Dominik Piccilli

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Dominik Hinko Pićili)

Dominik Hinko Piccilli bio je ustaški pukovnik i zapovjednik radne službe logora III Jasenovac. Postao je poznat po izgradnji Piccillijeve peći, krematorija koji je postojao u okviru koncentracijskog logora Jasenovac.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Po struci je bio građevinski inženjer, rodom iz Požege, talijanskog podrijetla. Stupio je u Ustaški obrambeni zdrug 1942. i postao je zapovjednik radne službe logora III Jasenovac.

Piccilli ne samo da boravio samo u Jasenovcu, već je predvodio delegaciju ustaša u logoru Tenja kraj Osijeka, gdje su bili internirani slavonski Židovi. Uspio je uvjeriti neke obrtnike da s obiteljima dođu u logor Jasenovac zbog poslova u radionicama. Dana 18. kolovoza 1942. stiglo je 200 do 300 Židova i svi su pobijeni po dolasku, o čemu svjedoče logoraši :"U drugom slučaju, vidio sam oko dvadeset pet zatvorenika obješenih, a jedna žena među njima je imala malu djecu u logoru. Tijekom vješanja njena djeca su plakala pred njom i hvatala je za suknju, ali je Piccilli šutnuo tu šestogodišnju djevojčicu tako jako da joj je njegova čizma razbila lubanju“"[1]

Bio je zapovjednik logora Ciglana-III do travnja 1944. godine, kada je došao Dinko Šakić. Prema svjedočenjima logoraša, osobno je konstruirao od peći za proizvodnju i pečenje cigle primitivni krematorij u kojemu su između veljače i svibnja 1942. spaljivani živi i ubijeni zatočenici.

Zajedno sa bivšim zapovednicima logora III Jasenovac Ljubom Milošem, Dinkom Šakićem i Miroslavom Filipovićem-Majstorovićem radi zatiranja tragova zločina organizirao je spaljivanje ubijenih i umrlih logoraša. Sudjelovao je i u ubijanju preostalih logoraša tijekom travnja 1945. godine.

Poslije završetka rata na tlu Jugoslavije 15. svibnja 1945. godine, pobjegao je u Italiju i gubi mu se svaki trag.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Državna istražna komisija, str. 26.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Odić, Slavko; Komarica, Slavko. 2005. Zašto Jasenovac nije oslobođen. Institut za savremenu istoriju. Beograd. ISBN 9788674030974CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Vidi: Svjedočenje Jakova Fincija na suđenju Dinku Šakiću, 22. mart 1999. godine
  • Đuro Schwartz, „U logorima smrti u Jasenovcu“, iz: Istraživački dosje 25, Yad Vashem, str. 330-331.
  • Svjedočenje Dragota Rolera, suđenje Dinku Šakiću, 17. ožujka 1999.
  • Svjedočenje Lubomira Šarića, Suđenje Šakiću, 15. travnja 1999.
  • Svjedočenje Vladimira Cvije, Suđenje Šakiću, 13. svibnja 1999.
  • Menachem Schelah (ur.), Joseph Levinger i Aleksandar Matkovski , „Istorija Holokausta: Jugoslavija“ (Yad Vashem, 1957.), str. 187 i dalje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]