Magnet

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Uzorak željezne prašine u blizini magnetskog polja magneta. Slova N i S predstavljaju položaje sjevernog i južnog pola.

Magnet je tvar s vlastitim magnetskim poljem. Jednostavan način provjere je li nešto magnet jest prosipanje željezne prašine u blizini, te da se pogleda kakav će ona uzorak tvoriti. Također se u tu svrhu može uzeti komad željeza i probati djeluje li nešto na njega dodatnom silom.

Podjela[uredi VE | uredi]

Magneti se dijele na trajne ili permanentne magnete i na elektromagnete. Elektromagneti se obično sastoje od zavojnice sa željeznom jezgrom, a razlikuju se od trajnih zbog ovisnosti o električnoj struji koja je uvjet za stvaranje njihova magnetskog polja. Trajni se pak magneti dijele na prirodne i umjetne. Prirodne čine rude, odnosno minerali koji su magnetizirani prirodnim putem, a umjetni se dobivaju željenim postupkom magnetiziranja posebnog materijala. Najpoznatiji primjer prirodnog magneta je magnetizirani magnetit, od čijeg naziva i potječu nazivi kao što su magnet ili magnetsko polje.

Polovi[uredi VE | uredi]

Magneti nisu izotropni, nego imaju povlašteni smjer, a to je smjer vektora magnetskog polja unutar magneta. Mjesta gdje magnetsko polje magneta u značajnoj mjeri izvire ili ponire u magnet se nazivaju polovima magneta. Polovi se se nazivaju sjeverni (N engl. north "sjever") i južni (S engl. south "jug") pol, a o kojem se polu radi ovisi o predznaku magnetskog polja. Magneti međusobno djeluju silom jedni na druge, a to međudjelovanje se dade opisati odbijanjem istoimenih polova i privlačenjem raznoimenih polova.

Vidi još[uredi VE | uredi]