Enrico Schönfeld (1873.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Enrico (de) Schönfeld d. Ä. (rođen kao Heinrich Schönfeld von d. J.) Jedlersdorf, NÖ Beč, 1. travnja 1873. - Zadar, 29. studenoga 1942.), knjižar, izdavač, športski djelatnik; talijanski iredentist: pristaša pripojenja Dalmacije Italiji; [1] nakladnik, tiskar i prodavač fotografske opreme i materijala, najveći i najugledniji izdavač zadarskih razglednica[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Jedlersdorfu kod Beča. Iz ugledne je obitelji: stric je Petera v. S. d. Ä. (s. d.), sin Heinricha v. S. d. Ä. (Žatec, Češka, 19. listopada 1832. - vjerojatno Zadar, prije 1916.), nećak Theodora v. S. (s. d.), rođak Constantina v. S. (s. u. Theodor v. S.), brat Ludwiga (Ludovico de) v. S. (Jedlersdorf, 8. srpnja 1874. — Zadar, 1939.), otac Enrica. Prvo je bio namještenik tvornice lokomotiva u rodnom mjestu. 1876. se je godine preselio s obitelji u Hrvatsku, u Zadar.[1] U Zadru je pokrenuo knjižarski i papirničarski posao. Poduzetnički pothvat bio je dugotrajan. Do danas je knjižar, nakladnik, tiskar i prodavač fotografske opreme i materijala koji je bio najistaknutiji u Zadru. Osobito se je istakao izdavaštvom zadarskih razglednica. Imao je obiteljsku knjižaru na Narodnom trgu. 1892. je godinue objavio prvu zadarsku razglednicu. Prodavao razglednice i fotografske vedute Dalmacije koje mu je tiskalo dražđanski Stengel & Co, Ugledna europska tvrtka za industrijsku proizvodnju razglednica i umnožavanje fotografija. Tiskaru je Heinrich otvorio 1907. u ulici Svete Marije, sučelice ulazu u samostan. Tiskara mu je stradala u savezničkom bombardiranju 1943./44.[2] Pripadao nacional-liberalskoj ideologiji Giuseppea Mazzinija. Knjižara mu je bila mjesto okupljanja risorgimentista, zbog čega je bila zatvarana, a on uhićivan. Višegodišnji predsjednik nacionalističkog športskog društva Società Canottieri Diadora i član Društva Dante Alighieri. Za rata ga je pratio glavni stožer, a poslije rata zalagao se za pripojenje Dalmacije Italiji. Gabriele D'Annunzio ga je htio angažirati za odbor za javno zdravlje, koji je trebao izvesti intervenciju D'Annunzijevih snaga u Dalmaciji.[3] Poslije rata kao talijanski državljanin aktivan u publicistici, izdavao list La Dalmazia i ponovno obnovio izlaženje lista La rivista dalmatica koja je kao iredentistička bila zabranjena 1914. godine.[1] Umro je 29. studenoga 1942. godine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 (nje.) R. Rill – V. Tacconi: Schönfeld, Heinrich d. J. (Enrico d. Ä.) von (1873-1942), Buchhändler und Verleger ÖBL 1815-1950, sv. 11 (Lfg. 51, 1995), str. 73
  2. 2,0 2,1 Abdulah Seferović: Razglednice i kavane, Zadaretro.info. Pristupljeno 9. svibnja 2016.
  3. "Während des Ersten Weltkriegs vom Evidenzbüro des Gen.Stabs überwacht, trat S. nach Beendigung des Kriegs für den Anschluß Dalmatiens an Italien ein und wurde 1920 von Gabriele D’Annunzio als Mitgl. in den Comitato di Salute Pubblica berufen, der eine Intervention der Legionäre D’Annunzios in Dalmatien betreiben sollte.", vidi ÖBL