Doribaba

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Doribaba
Doribaba na karti BiH
Doribaba
Doribaba
Doribaba na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Federacija BiH
Županija županija Središnja Bosna
Općina/Grad Jajce
Zemljopisne koordinate 44°22′N 17°22′E / 44.37°N 17.36°E / 44.37; 17.36Koordinate: 44°22′N 17°22′E / 44.37°N 17.36°E / 44.37; 17.36
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 651

Doribaba je naseljeno mjesto u sastavu općine Jajce, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Doribaba je jedno od petnaestak naselja područja «Dnoluka» u općini Jajce. Doribaba je naselje sa oko 170 kuća i prostire se na površini od oko 9 km2 površine, od čega samo naselje pokriva 20%, voćnjaci 20%, oranice 10 %, šuma bjelogorična 15 %, šuma crnogorična 10% i livade 25 % površine. Doribaba se nalazi 10 km istočno od Jajca, na oko 700 m nadmorske visine. Doribaba graniči sa selima Bistrica, Divičani, Podlipci, Lendići i sa općinom Dobratići. Područje «Dnoluka» obuhvaća petnaestak sela i zaselaka, istočno od grada Jajca u pravcu općine Dobratići. Područje dnoluke je pretežno brdsko-planinskog karaktera. «Dnoluka» je vjerojatno dobila ime po srednjovjekovnoj župi «Luka», zabilježenoj u pisanim povijesnim izvorima. Prema pisanju svaka župa imala je rijeku po kojoj je dobivala ime, te jedan utvrđen grad. U slučaju Dnoluka (Luka) tu su rječica Lučina i stara utvrda Komotin. U narodu se spominje da je Dnoluka dobila ime po tome što je cijelo područje bilo pod vodom pa je zbog toga dobilo ime Dnoluka. Čak se spominje i da se u stijenama iznad sela Doribaba nalaze alke za koje su se navodno vezivali brodovi. Međutim učeniji pak tvrde da alke potječu iz doba turske vladavine jer se njima obilježavala određena teritorija. Dnoluka (Luka) se spominje u 12 stoljeću kao župa Bijele Hrvatske a za vrijeme Austrougarske Dnoluka je imala status političke općine. Prema popisu od 31.01.1921 godine na području dnoluke je živjelo ukupno 3452 stanovnika, od toga 1673 katolika, 1667 muslimana i 112 pravoslavaca. Poslije drugog svjetskog rata u kući Joze Šimunovića u Divičanima bila je škola koja je imala naziv Dnoluka. Prvi narodni odbor poslije drugog svjetskog rata zvao se Dnoluka i bio je smješten u selu Podlipci, poslije se preselio u Divičane. U Divičanima se gradio «Narodni dom Dnoluka» i zemljoradnička zadruga Dnoluka. Od 1958 godine sve nazive «Dnoluka» zamjenjuje naziv naseljenog mjesta Divičani. Područje Dnoluka je područje nekolicine arheološki nalazišta, a veći dio tog područja je ostao neistražen. Spominje se da su Divičani dobili naziv po časnim sestrama «Divicama», koje su službovale u crkvi koja se nekad nalazila na zemljištu «Crkvine», gdje su i pronađeni ostaci starovjekovne građevine. Doribaba je pripadala mjesnoj zajednici Divičani, a neposredno prije rata mjesnoj zajednici Bistrica. Prema popisu iz 1991 godine narodnosni sastav stanovništava u mjesnoj zajednici Bistrica je bio: ukupno 1887, od toga 1420 Hrvata, 444 Muslimana, 6 Jugoslavena i 17 ostalih. Većina stanovnika u naselju Doribaba nosi prezime Radovac, a prvi Radovci su do progona turaka živjeli u «Radovljanima» (današnji Spaići). Put od Radovljana do Doribabe je od davnina uknjižen u zemljišnim knjigama i mapama. Pretpostavlja se da je naziv Radovljani proistekao iz prezimena Radovac, a zašto je Doribaba dobila takav naziv nema pouzdanih podataka. Ljudi najčešće govore da naziv potječe od neke babe Dore. Prema popisu iz 1991 godine narodnosni sastav stanovništava u naselju Doribaba je bio: ukupno 651, od toga 474 Hrvata, 165 Muslimana, 0 Srba, 5 Jugoslavena i 7 ostalih. Nezvanično u Doribabi danas živi oko 300 stanovnika, od toga hrvata oko 170 i Bošnjaka oko130, što znači da se poslije rata u naselje vratilo oko 50 % stanovništva. Do danas u Doribabu se vratilo oko 36 % hrvatskog življa i 78 % muslimanskog življa. Trenutačno u Jajcu i okolici je zaposleno oko 30 mještana, dok je isto toliki broj uglavnom mladih ljudi uposleno u Hrvatskoj i dalje. Situacija sa radnim mjestima je u prosjeku slična prijeratnoj, samo s razlikom što sve više radnika zasniva obitelj u mjestu zaposlenja i ne vraća se u Doribabu. Što se tiče hrvatskog pučanstva u naselju je 13 penzionera, 3 osobe sa posebnim potrebama, oko 20 djece pohađa osnovnu školu u Divičanima i Jajcu, 13 srednjoškolaca ide u škole u Jajcu, 8 studenata je na školovanju u Zagrebu, Splitu i Mostaru. Preko 100 osoba dorapskog porijekla je zasnovalo obitelj i novi dom u Hrvatskoj. Od posljedica rata 7 osoba iz Doribabe je izgubilo život. Prije rata Doribaba je bila jedno od prosječnih sela bivše Jugoslavije, živjelo se tradicionalnim načinom života i nije bilo nekog velikog prosperiteta. Stanovništvo se bavilo poljoprivredom, stočarstvom i voćarstvom, ali uglavnom za vlastite potrebe bez komercijalne proizvodnje. Većinu tih poslova su obavljali ukućani koji nisu bili u radnom odnosu, žene i djeca, dok su ostali radno sposobni odlazili na posao u grad Jajce ili druga mjesta širom Jugoslavije i Europe. Od stotinjak radnika oko 15 % je radilo u Jajcu dok su drugi išli na posao širom bivše Jugoslavije, a najviše u Hrvatsku i Sloveniju. U selu nije bilo zdravstvene ustanove, škole, vrtića niti javnog sportskog terena ili objekta. U naselju su bile 3 trgovine mješovite robe od kojih jedna J.P. Trgocentar i dvije privatne trgovine. Osim dvije privatne trgovine u Doribabi je bio još jedan auto prijevoznik i par građevinskih obrtnika. Na području Doribabe nije bilo izgrađenih gospodarskih objekata. Što se tiče vjerskih objekata u hrvatskom dijelu sela je bio i ostao zvonik, dok je na muslimanskoj strani bio i ostao mejtaf. Muslimani imaju groblje u selu, dok se hrvati kopaju na katoličkom groblju u Bistrici. Po pitanju zdravstvene zaštite Doribaba je bila oslonjena na zdravstvenu ambulantu u Divičanima a za ozbiljnije stvari na bolnicu u Jajcu. Svi osnovci su išli u osnovnu školu u Divičane, a srednjoškolci u dvije srednje škole u Jajcu. Prije rata Doribaba je imala 1km asfaltiranog puta. U Doribabi je bilo desetak osobnih vozila i traktora. Sa četiri rezervoara vršeno je vodosnadbjevanje 80 % stanovništva, ali zbog nedovoljnog kapaciteta nedostajalo je oko 40% potrebne vode. Kanalizacija na području Doribabe nije odrađena, a većina stanovnika koristi otvorene ili zatvorene septičke jame.

Danas u Doribabi imamo 114 hrvatskih kuća, što je za 3 više nego prije rata. Nakon povratka u Doribabi je napravljeno 11 novih kuća. Tijekom rata potpuno je srušeno 7 hrvatskih kuća, a samo jedna je ponovno napravljena. Pored kuća srušeno je na desetine štala i drugih prateći objekata. Do sada je useljeno 37 hrvatskih kuća, a 34 kuće su djelomično obnovljene i koriste se povremeno kao vikendice ili kuće za odmor. Za 43 hrvatske kuće može se reći da su napuštene jer vlasnici nemaju mogućnosti da ih obnove, ili su negdje drugo zasnovali novi dom. Tek 20% kuća zadovoljava uvjete današnjeg standarda življenja, dok sve ostale trebaju nadogradnju ili rekonstrukciju. Doribaba danas se ne razlikuje puno od prijeratnog stanja, osim što je napravljeno 2 km asfaltnog puta, ništa bitno se nije promijenilo po pitanju infrastrukture. Još uvijek postoji potreba za asfaltiranje putove, izgradnja vodovoda, izgradnja kanalizacijske mreže, izgradnja javne rasvjete, društvenog doma, sportskog terena i sl.. Danas u Doribabi nema niti jedne trgovine, ugostiteljskog objekta, sportskog terena, niti bilo kakvog sadržaja za mlade. Općinske, niti županijske vlasti nisu prepoznale interes naselja, niti podržavaju predložene projekte. Međutim jedno je sigurno da Doribaba reljefno i klimatski ima dobre preduvjete za razvoj kako industrije, tako i poljoprivrede ,stočarstva i sl.. Da bi sve to krenulo naprijed bilo bi nužno da se napravi kvalitetna prometnica i riješi problem vodosnadbjevanja i kanalizacije. Doribaba vidi perspektivu u mladim poduzetnim ljudima koji mogu utjecati na ukupna društvena dešavanja i na studentima koji će nakon školovanja moći dati svoj doprinos za ukupni razvoj.

Stipo Radovac

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Doribaba
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 474 (72,81%) 385 (70,64%) 315 (68,47%)
Muslimani 165 (25,34%) 146 (26,78%) 145 (31,52%)
Srbi 0 1 (0,18%) 0
Jugoslaveni 5 (0,76%) 4 (0,73%) 0
ostali i nepoznato 7 (1,07%) 9 (1,65%) 0
ukupno 651 545 460

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.



Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Doribaba koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.