Dvojina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dvojina (dual) gramatički je oblik koji označava dva predmeta, pojma, bića, pojave, osobe. Pretpostavlja se da je postojala u indoeuropskom prajeziku,[1] a danas potpunu dvojinu čuva samo mali broj jezika, među kojima su standardni slovenski i oba lužičkosrpska jezika.

Dvojina u hrvatskom[uredi | uredi kôd]

U hrvatskom se ostatkom dvojine smatraju oblici imenica i pridjeva uz riječ oba /obje i glavne brojeve koji završavaju na dva/dvije, tri i četiri:

  • za imenice muškoga i srednjeg roda ti oblici podudaraju s genitivom jednine
  • za imenice ženskog roda podudaraju se s nominativom množine
  • za pridjeve u muškom i srednjem rodu dodaje se poseban nastavak -a, a za ženski rod -e.

Nastavak u ženskom rodu pridjeva se podudara s nastavkom za množinu ženskog roda, ali se nastavak muškog i srednjeg roda ne može svesti ni na jedan drugi nastavak.

Naprimjer, u rečenici došla su neka dva visoka čovjeka, glagolski pridjev došla, opisni pridjev visoka, te zamjenički pridjev neka imaju nastavak -a.

Budući da se ovi oblici ne odnose samo na dva bića, precizniji naziv za dvojinu u hrvatskom je "paukal" ili "malina" (malo = 2-4).[2]

Slično pravilo postoji i u ruskom i drugim slavenskim jezicima.

Dvojina u staroslavenskom jeziku[uredi | uredi kôd]

Osnovna pravila za jedninu, dvojinu i množinu[3]
Broj Padež Muški rod Ženski rod Srednji rod
nepalatal palatal nepalatal palatal nepalatal palatal
Jednina N rab-ъ nož-ь žen-a duš-a sel-o polj-e
G rab-a nož-a žen-y duš-ę sel-a polj-a
D rab-u nož-u žen-ê duš-i sel-u polj-u
A rab-ъ nož-ь žen-ǫ duš-ǫ sel-o polj-e
V rab-e nož-u žen-o duš-e sel-o polj-e
L rab-ê nož-i žen-ê duš-i sel-ê polj-i
I rab-omь nož-emь žen-ojǫ duš-ejǫ sel-omь polj-emь
Dvojina N rab-a nož-a žen-ê duš-i sel-ê polj-i
G rab-u nož-u žen-u duš-u sel-u polj-u
D rab-oma nož-ema žen-ama duš-ama sel-oma polj-ema
A rab-a nož-a žen-ê duš-i sel-ê polj-i
V rab-a nož-a žen-ê duš-i sel-ê polj-i
L rab-u nož-u žen-u duš-u sel-u polj-u
I rab-oma nož-ema žen-ama duš-ama sel-oma polj-ema
Množina N rab-i nož-i žen-y duš-ę sel-a polj-a
G rab-ъ nož-ь žen-ъ duš-ь sel-ъ polj-ь
D rab-omъ nož-emъ žen-amъ duš-amъ sel-omъ polj-emъ
A rab-y nož-ę žen-y duš-ę sel-a polj-a
V rab-i nož-i žen-y duš-ę sel-a polj-a
L rab-êhъ nož-ihъ žen-ahъ duš-ahъ sel-êhъ polj-ihъ
I rab-y nož-i žen-ami duš-ami sel-y polj-i

Vidi[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Matasović 2008, str. 177
  2. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 258, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-05-8, proleksis.lzmk.hr
  3. Damjnović, Stjepan. 2005. Staroslavenski jezik. Hrvatska sveučilišna naknada. Zagreb. str. 77–80. ISBN 953-169-095-2

Literatura[uredi | uredi kôd]

Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7

Izvori[uredi | uredi kôd]


P linguistics.svg Nedovršeni članak Dvojina koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.