikom rada s računalom.[1] Sastoji se od savitljive (eng. floppy = savitljiv) tanke okrugle ploče presvučene tankim slojem magnetske tvari koja se nalazi unutar plastičnog kućišta kvadratnog oblika. Za čitanje i pisanje diskete koristi se disketni pogon (eng. floppy disk drive, skraćeno FDD).

Disketa se može izmjenjivati između disketnih pogona. Pogonski mehanizam ugrađen je u računala ili je zaseban uređaj (kod nekadašnjih kućnih računala), a diskete se mogu jednostavno vaditi i umetati i prenositi iz računala u računalo. Ovisno o načinu zapisivanja (jedna ili obje strane) i gustoći zapisa, diskete su slovno označavane kao: SS = Single Sided (jednostrani zapis); DS = Double Sided (obostrani zapis); SD = Single Density (jednostruka gustoća); DD = Double Density (dvostruka gustoća); QD = Quad Density (četverostruka gustoća); HD = High Density (visoka gustoća); ED = Extra-high Density (posebno visoka gustoća).

Sredinom 1990-ih pojavio se Zip drive tvrtke Iomega, a krajem desetljeća i SuperDisk kapaciteta 120 mB. Zbog potreba većega kapaciteta, diskete su zamijenile optičke memorije (CD, DVD) i USB memorije.[2]

Povijest razvoja

[uredi | uredi kôd]
  • 8-inčna disketa
  • 5¼-inčna minidisketa
  • 3½-inčna mikrodisketa
  • 3-inčna mikrodisketa

Način rada

[uredi | uredi kôd]

Disketa se kao i ostali magnetni diskovi sastoji od glava (heads), cilindara (cylinders) i sektora (sectors). Glava diskete je zapravo jedna njezina strana, cilindar je jedna kružnica oko središta koja se nalazi na jednoj glavi, a cilindri su podijeljeni na sektore. Na klasičnoj disketi od 1,44MB nalaze se 2 glave, 80 cilindara s po 18 sektora, svaki od po 512 bajta.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]
  • Kod Atarija ST indikacijsko svjetlo na disketnim jedinicama bilo je moguće kontrolirati s programom, i ovo su koristile računalne igre kao na primjer Lemmings.
  • Kod disketnih jedinica Commodore 1541 i 1571 bilo je moguće programski upravljati s pozicijom glave za čitanje/pisanje, te su mnogi demo programi koristili ovu funciju tako što su slali glavu različitim brzinama prema nultoj traci (traka u kojem se zaustavljala glava) i tako su se stvarale vibracije kojima su se proizvodili razni zvučni efekti.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. disketa Hrvatska enciklopedija LZMK (pristupljeno 30. siječnja 2023.)
  2. disketa (floppy disc) Proleksis enciklopedija (pristupljeno 30. siječnja 2023.)
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Disketa