Druga savezna liga Jugoslavije u nogometu 1988./89.

Izvor: Wikipedija

Druga savezna nogometna liga za sezonu 1988./89. je predstavljala ligu drugog stupnja nogometnog prvenstva Jugoslavije.
Liga se sastojala od jedinstvene lige od 20 ekipa. Prva dva plasirala su se u Prvu saveznu ligu, a zadnja četiri ispala su u Međurepublike lige (3. rang natjecanja).

Formiranje 2. jedinstvene savezne lige[uredi | uredi kôd]

Formiranje Jedinstvene Druge lige s 20 klubova spominjano je još početkom 1973., a tada su od četiri grupe Druge lige formirane dvije. Nova inicijativa počela je 1976. Nogometni centri s tradicijom i velikim stadionima tražili su jedinstveno natjecanje, koncentraciju kvaliteta u jakoj ligi, a slabijoj polovini drugoligaša iz dvije grupe nuđeno je racionalnije natjecanje u četiri grupe Međurepubličkih liga. Problem je bio konsenzus u odlučivanju republičkih i pokrajinskih saveza i do Jedinstvene lige, nakon niza pokušaja, došlo se tek u ljeto 1988. godine. Tri naredne sezone pokazale su da je to bio pun pogodak. Znatno je povećan broj gledatelja, podignuta je kvaliteta, novi prvoligaši redovno su postajali stabilni u eliti, a u kup-utakmicama ekipa iz dva elitna ranga rijetko su mogle osjetiti tko je iz kojeg stupnja natjecanja.[1]

  • Sutjeska Nikšić i Priština bili su bivši članovi Prve savezne lige
  • GOŠK Jug, Dinamo Vinkovci, OFK Kikinda, Šibenik, Leotar Trebinje, Proleter Zrenjanin, Borac Banja Luka i Olimpija Ljubljana bivši su članovi Druge savezne lige Zapad
  • OFK Beograd, Pelister Bitolj, Radnički Kragujevac, Liria Prizren, Novi Pazar, Mačva Šabac, Sloboda T. Užice i Borac Čačak bivši su članovi Druge savezne lige Istok
  • Bačka B. Palanka i Belasica pobjednici play-offa Republičkih liga.

Odlučeno je da se izvode jedanaesterci za bod u slučaju neriješenog rezultata i to u svim rangovima. Drugoligaši su po prvi put morali počinjati utakmice s najmanje dva igrača do 21 godine, a uvedene su i dvojne registracije. Za mjesta koja odlučuju o statusu i u Prvoj ligi o odlasku u europska natjecanja, u slučaju istog broja bodova, uvedeno je pravilo da prednost ima klub koji je ostvario bolji ogled u međusobnim susretima.[1]

Ljestvica[uredi | uredi kôd]

Olimpija se plasirala u Prvu ligu pobjedom u Bačkoj Palanci u posljednjem kolu, 2:0, a Borac pošto je na kraju na svom stadionu pobijedio ekipu Proletera 3:2 na penale (1:1 prije penala, s penalima 4:3). U Banjalulci je postavljen rekord stadiona u posjeti s 30.000 gledalatelja. Proleteru, koji je najduže bio na prvom mjestu, nedostajao je penal-bod za elitu.[1]

mj. klub ut. pob. ner. por. gol+ gol- G+/- bod
1. Olimpija Ljubljana 38 21 4−3 10 63 37 +26 46
2. Borac Banja Luka 38 21 3−5 9 58 34 +24 45
3. Proleter Zrenjanin 38 18 7−3 10 68 42 +26 43
4. OFK Kikinda 38 19 4−3 12 61 45 +16 42
5. Šibenik 38 19 4−2 13 57 45 +12 42
6. OFK Beograd 38 18 4−4 12 71 49 +22 40
7. Borac Čačak 38 17 1−4 16 49 54 −5 35
8. Sutjeska Nikšić 38 15 3−3 17 47 48 −1 33
9. Lirija Prizren 38 15 3−4 16 40 44 −4 33
10. Priština 38 18 2−3 15 42 40 +2 32 (−6)
11. Mačva Šabac 38 12 8−2 16 37 47 −10 32
12. Pelister Bitolj 38 14 4−3 17 38 49 −11 32
13. Sloboda T. Užice 38 14 4−1 19 37 48 −11 32
14. Dinamo Vinkovci 38 13 5−7 13 49 43 +6 31
15. Leotar Trebinje 38 14 3−3 18 53 51 +2 31
16. GOŠK Jug Dubrovnik 38 12 7−3 16 36 39 −3 31
17. Radnički Kragujevac 38 12 3−7 16 43 54 −11 27
18. Bačka B. Palanka 38 12 2−7 17 43 62 −19 26
19. Novi Pazar 38 11 3−5 19 32 48 −16 25
20. Belasica Strumica 38 11 0−2 25 34 76 −42 22
Izvori:[2]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]