Erik Mykland

Izvor: Wikipedija
Erik Mykland

Erik Mykland u 2017. godini

Država Norveška
Osobni podatci
Nadimak Myggen
Rođenje 21. srpnja 1971.
Risør
Visina 1,71 m
Klub
Trenutačni klub Igračka mirovina
Pozicija veznjak
Mlađi uzrasti
Risør FK
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1989.
1989. - 1996.
1995.
1996. - 1997.
1997. - 2000.
2000. - 2001.
2002. - 2004.
2008. - 2009.
2009. 		Bryne
Start
→ Utrecht (posudba)
FC Linz
Panathinaikos
1860 München
Kopenhagen
Start
Drammen 		017 00(1)
159 0(11)
009 00(0)
028 00(0)
071 00(3)
026 00(0)
051 00(1)
009 00(0)
001 00(0)
Reprezentativna karijera**
1990. - 1991.
1990. - 2000. 		Norveška do 21
Norveška 		015 00(0)
078 00(2)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 23. travnja 2017.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Erik Mykland (Risør, Norveška, 21. srpnja 1971.) je bivši norveški nogometaš i nacionalni reprezentativac. Tijekom dvadesetogodišnje sportske karijere igrao je u šest različitih zemalja dok je s Norveškom nastupao na dva svjetska (SAD 1994. i Francuska 1998.) i jednom europskom (Nizozemska / Belgija 2000.) prvenstvu.[1]

Mykland je jedan od najpopularnijih nogometaša u domovini iako su se uz njega uvijek vezali skandali[2][3] dok se svojim boemskim i neobrijanim izgledom te opuštenim načinom života razlikovao od tipičnih nogometaša.

Karijera[uredi | uredi kôd]

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

Igrač je karijeru započeo u Bryneu da bi 1989. godine prešao u Start za 60.000 NOK. U klubu je proveo sedam sezona uz jedno kraće razdoblje na posudbi u nizozemskom Utrechtu. Kao Startov igrač, Mykland je 1990. proglašen najboljim veznim u Norveškoj te je iste godine debitirao za nacionalnu reprezentaciju. Klub je sljedeće godine bio treći u prvenstvu te je ostvario veliku 5:0 pobjedu nad moćnim Rosenborgom. Tada je Mykland zajedno sa sedmoricom klupskih suigrača uvršten u momčad kola.

Godine 1996. igrač odlazi u austrijski FC Linz u kojem je proveo jednu sezonu. Tada je norveški filmski producent Thomas Robsahm snimio dokumentarni film "Myggen" (hrv. komarac) u kojem je Mykland bio glavni filmski protagonist.[4][5]

Nakon jedne godine u Linzu, igrač potpisuje za Panathinaikos u kojem je igrao do 2000. godine. Poslije toga seli u redove tadašnjeg bundesligaša 1860 Münchena kojeg je napustio u siječnju 2002. godine zbog sukoba s austrijskim trenerom Peterom Pacultom.[6] U tom razdoblju je norveški pisac Håvard Rem napisao knjigu o njemu pod nazivom: "Erik Mykland: oppvekst, livsstil, EM 2000, spillestil".

Tijekom karijere u FC Kopenhagen, Mykland nije igrao mnogo zbog ozljeda a pratila ga je i negativna reputacija nakon što su ga novinari dnevnika Ekstra Bladet našli pijanog u jednom kafiću nekoliko dana prije prvenstvene utakmice.

U lipnju 2004. godine Mykland se zbog ozljeda igrački umirovio.[7] U tom razdoblju je s norveškom reprezentacijom odigrao egzibicijsku utakmicu s argentinskom selekcijom sastavljenom od legendi kao što su Diego Maradona, Claudio Caniggia i Matías Almeyda. Argentina je taj susret dobila s 10:8. Također, Mykland je u rodnom Risøru pomogao u izgradnji nogometne škole.

Dana 9. srpnja 2008. godine Mykland se s 36 godina vraća na nogometne terene u Startovom dresu.[8][9] Međutim, za igrača se ponovo vežu skandali nakon što je optužen za posjedovanje i konzumaciju kokaina. Također, Erik je optužen i za sudjelovanje u velikoj dilerskoj mreži narkoticima u distriktu Romerike koji se nalazi sjeveroistočno od Osla.[10] Zbog toga se u lipnju 2009. povukao iz nogometa sa svega devet odigranih utakmica za Start.[11]

Kasnije se igrač predomislio te je zaigrao za niželigaša Drammena u kojem je bio veoma kratko.[12]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Mykland je za seniorsku norvešku reprezentaciju debitirao 7. studenog 1990. godine u gostujućoj pobjedi protiv Tunisa. Svoj prvi reprezentativni pogodak je zabio San Marinu u kvalifikacijama za SP u SAD-u 1994. Norveška je taj susret dobila s ogromnih 10:0.[13]

Tijekom Svjetskog prvenstva u Francuskoj, Mykland je uhvaćen s reprezentativnim suigračem Henningom Bergom u pubu. Iako su obojica tada tvrdili da su popili nekoliko piva, Berg je kasnije u svojoj biografiji priznao da su zapravo oboje bili pijani.[3] Tijekom tog prvenstva Norveška je ostvarila povijesnu pobjedu nad Brazilom (2:1) a Erik Mykland je ušao u igru kao zamjena na poluvremenu.

Na Europskom prvenstvu 2000. u Belgiji i Nizozemskoj u susretu protiv SR Jugoslavije, sudac susreta je isključio Mateju Kežmana nakon svega jedne minute provedene na terenu zbog opasnog starta na Myklandu.[14]

Iako je za reprezentaciju zabio svega dva pogotka, Erik je u kvalifikacijskoj utakmici protiv Slovenije za EP-u 2000. godine stvorio akciju u kojoj je zabio Øyvind Leonhardsen. Taj se gol smatra jednim od najboljih norveških golova ikad a sam Mykland je stvorio akciju u kojoj je prešao nekoliko nekoliko protivničkih igrača i kasnije asistirao.[15]

Pogoci za reprezentaciju[uredi | uredi kôd]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 9. rujna 1992. Oslo, Norveška San Marino 9 : 0 10 : 0 Kvalifikacije za SP u SAD-u 94'
2. 9. ožujka 1994. Cardiff, Wales Wales 0 : 2 1 : 3 Prijateljska utakmica

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Profil igrača za EURO 2000
  2. ↑ Football: McLeish can land Mykland
  3. ↑ a b Football: Norway stars in 5am bar shame
  4. ↑ SNL.no
  5. ↑ IMDB.com
  6. ↑ Mykland in the cold at 1860
  7. ↑ Mykland's future threatened by injury
  8. ↑ Football: Supercomeback by Mykland[neaktivna poveznica]
  9. ↑ Myggen" til Start
  10. ↑ Soccer start faces drugs rap. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2008. Pristupljeno 15. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. ↑ Myggen legger opp for godt
  12. ↑ Erik "Myggen" Mykland klar for DFK
  13. ↑ Norway - San Marino 10-0 (1992.)
  14. ↑ The best and worst so far
  15. ↑ Norges fineste landslagsmål

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Erik_Mykland&oldid=6850248"