Empirizam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Empirizam (grč. empeiría, »iskustvo«) je gnoseološki (teorija o spoznaji) pravac, koji zastupa stav da je iskustvo osnovni izvor spoznaje i da joj ono određuje domet, mogućnosti i granice. To je upravo ono što želi reći osnovna deviza empirizma: Nihil est in intellectu quod non fuerit in sensu odnosno, da je svaka razumska spoznaja uvjetovana osjetilnom, da je razum u većoj ili manjoj mjeri ograničen samo na asocijativno kombiniranje iskustvene građe. Pojedini empiristi drugačije, uže ili šire određuju iskustvo i ulogu razuma u spoznavanju.

Empiristi poriču apriornost u oba smisla, psihološkom i spoznajno-teoretskom (logičkom, noetičkom). Znanje nije urođeno, nego se postepeno stiče putem opažanja (a posteriori). To je jedini izvor znanja - a to je i jedini temelj istine (vrijednosti). Time je postavljena i granica istinitog znanja (spoznaje): samo unutar iskustva. Nije moguća prekoiskustvena ili metafizička spoznaja (o Bogu, o duši, o slobodi, etc.). Ovu tezu zastupa pozitivizam kao ogranak empirizma. Kant se ne slaže s racionalistima, da bi racionalni a priori sam za sebe bio faktor znanstvene spoznaje, nego u zajednici s osjetima (osjetilnim afekcijama: ovo bijelo, crno, toplo, tvrdo, mirisno, etc.). Apriorna je spoznaja ograničena na empiriju.

Začetnik empirizma[uredi | uredi kôd]

John Locke (1632.1704.) utemeljitelj je spoznajne teorije kao sustavne filozofske discipline. U svom "Ogledu o ljudskom razumu" Locke najprije pobija mišljenje da postoje urođene spoznaje (ideje, načela). Oni koji to tvrde pozivaju se na opće slaganje sviju kao svoj najjači argument.

Društveno uređenje i zbivanja[uredi | uredi kôd]

Engleska empiristička filozofija je razdoblje najsnažnijeg razvoja engleske filozofije od kraja 16. do sredine 18. stoljeća. Slabljenje feudalizma, a jačanje građanskog staleža u doba prvobitne akumulacije kapitala u Engleskoj prati borba za vlast između kralja, građanstva i plemstva, kralja i parlamenta. U filozofiji se stoga postavlja problem države, društvenog ugovora i suvereniteta. U burnim revolucionarnim zbivanjima pogubljenjem Karla I. (1649.) skršena je apsolutna vlast kralja. Cromwellovom je diktaturom (1653.1658.) razbijen otpor krajnjih nepomirljivih gledišta, pa je "Slavnom revolucijom" (1688.) ostvaren kompromis između građanske klase i veleposjednika. Uspostavljen je društveni poredak koji je Engleskoj osigurao razvoj proizvodnje i trgovine, a dominacija i primat Engleske traje sve do prvog svjetskog rata. Predstavnici su engleskog empirizma usredotočeni na dva središnja problema: na pitanje metode prirodoznanstvenog istraživanja i pitanje države.

Vidi također[uredi | uredi kôd]