Elia Pekica Pagon

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Elia Patricia Pekica Pagon (Zagreb, 16. rujna 1971.), hrvatska pjesnikinja, publicistica, marketinška stručnjakinja i umjetnička fotografica.[1] Kći je hrvatskog međunarodno poznatog komunikologa Marka Pekice.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodila se je u Zagrebu 1971. godine. U Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je studirala engleski i talijanski jezik i književnosti. Završila je poslijediplomski studij amerikanistike. Usavršavala se u Italiji i Velikoj Britaniji. [1] Glavna je urednica Zvona, časopisa za marketing u praksi. U rodnom je gradu završila osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje (studij engleskog i talijanskog jezika i književnosti). Završila je poslijediplomski studij amerikanistike. Usavršavala se u Italiji (Firenze, Perugia, Rimini) i Velikoj Britaniji (Brighton, Cambridge, London, Rickmansworth, Weybridge, i dr). Po završetku studija radila je za multinacionalne kompanije poput British Airwaysa, Marks & Spencera, Baxtera, Hill & Knowltona gdje je obnašala dužnost direktorice marketinga i prodaje, te vodila odnose s javnošću. Kasnije je uspješno vodila privatne marketinške agencije u sklopu kojih su izlazili stručni časopisi "Zvono" i "Epoha". Prvome je Pekica bila glavna urednica od 2001. do 2004. a drugome od 2004. do 2009. godine. U spomenutim časopisima objavljivala je mnoštvo eseja, kritičkih osvrta i recenzija iz društvene tematike te intervju-e s istaknutim stručnjacima iz raznih ljudskih djelatnosti. Piše pjesme, eseje, knjige. Od 2008. do 2012. bila je stalna kolumnistica tjednika za kulturu "Hrvatsko slovo" a povremeno surađuje sa mjesečnikom za marketing iz Sarajeva Media Marketing. Stručne tekstove objavila je u časopisima Magazine World (Velika Britanija) i Kreativ (Mađarska). Osim na hrvatskom Pekica piše i na engleskom jeziku. U SAD-u je objavila svoju poeziju u nekoliko antologija: The Enchantment of Memory (2001), A Grasp at Eternity (2001), The Best Poems & Poets of 2001 (2002), On Gossamer Wings (2002), The road that never ends (2003). Godine 2010. sudjelovala je na međunarodnom simpoziju pod naslovom Siromaštvo i etika. Sudjelovala je na skupnim izložbama fotografija u Zagrebu (Fotoklub Zagreb) te u Houstonu gdje je 2007. s ocem Markom sudjelovala na međunarodnoj izložbi pod nazivom Never been to Houston. Redovito objavljuje u zbornicima Matice Hrvatske, ogranak Umag. Ne propušta priliku da istakne svoju ljubav prema Istri, koju često posjećuje.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

Članke je objavila u Bujštini, intervjue vodila za Lovrećki libar. Pjesme je objavila u Bujštini i Glasju.

Knjige koje je objavila, priredila i uredila su:

  • Sama, 1998.
  • Ljubavne pjesme, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1999.
  • U podnožju neba, 1999.
  • Globalno usijanje, 2008. (ilustrirali Mirko Ilić, Boris Ljubičić, Vanja Tumpić, karikature nacrtali Vladimir Kos, Otto Reisinger, fotografije Ivan Cobra Balić i dr.)
  • Na Diogenovu putu (prirediteljica i prevoditeljica), 2010.
  • Izvršila je izbor zavičajnih pjesama za literarni CD Istro mila moja, lipa mati moja, objavljenog 2014..[2]
  • Manifest humanosti, 2015.

Zastupljena u zborniku Siromaštvo i etika: religijska, etička i praktična promišljanja (izdavač Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove), uredenika Ivana Kopreka.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Katalog NSK
  1. 1,0 1,1 1,2 Elia Patricia Pekica Pagon, Istrapedia, pristupljeno 6. travnja 2015.
  2. 2,0 2,1 Čakavska poezija na nosaču zvuka. Istro mila moja, lipa mati moja. Hrvatsko slovo, 5. prosinca 2014., str. 20.
Sopile.JPG Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Istrapedije (www.istrapedia.hr).
Vidi dopusnicu Istrapedije za Wikipediju na hrvatskome jeziku.