Dragana Lucija Ratković Aydemir

Izvor: Wikipedija
Dragana Lucija Ratković Aydemir
Dragana Lucija Ratković Aydemir
 Ovaj članak sadrži wikipoveznice prema drugim wikipedijama ili vanjske poveznice na mjestima gdje to nije potrebno.
Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama.
Dragana Lucija Ratković Aydemir
Dragana Lucija Ratković Aydemir
Rođenje 24. rujna 1969.
Prebivalište Zagreb
Državljanstvo Hrvatsko
Suprug Oğuz H. Aydemir
Portal o životopisima

Dragana Lucija Ratković Aydemir (Zagreb, 24. rujna 1969.), povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti, kulturna menadžerica, interpretatorica baštine, poduzetnica u kulturi i turizmu. Živi i radi u Zagrebu, te Istanbulu i Çeşme (pokraj Izmira).

Školovanje i rana karijera[uredi | uredi kôd]

Diplomirala je 1994. godine komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine zapošljava se u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Ministarstva kulture u Zagrebu. Specijalizirala se za inventarizaciju, popisivanje i zaštitu pokretne sakralne baštine, a posebice za liturgijsko ruho i posuđe od srebra. U kasnim 1990-tima i početkom 2000-ih kurira stalne izložbe sakralne baštine u župnoj crkvi Navještenja Marijina u Svetvinčentu i Franjevačkom samostanu u Rovinju, sakralne izložbe u župnoj crkvi sv. Martina u Taru kraj Poreča[1] te zbirke liturgijskog tekstila i srebra u muzeju kompleksa Eufrazijeve bazilike u Poreču. Godine 1997. nagrađena je stipendijom UNESCO-a za stručno usavršavanje u području konzervacije i restauracije kulturnih dobara na Sveučilištu Nikole Kopernika u Toruńu, te u Varšavi i Krakovu.[2]

Poduzetništvo u kulturi[uredi | uredi kôd]

Godine 2005. stječe Europsku diplomu za kulturni menadžment i iste godine osniva tvrtku[3] koja djeluje u područjima interpretacije baštine, muzeologije (eko-muzeologije), upravljanja baštinom i održivog kulturnog turizma.[4]

Međunarodni maritimni festival, Brest 2008.

Maritimna baština i muzeji zajednice[uredi | uredi kôd]

Godine 2003. u suradnji s lokalnom zajednicom sudjeluje u razvoju Ekomuzeja batana[5] koji potiče osnivanje cijelog niza maritimnih muzeja zajednice diljem Jadrana. Ekomuzej batana 2007. godine ulazi u uži izbor za nagradu Europski muzej godine.[6] Uvršten je u UNESCO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta 2016. godine.[7] Doprinosi uvođenju ekomuzeja u hrvatsku muzejsku legislativu.[8]

Forum AMMM, Rovinj 2009.

Održivi kulturni turizam u praksi[uredi | uredi kôd]

Godine 2006. sudjeluje u razvoju kulturnog turizma u Ogulinu. Bajke Ivane Brlić-Mažuranić prepoznate su kao središnji kulturni potencijal za razvoj destinacije Ogulin, zavičaj bajke i kulturno-turističkih proizvoda: Ogulinskog festivala bajki (OGFB) i Centra za posjetitelje Ivanina kuća bajke.[9] Stalni postav Centra za posjetitelje Ivanina kuća bajke Hrvatsko muzejsko vijeće proglasilo je najboljim u 2013. godini u Hrvatskoj, a 2016. godine ulazi u uži izbor za nagradu Europskog muzeja godine.[10]

Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode[uredi | uredi kôd]

U razdoblju od 2012. do 2016. godine upravlja projektom interpretacije i prezentacije prirode za 30 investicija mreže nacionalnih parkova, parkova prirode i zaštićenih područja Republike Hrvatske u okviru integracije u EU Natura 2000.[11] Nacionalni parkovi RH komuniciraju se zajedničkim vizualnim identitetom i interpretacijskom infrastrukturom, a od potonje se ističu Posjetiteljski centar Podzemni grad Paklenice u Nacionalnom parku Paklenica,[12] Centar za posjetitelje Poklon u Parku prirode Učka, Centar za posjetitelje Medvedgrad u Parku prirode Medvednica i Centar za posjetitelje Med dvemi vodami JU Međimurska priroda.[13]

Muze tim, Zagreb 2022.

Volontiranje[uredi | uredi kôd]

Volontira u različitim nacionalnim i europskim baštinskim udrugama. Godine 2009. izabrana je za predsjednicu Asocijacije pomorskih muzeja Mediterana (AMMM) sa sjedištem u Barceloni. Od 2020. predsjednica je Hrvatske udruge za interpretaciju baštine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. kolovoza 2020. (Wayback Machine), a od 2019. članica Nadzornog odbora Interpret Europe.[14]

Izabrana bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Ratković, Dragana. (1998.). Dva ciklusa Lerchingerova kruga u Zagrebu. Peristil, God. 41, str 79. – 90.
  • Ratković, Dragana Lucija. (2005.). The Batana of Rovinj − Rovigno. u: Ed: Marcet I Barbe, R. Martime Heritage and Modern Ports. Boston: Wit Press, str. 207.−217.
  • Kulturna baština: Tar, Frata, Vabriga. (2006.) (ur. Ratković, Dragana Lucija.) Poreč: Zavičajni muzej Poreštine
  • Ratković, Dragana Lucija. (2007.). Ivanina kuća bajke u Ogulinu, njihovu zajedničkom zavičaju. Muzeologija: zbornik za muzejsku problematiku, br. 43/44, str. 306. – 314.
  • Ratković, Dragana Lucija. (2012.). Batana Ecomuseum, Rovinj − Rovigno. Croatian ecomuseology "at the backdoor". u: ECOMUSEUMS 2012 Proceeding of the First International Conference on Ecomuseums, Community Museums and Living Communities. Green Lines Institute, str. 319. – 328.
  • Informatica Museologica, (2013.). br. 44 (1-4). (Ur: Dražin-Trbuljak, Lada. Ratković, Dragana Lucija.)
  • Ratković Aydemir, Dragana Lucija. (2017.). Safeguarding maritime intangible cultural heritage: Ecomuseum Batana, Croatia. (Ur: Davis, Peter; Stefano, Michelle L.) u: The Routledge Companion to Intangible Cultural Heritage. New York: Routledge
  • Ratković Aydemir, Dragana Lucija. (2019.). Let’s interpret natural heritage so that we love it more! Croatian Experience by Muze/Muses. (Ur. Kreisel, Werner. Reeh, Tobias.) u: Tourism Research and Landscape Interpretation / Tourismusforschung und Landschaftsinterpretation. Universitätsverlag Göttingen. Str. 161. – 174.
  • Ratković Aydemir, Dragana Lucija. Tolić, Helena. Jagić Boljat, Ivana. (2019.): Intangible Cultural Heritage as a Catalyst for Local Development and Well-being: The Case of Pleternica, Croatia, Journal Museum International, Volume 71 - Issue 3-4, str. 156. – 167.
  • Priručnik za interpretaciju baštine (2020) (ur. Draženović, Mirna. Smrekar, Aleš. autori: Ratković Aydemir, Dragana Lucija. Jagić Boljat, Ivana. Draženović, Mirna. Klarić Vujović, Iva. Kuka, Mateja. Polajnar Horvat, Katarina. Smrekar, Aleš.), ZRC SAZU, Geografski inštitut Antona Melika, Ljubljana

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Parentium Media Porec Croatia. Papirnata riznica kulturne baštine - predstavljena monografija »Tar, Frata, Vabriga – kulturna baština«. Pristupljeno 2. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ EUROPEAN HERITAGE DAYS ASSEMBLY. Pristupljeno 2. rujna 2020.
  3. ↑ NEMO-The Network of European Museum Organisations. Dragana Lucija Ratković Aydemir (engleski). Pristupljeno 2. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Dragana Lucija Ratković Aydemir, Helena Tolić, Ivana Jagić Boljat. 29. studenoga 2019. Intangible Cultural Heritage as a Catalyst for Local Development and Well-being: The Case of Pleternica, Croatia. Museum International. 71 (3–4): 156–167. 10.1080/13500775.2019.1706954. Pristupljeno 2. rujna 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ↑ Dragana Lucija Ratković Aydemir. 8. prosinca 2016. Safeguarding maritime intangible cultural heritage: Ecomuseum Batana, Croatia (engleski). 10.4324/9781315716404-48. Pristupljeno 2. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ↑ Papirnata riznica kulturne baštine - predstavljena monografija »Tar, Frata, Vabriga – kulturna baština« (PDF). Pristupljeno 2. rujna 2020.
  7. ↑ UNESCO - Community project of safeguarding the living culture of Rovinj/Rovigno: the Batana Ecomuseum (engleski). Pristupljeno 2. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ↑ Ratković Aydemir, Dragana Lucija. 2013. Ekomuzej Batana, Rovinj-Rovigno: hrvatska ekomuzeologija na "mala vrata". Informatica museologica. 44 (1–4): 35–46. Pristupljeno 2. rujna 2020.
  9. ↑ Muze d.o.o tvrtka za menadžment u kulturi (engleski). Pristupljeno 2. rujna 2020.
  10. ↑ 'Ivanina kuća bajke' u utrci za nagradu 'Europski muzej godine 2016.'. Pristupljeno 2. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. ↑ Tourism Research and Landscape Interpretation (PDF). Pristupljeno 2. rujna 2020.
  12. ↑ Podzemni grad Paklenica: Od Titova bunkera do turističke atrakcije u velebitskom Međuzemlju. TRIS portal - Šibenik. 14. rujna 2016. Pristupljeno 2. rujna 2020.
  13. ↑ Med dvemi vodami. Pristupljeno 2. rujna 2020.
  14. ↑ Interpret Europe: Supervisory Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2018. Pristupljeno 2. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dragana_Lucija_Ratković_Aydemir&oldid=6877066"