Brazilska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Brazil
CBF logo.svg.png
Nadimak Seleção Brasileira ("Brazilska selekcija")
Seleção Canarinho ("Momčad
malih kanarinaca")
Amarelinha ("Mali žuti")
Nogometni savez Brazilski nogometni savez
Izbornik Flag of Brazil.svg Tite[1]
Kapetan razni[2]
Najviše nastupa Cafu (142)[3]
Najbolji strijelac Pelé (77)[4]
FIFA-ina ljestvica 2.[5] (stanje 21. prosinca 2017.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Argentina.svg Argentina 3 : 0 Brazil Flag of Brazil.svg

(Buenos Aires, Argentina; 20. rujna 1914.)

Najveća pobjeda
Flag of Brazil.svg Brazil 14 : 0 Nikaragva Flag of Nicaragua.svg
(Meksiko, 17. listopada 1975.)[6]
Najveći poraz
Flag of Uruguay.svg Urugvaj 6 : 0 Brazil Flag of Brazil.svg
(Viña del Mar, Čile; 18. rujna 1920.)

Flag of Germany.svg Njemačka 7 : 1 Brazil Flag of Brazil.svg
(Belo Horizonte, Brazil; 8. srpnja 2014.)

Nogometno SP
Nastupi 21 (sudionik svih SP) (prvi put 1930.)
Najbolji rezultat Peterostruki prvaci 1958., 1962., 1970., 1994., 2002.
Copa América
Nastupi 35 (prvi put 1916.)
Najbolji rezultat 8 puta prvaci (1919., 1922., 1949.,

1989., 1997., 1999., 2004., 2007.)

Osvojene medalje
srebro OI Los Angeles 1984.
srebro OI Seoul 1988.
bronca OI Atlanta 1996.
bronca OI Peking 2008.
srebro OI London 2012.
zlato OI Rio de Janeiro 2016.

Brazilska nogometna reprezentacija predstavlja Brazil u međunarodnim nogometnim natjecanjima i pod upravom je Brazilskog nogometnog saveza. Članica je FIFA-e od 1923. godine, a od 1916. godine također je članica i CONMEBOL-a (Južnoameričke nogometne federacije). Brazil je najuspješnija nogometna reprezentacija svijeta u povijesti Svjetskih nogometnih prvenstava koje je osvojila sveukupno pet puta. Također je najuspješnija reprezentacija u Kupu konfederacija s četiri titule. Na kontinentalnom nivou Brazil je osvojio osam titula Copa America i nalazi se na drugom mjestu reprezentacija s najviše naslova (iza Argentine i Urugvaja koji su osvojili po 14 titula). Također, brazilska se reprezentacija nalazi na prvom mjestu reprezentacija s najviše osvojenih Fair-play nagrada na Svjetskim nogometnim prvenstvima.

Brazil se trenutno nalazi na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta, a ujedno se smatra jednom od najboljih nogometnih nacija u svijetu redovito se nalazivši u vrhu nogometnog svijeta od 60-ih godina prošlog stoljeća naovamo. Brazil je jedina nogometna reprezentacija na svijetu koja je nastupila na svim svjetskim nogometnim prvenstvima do danas.[7] Mnogi komentatori, stručnjaci i bivši igrači smatraju brazilsku nogometnu reprezentaciju iz 1970. najboljom koja je ikada igrala nogomet, a među najboljima se također smatraju i reprezentacije iz razdoblja od 1958. do 1962. te ona iz 1982. godine.[8][9][10][11][12][13][14][15][16][17]

Uz Argentinu, Španjolsku i Njemačku, Brazil je jedina reprezentacija koja je osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo van svoje kontinentalne zone, a ujedno je i jedina reprezentacija koja je osvojila prvenstvo na četiri različita kontinenta: u Europi (1958. u Švedskoj), u Južnoj Americi (1962. u Čileu), dva puta u Sjevernoj Americi (1970. u Meksiku i 1994. u SAD-u) te jednom u Aziji (2002. u Južnoj Koreji i Japanu). Skupa s Francuskom, Argentinom i Njemačkom, Brazil je jedina reprezentacija koja je osvojila tri najvažnija nogometna natjecanja u organicaziji FIFA-e: Svjetsko prvenstvo, Kup konfederacija i Olimpijski turnir. Sa Španjolskom također dijeli rekord od trideset i pet uzastopnih odigranih utakmica bez poraza.[18] Česta nogometna uzrečica je: "Englezi su izmislili nogomet, ali su ga Brazilci usavršili".[19][20]

Povijest[uredi VE | uredi]

Rana povijest (1914. - 1957.)[uredi VE | uredi]

Nogometna reprezentacija Brazila na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1930. godine u Urugvaju.

Prvom nogometnom utakmicom u povijesti brazilske nogometne reprezentacije smatra se utakmica iz 1914. godine između izabranih timova Rio de Janeira i Sao Paula protiv engleskog kluba Exeter City odigrane na stadionu Fluminense.[21][22] Brazil je pobijedio rezultatom 2:0[21][22][23], a zgoditke su postigli Oswaldo Gomes i Osman, premda neki smatraju da je utakmica završila rezultatom 3:3.[24][25] Za razliku od onoga što će se događati u budućnosti, igra brazilske nogometne selekcije u počecima bila je daleko od odlične, a razlog zasigurno leži i u internim sukobima u samom brazilskom nogometnom savezu. Točnije, razlike u mišljenjima nogometnih saveza Rio de Janeira i Sao Paula dovele su do mišljenja da neće postojati tim koji će se sastojati od igrača koji dolaze iz ta dva tabora.

Na svjetskim nogometnim prvenstvima 1930. u Urugvaju i 1934. u Italiji, Brazil je izbačen već u razigravanju po skupinama. Međutim, svjetsko prvenstvo 1938. godine počelo je davati znakove onoga što će tek doći. Na tom je prvenstvu Brazil osvojio treće mjesto, a Leonidas da Silva završio je turnir kao najbolji strijelac. Brazil je bio domaćin sljedećeg svjetskog prvenstva održanog 1950. godine koji je ujedno bio i prvi turnir održan nakon Drugog svjetskog rata. To prvenstvo 1950. godine bilo je jedinstveno po tome što nije imalo sistem ispadanja, već su četiri najbolje plasirane reprezentacije u svojim skupinama završile u zajedničkoj skupini i igrale jedna protiv druge. Posljednju utakmicu igrali su Urugvaj i Brazil pa se ona smatra finalom. Utakmica je odigrana na stadionu Maracana u Rio de Janeiru pred 199.854 gledatelja što do danas predstavlja apsolutni rekord, a na iznenađenje mnogih Urugvaj je osvojio drugi naslov svjetskog prvaka pobijedivši rezultatom 1:2, nakon što je Brazil vodio 1:0. U Brazilu navedena utakmica poznata je pod nadimkom fateful final (u slobodnom prijevodu sudbonosno finale).[26]

Brazilska reprezentacija je za naredno svjetsko prvenstvo u Švicarskoj 1954. godine bila u potpunosti obnovljena, predvođena popularnim igračima Niltonom Santosom, Djalmom Santosom i Didijem. Međutim, nisu daleko dospjeli. U četvrtfinalu ih je zaustavila Mađarska rezultatom 4:2 u jednoj od najružnijih nogometnih utakmica u povijesti nogometa, koja će kasnije postati poznata pod imenom Battle of Berne (u slobodnom prijevodu Bitka za Bern).[27]

Brazilski nogometaši slave prvi naslov svjetskih prvaka na svjetskom prvenstvu 1958. godine.

Zlatno razdoblje i Pele (1958. - 1970.)[uredi VE | uredi]

Tadašnji izbornik Brazila, Vicente Feola, odredio je striktna pravila za svjetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj. Svaki igrač dobio je popis od četrdeset stvari koje ne smije raditi, uključujući nošenje kapa i kišobrana, pušenje dok se nalaze u službenom dresu i razgovaranje s novinarima van dogovorenih termina. Bili su jedina reprezentacija koja je imala psihologa na turniru (zbog još uvijek svježeg gubitka finala 1950. godine u glavama nekih igrača) i zubara (zbog njihovog podrijetla, dosta igrača imalo je problema sa zubima koji su izazivali razne infekcije i utjecali na kvalitetu njihove igre), a čak godinu dana prije turnira poslali su svog posebnog izaslanika koji je nadgledao kvalifikacijske utakmice po Europi.

Brazil se na prvenstvu našao u najtežoj skupini, zajedno sa Sovjetskim savezom, Engleskom i Austrijom. U prvoj utakmici pobijedili su Austriju 3:0, a s Engleskom su odigrali miroljubivih 0:0. Brazilci su bili zabrinuti prije utakmice sa Sovjetskim savezom, jer se radilo o odlično pripremljenoj momčadi i jednom od glavnih favorita turnira. Njihova strategija je bila da odmah na početku krenu u napad i pokušaju zabiti rani pogodak. Zbog toga su vodeći igrači reprezentacije Bellini, Nilton Santos i Didi razgovarali s izbornikom prije utakmice i uvjerili ga da ako žele pobijediti Ruse moraju uvesti tri igrača s klupe: Zito, Garrincha i Pele koji su i započeli utakmicu. Čim je sudac označio početak utakmice, lopta je došla do Garrinche koji je prošao trojicu igrača i pogodio vratnicu. Brazilci su nastavili s pritiskom i nakon tri minute, koje će kasnije biti opisane kao "najbolje tri minute u povijesti nogometa"[28] Vava je postigao vodeći pogodak. Utakmica je završila rezultatom 2:0. Pele je postigao jedini pogodak u četvrtfinalu protiv Walesa, a u polufinalu su rezultatom 5:2 izbacili Francuze. Brazil je finale igrao s domaćinom Švedskom i tu utakmicu također dobio rezultatom 5:2, postavši tako prva reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo van svog kontinenta. Legenda kaže da je izbornik Feola znao spavati tijekom treninga, a da je čak i na pravim utakmicama sklapao oči na klupi kako bi izgledalo da spava. Zbog toga se Didi smatrao pravim trenerom momčadi.

Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1962. Brazil je obranio naslov uz Garrinchu kao glavnog igrača, a ne Pelea koji se ozlijedio u prvoj utakmici turnira protiv Meksika i nije nastupio do kraja istog.[29][30]

Brazilska reprezentacija na svjetskom prvenstvu u Meksiku 1970. godine prije utakmice četvrtfinala protiv Perua. Isti igrači igrat će i kasnije finale protiv Talijana te postati svjetski prvaci po treći put.

Pripreme za svjetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj prošle su u znaku političkih utjecaja. Svi veliki brazilski nogometni klubovi željeli su svoje igrače vidjeti u reprezentaciji kako bi im dali što bolji javni tretman. U posljednjim mjesecima priprema za svjetsko prvenstvo tako se dogodilo da je izbornik Vicente Feola radio s čak 46 igrača od kojih je samo njih 22 moglo otići u Englesku; sve to duboko je utjecalo na internu atmosferu i psihološki pritisak na igrače i ostatak tima. Rezultat svega bio je najgori nastup brazilske nogometne reprezentacije u povijesti svjetskih prvenstava kojoj nisu pomogle niti ostale reprezentacije, jer se činilo da su svi odlučili gaziti Pelea (tada vjerojatno na vrhuncu svoje igračke karijere), rušeći ga čim je dobio loptu. To prvenstvo i ostat će upamćeno po izrazito oštroj igri, pogotovo zbog pregrubih startova. Nakon što je postao prvi igrač koji je postigao pogodak na tri različita svjetska prvenstva (u utakmici protiv Bugarske), Pele se odmarao u utakmici protiv Mađarske koju je Brazil izgubio. Treću utakmicu Brazil je igrao protiv Portugala, a nekoliko izrazito grubih prekršaja nad Peleom utjecali su na njegov raniji izlazak iz igre. Brazil je tu utakmicu također izgubio i tako ispao s prvenstva nakon razigravanja po skupinama, prvi put nakon 1934. godine. Poslije turnira, Pele je izjavio da više ne želi igrati na takvim natjecanjima.

Ipak, Brazil je 1970. godine u Meksiku, predvođen Peleom, osvojio svoje treće svjetsko prvenstvo. Ta reprezentacija smatrala se do tada najboljom u povijesti[8][9][10][11][13], a osim Pelea predvodili su je i kapetan Carlos Alberto Torres, Jairzinho, Tostao, Gerson i Rivelino. Nakon što su osvojili pokal Julesa Rimeta po treći put, Brazilcima je dopušteno da ga zadrže zauvijek. U šest utakmica koje su odigrali, Brazilci su ostvarili šest pobjeda. U razigravanju po skupinama pobijedili su Čehoslovačku (4:1), Englesku (1:0) i Rumunjsku (3:2). U četvrtfinalu bili su bolji od Perua (4:2), a u polufinalu izbacili su Urugvaj (3:1). Brazil je finale igrao s Italijom i uvjerljivo pobijedio rezultatom 4:1. Jairzinho je završio turnir kao najbolji strijelac sa sedam pogodaka, dok je Pele postigao četiri. Dominantnost Brazila na svjetskim prvenstvima između 1958. i 1970. godine razlog je što danas imamo malo drugačiji pokal koji se daje osvajačima turnira. Ipak, proći će pune 24 godine prije nego Brazilci stave ruke na njega.

Razdoblje suše (1971. - 1993.)[uredi VE | uredi]

Nakon Peleovog reprezentativnog umirovljenja (a i nekih drugih važnih igrača iz tima koji je 1970. godine osvojio treći naslov prvaka), Brazil nije uspio biti bolji od Nizozemskog načina igranja i nisu uspjeli obraniti naslov 1974. godine, završivši turnir na četvrtom mjestu, izgubivši u utakmici za treće mjesto od Poljaka.[31]

Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. godine donijelo je mnoge kontroverze. U razigravanju po skupinama, Brazilci su se natjecali s domaćinima Argentincima za prvo mjesto koje je vodilo u finale turnira. U posljednjem kolu, Brazil je pobijedio Poljsku rezultatom 3:1 i privremeno završio na čelu skupine s gol razlikom +5. Argentina je u tom trenutku imala utakmicu manje i gol razliku +2, ali je u svojoj posljednjoj utakmici uspjela pobijediti Peru rezultatom 6:0 i dospjeti na prvo mjesto skupine te tako igrati u finalu protiv Nizozemske. Brazilci su se morali ponovno zadovoljiti igranjem za treće mjesto u utakmici s Italijom koju su dobili 2:1.

Na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine Brazilci su bili izraziti favoriti i kroz svoju skupinu lagano su prošli, ali su kasnije zaustavljeni od Talijana (kasnijih prvaka) rezultatom 3:2 u jednoj od najboljih utakmica u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava. Paolo Rossi postigao je sva tri pogotka za Talijane, a Brazilskog trenera Telea mediji su okrivljavali za pretjerano ofenzivnu taktiku pri rezultatu 2:2. Ta reprezentacija Brazila, koja je uključivala velikane poput Sócratesa, Zicoa, Falcaoa i Edera ostat će upamćena kao najbolja reprezentacija koja nikad nije osvojila svjetsko prvenstvo.

Izbornik Tele Santana i nekoliko igrača iz 1982. vratili su se na svjetskom prvenstvu 1986. godine održanom u Meksiku. Iako su igrači bili stariji, svejedno su uspjeli prikazati odličnu igru. Ipak, Zicova ozljeda netom prije početka turnira koštala ih je dobrih rezultata. U četvrtfinalu odigrana je utakmica koja se danas smatra pravim primjerom "totalnog nogometa". Brazil i Francuska napadali su non-stop i, realno gledajući, niti jedna reprezentacija nije zaslužila izgubiti. Kad je Zico ušao u drugom poluvremenu pri rezultatu 1:1, Brazilcima je dosuđen jedanaesterac i činilo se kao da će upravo oni pobijediti i proći u polufinale. Međutim, Zico - heroj jedne cijele generacije brazilskih nogometnih obožavatelja - promašio je s bijele točke i nakon vrlo uzbudljivih produžetaka sve se svelo na jedanaesterce. Tu je Zico uspio pogoditi, ali Julio Cesar da Silva i Socrates su promašili svoje penale i, unatoč tome što je i Platini poslao loptu daleko iznad gola, Francuzi su uspjeli pobijediti ukupnim rezultatom 4:3.

Brazilski izbornik na svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine bio je Sebastiao Lazaroni, javnosti jedva poznat prije prvenstva. Zbog vrlo defenzivnog pristupa čiji je najjači simbol bio Dunga u sredini, reprezentaciji je nedostajalo kreativnosti, ali su svejedno prošli u drugi krug. Iako su u osmini finala bili bolji tijekom cijele utakmice od branitelja naslova Argentine, Claudio Caniggia je, nakon sjajnog proigravanja Maradone, uspio postići jedini pogodak i eliminirati Brazilce.

Ponovno na vrhu (1994. - 2002.)[uredi VE | uredi]

Početne postave reprezentacija Italije i Brazila prije finala u SAD-u 1994.

Na iznenađenje mnogih, Brazil pune 24 godine nije osvojio svjetsko prvenstvo niti sudjelovao u finalima istog. Njihova borba prekinuta je 1994. godine na svjetskom prvenstvu u SAD-u gdje su ga osvojili po rekordni četvrti put pod vodstvom igrača kao što su Romario, Bebeto, Dunga, Taffarel i Jorginho. Tijekom prvenstva izbacili su domaćina rezultatom 1:0 u osmini finala, Nizozemce u četvrtfinalu rezultatom 3:2 (često nazivana utakmicom prvenstva) i Šveđane u polufinalu također rezultatom 1:0. Sve to dovelo je do spektakularnog finala protiv Talijana gdje je nakon nezanimljive utakmice koja je završila 0:0 Brazil bio bolji izvođenjem jedanaesteraca. Roberto Baggio, do tada glavna zvijezda turnira i igrač koji je praktički sam doveo Italiju do finala, promašio je ključni jedanaesterac i Brazilci su ponovno postali prvaci svijeta čime je započela nova era njihove nogometne dominacije.

Na sljedećem svjetskom prvenstvu održanom u Francuskoj 1998. godine, Brazilci su osvojili srebrnu medalju. Nakon prilično uvjerljivih nastupa među kojima posebno treba izdvojiti tešku pobjedu u polufinalu protiv Nizozemaca nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (regularni dio utakmice završio je rezultatom 1:1), Brazilci su u finalu izgubili čak s 3-0 od domaćina Francuza. Nakon finala, obrana Brazila oštro je kritizirana omogućivši čak dva pogotka Zinedinea Zidanea glavom nakon kornera, a također je i krizirana odluka izbornika da u prvu momčad uvrsti Ronalda koji je nekoliko sati prije utakmice doživio epileptični napad.

Zahvaljujući ubojitom napadačkom trojcu, popularno nazivanom "Tri R" (Ronaldo, Rivaldo i Ronaldinho), Brazil je svoj peti naslov svjetskog nogometnog prvaka osvojio 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Iako se na prvi pogled njihova skupina činila izuzetno laganom (Turska, Kina i Costa Rica), Brazil se mučio u utakmici protiv Turaka koju su na kraju ipak dobili. Tu utakmicu obilježila je kontroverznost kada je Rivaldo pao kao pokošen držeći se za lice nakon što ga je turski igrač Hakan Ünsal pogodio loptom u noge. Ünsal je nakon toga zaradio izravan crveni karton, a Rivaldo se pridigao kao da se ništa nije dogodilo. Iako je izbjegao suspenziju, Rivaldo je naknadno kažnjen s 5 tisuća Funti zbog simulacije i tako postao prvi igrač u povijesti kojeg je FIFA kaznila zbog glume i lažnog prenemaganja na terenu. Ostale dvije utakmice Brazil je lako dobio s 4:0 (Kina) i 5:2 (Costa Rica). U osmini finala porazili su Belgijance rezultatom 2:0, a u četvrtfinalu pala je Engleska rezultatom 2:1 uz nezaboravni pogodak Ronaldinha iz slobodnog udarca. U polufinalu Brazilci su se ponovno susreli s Turcima i nakon još jedne teške utakmice izborili 1:0 pobjedu koju je osigurao Ronaldo. Do tog trenutka Rivaldo je bio strijelac na svim utakmicama i činilo se da će ponoviti uspjeh Jairzinha iz 1970. godine kad je postao strijelcem na svim odgiranim utakmicama. Ipak, to se nije dogodilo. Finale tog prvenstva odigrale su dvije najuspješnije nogometne reprezentacije u povijesti natjecanja: Brazil i Njemačka. Zanimljivo je da su do tada oba tima odigrala samo jednu jedinu međusobnu utakmicu i to 1974. godine. Iako je još prije finala Oliver Kahn bio izabran za najboljeg vratara prvenstva, nije mogao zaustaviti Ronaldova dva udarca kojima je Brazil osvojio svoju petu krunu.[32] Ronaldo je turnir završio kao najbolji strijelac, a Oliver Kahn bio je proglašen najboljim igračem prvenstva.

Navijači Brazila i Hrvatske nestrpljivo očekuju prvu utakmicu za obje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, odigrane u Berlinu dana 13. lipnja 2006. godine.

Parreira se vraća (2006.)[uredi VE | uredi]

Dana 29. lipnja 2005. godine Brazil je osvojio Kup konfederacija drugi put uvjerljivom 4:1 pobjedom protiv vječitih rivala Argentine u Frankfurtu. 2004. godine osvojili su Copa America također protiv Argentine, nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.[33]

Za svjetsko nogometno prvenstvo 2006. godine održano u Njemačkoj, tadašnji izbornik Carlos Alberto Parreira prezentirao je formaciju nazvanu The Magic Square (u slobodnom prijevodu "magični kvadrat"), temeljenu na četiri ofenzivna brazilska igrača: Ronaldo, Adriano, Kaka i Ronaldinho. Tijekom priprema za prvenstvo, reprezentacija je upala u probleme ponajviše zahvaljujući ozljedi Ronalda koji je dva mjeseca bio van terena, a nakon što se vratio dobio je žuljeve na stopalima i imao učestale temperature tijekom treninga.

Unatoč pobjedama u prve dvije utakmice (protiv Hrvatske 1:0 i Australije 2:0), magični kvadrat nije djelovao uvjerljivo i borio se kako bi probio protivničke obrane. Za treću utakmicu Parreira je uveo čak pet novih igrača (uključujući Robinha i Cicinha) što je završilo uspjehom i uvjerljivom pobjedom nad Japanom 4:1.

U osmini finala Brazil je lagano izbacio Ganu rezultatom 3:0, ponovno uz pomoć magičnog kvadrata. Međutim, u četvrtfinalu izbacili su ih kasniji finalisti Francuzi, rezultatom 1:0. Francusku je predvodio preporođeni Zinedine Zidane uz pomoć snažne obrane koja je uspješno odolijevala brazilskim napadačima tijekom cijele utakmice. Možda i zbog neobične formacije u kojoj su se nalazili, Brazilci su bili potpuno izgubljeni i tek su jedanput uspjeli zapucati prema golu Fabiena Bartheza. Utakmica je također upamćena i po činjenici što se prvi puta dogodilo da su Brazilci tri puta poraženi upravo od Francuza na svjetskim prvenstvima (1986., 1998. i 2006.).

Nakon eliminacije, brazilska nogometna reprezentacija oštro je kritizirana od strane medija i obožavatelja. Najznačajnija fotografija koja je u to vrijeme kružila u medijima bila je ona Roberta Carlosa na kojoj isti veže kopačke dok Henry neometano zabija pobjednički pogodak. Sportska legenda Pele kritizirao je izbornika Parreiru i Ronaldinha zbog preranog ispadanja Brazila s tog prvenstva.

Najlošije razdoblje (2006. - 2014.)[uredi VE | uredi]

Dana 24. srpnja 2006. godine, netom nakon završenog prvenstva u Njemačkoj, kapetan pobjedničke brazilske reprezentacije iz 1994. godine, Dunga, postavljen je za novog izbornika.[34] Njegov bivši suigrač, Jorginho, postao mu je prvi asistent. Svoju prvu utakmicu kao izbornik odigrao je u Oslu, 16. kolovoza protiv Norveške, a završila je rezultatom 1:1, dok je u sljedećoj odigranoj na Arsenalovom novom stadionu Emiratesu porazio Argentinu s uvjerljivih 3:0. 5. rujna Brazil je pobijedio Wales rezultatom 2:0 na White Hart Lane stadionu, kasnije će još pobijediti i Kuvajt (4:0), Ekvador (2:1) i Švicarsku (2:1).

Utakmica Brazila protiv Sjeverne Koreje tijekom Svjetskog prvenstva 2010. godine.

Dungin prvi poraz kao izbornik Brazila uslijedio je 6. veljače 2007. godine u prijateljskoj utakmici protiv Portugala kojeg je tada vodio izbornik Luiz Felipe Scolari. Ipak, 24. i 27. ožujka iste godine Brazil se oporavio pobjedama protiv Čilea (4:0) i Gane (1:0) u Švedskoj.

Za razliku od Parreire, Dunga je sve svoje igrače tretirao kao jednake. On nije tražio samo one igrače koji igraju u najpopularnijim klubovima kao što su Milan, Barcelona ili Real Madrid, već je pregledavao klubove iz čitave Europe pa su tako za reprezentaciju zaigrali Vagner Love i Dudu Cearense koji su tada igrali za CSKA Moskva te Elano koji je tada igrao za Ukrajinski Shakhtar. Od ostatka magičnog kvadrata iz 2006. godine ostali su samo Ronaldinho i Kaka koji su redovito nastupali za reprezentaciju. Adriano je pozvan u reprezentaciju tek za prijateljsku utakmicu protiv Portugala u veljači 2007., dok Ronaldo više nije uopće igrao. Umjesto njega, Luis Fabiano je započeo igrati kao glavni napadač.

Nakon što su pobijedili Argentinu rezultatom 3:1 5. rujna 2009. godine, Brazil se kvalificirao za svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi. Nakon završetka kvalifikacija, nalazili su se na prvom mjestu s 9 pobjeda, 7 neodlučenih ishoda i samo 2 poraza koji su uslijedili nakon utakmica s Bolivijom i Paragvajem. U domaćim utakmicama tijekom kompletnih kvalifikacija ostali su neporaženi.

Na navedenom svjetskom prvenstvu, Brazil je izabran u skupinu G koja je prozvana skupinom smrti. Svoju prvu utakmicu odigrali su 15. lipnja 2010. godine protiv Sjeverne Koreje koju su dobili 2:1. 20. lipnja svoju drugu utakmicu odigrali su protiv Obale bjelokosti koju su dobili rezultatom 3:1, dok su posljednju utakmicu odigrali 0:0 s Portugalom. U osmini finala igrali su protiv Čilea. Juan, Luis Fabiano i Robinho postigli su tri pogotka koja su omogućila prolaz Brazila u četvrtfinale gdje su se susreli s Nizozemcima. Tu utakmicu Brazilci su izgubili rezultatom 2:1 (unatoč vodstvu od 0:1) i bili eliminirani s natjecanja.

U srpnju 2010. godine kao novi brazilski izbornik izabran je Mano Menezes.[35] Na turniru Copa America 2011. godine Brazil je u četvrt-finalu poražen od Paragvaja. Dana 4. srpnja 2012. godine, zbog manjka natjecateljskih utakmica (budući je reprezentacija bila automatski kvalificirana za sljedeće svjetsko prvenstvo čiji su bili domaćin), Brazil je došao na jedanaesto mjesto FIFA-ine ljestvice, čime je Seleção prvi puta nakon 1993. godine ispao iz top 10.[36] U studenom iste godine Mano Menezes je dobio otkaz, a umjesto njega na izborničku klupu vratio se Luiz Felipe Scolari.[37][38]

Dana 6. lipnja 2013. godine Brazil se našao na dvadeset i drugom mjestu FIFA-ine ljestvice što je označilo njihov najlošiji plasman na toj listi ikada.[39] Iste godine zaigrali su Kup konfederacija s jednim ciljem - obraniti titulu. U finalu su igrali sa Španjolskom[40] koju su lako porazili rezultatom 3:0 i na taj način osvojili svoju četvrtu titulu tog prvenstva.[41][42] Neymar je proglašen igračem turnira te je osvojio nagradu Zlatna lopta i Adidasovu brončanu kopačku, a Júlio César je osvojio nagradu Zlatna rukavica za najboljeg vratara turnira.[43]

Thiago Silva - obrambeni igrač reprezentacije Brazila, ujedno i kapetan momčadi tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2014.

Svjetsko prvenstvo 2014.[uredi VE | uredi]

Utakmica otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. igrala se između domaćina Brazila i Hrvatske, a završila je rezultatom 3:1 u korist domaćina.

Brazil je bio domaćin Svjetskog prvenstva 2014. godine gdje je igrao u skupini A s Hrvatskom, Meksikom i Kamerunom. U otvarajućoj utakmici prvenstva, Marcelo je postigao autogol kojim je reprezentacija Hrvatske povela, ali su kasnijim dvama pogocima Neymara i jednog Oscara Brazilci preokrenuli rezultat i pobjednički započeli turnir čiji su domaćini bili prvi puta nakon 64 godine.[44] Brazil je s Meksikom odigrao neriješeno (0:0) u susretu u kojem je meksički vratar Guillermo Ochoa proglašen igračem utakmice.[45] Svoj prolazak u drugu fazu natjecanja Brazil je potvrdio pobjedom 4:1 nad Kamerunom; Neymar je ponovno postigao dva pogotka, a ostali strijelci su bili Fred i Fernandinho.[46]

U osmini-finala Brazil se susreo s Čileom u utakmici koja je u svom regularnom dijelu i nakon produžetaka završila neodlučenim rezultatom (1:1). Ipak, Brazil je prošao u četvrt-finale nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (3:2) uz pogotke Neymara, Davida Luiza i Marcela odnosno promašaje čileanskih reprezentativaca Alexisa Sancheza i Mauricija Pinille.[47] U četvrt-finalu ih je čekala još jedna južnoamerička momčad - Kolumbija. Brazilci su tu utakmicu također pobijedili, ovaj puta u regularnom dijelu rezultatom 2:1 uz pogotke Davida Luiza i kapetana Thiaga Silve. Ta utakmica ostala je upamćena i po teškoj ozljedi Neymara, do tog trenutka najboljeg igrača reprezentacije na turniru, koji je s terena odvezen direktno u bolnicu gdje mu je dijagnosticiran lom pršljena kralježnice zbog čega je ostatak prvenstva morao izostati.[48] Prije ozljede, Neymar je postigao četiri pogotka uz jednu asistenciju te je dva puta proglašen igračem utakmice. Zbog nedostatka Neymara i Thiaga Silve (kapetana momčadi koji je na utakmici s Kolumbijom zaradio žuti karton koji ga je automatski eliminirao iz nastupa u sljedećoj utakmici), Brazil se našao u problemima prije polu-finalnog susreta s reprezentacijom Njemačke.[49] Seleção je tu utakmicu izgubio povijesnim 1:7 rezultatom - njihovim najvećim porazom u povijesti nastupa na svjetskim nogometnim prvenstvima te prvim domaćim porazom u natjecateljskoj utakmici od 1975. godine.[50] Pred kraj utakmice domaći navijači čak su počeli i navijati nakon svakog uspješnog dodavanja njemačkih igrača, a zviždati svaki puta kada bi brazilski igrač primio loptu.[51] Utakmica je kasnije dobila nadimak Mineirazo, kao referenca na Maracanzo - prethodni sramotni poraz Brazila na svjetskom prvenstvu 1950. godine protiv Urugvaja.[52]

Neymar - trenutačno glavni napadač reprezentacije Brazila, ujedno i igrač s najviše postignutih pogodaka od svih aktualnih reprezentativaca.

Brazil je to prvenstvo završio na četvrtom mjestu nakon što su u utakmici za treće mjesto glatko izgubili od reprezentacije Nizozemske rezultatom 0:3. Tako se dogodilo da je reprezentacija Brazila turnir završila s najgorom statistikom od svih drugih koje su nastupile na prvenstvu, s četrnaest primljenih golova.[53] Jedine reprezentacije koje su na prvenstvima do tada primile dvanaest ili više pogodaka u svojim mrežama su bile one Sjeverne Koreje i Saudijske Arabije.[54] Nakon ovog rezultata Scolari je podnio ostavku na mjesto izbornika.[55]

Povratak Dunge (2014. - 2016.)[uredi VE | uredi]

Dana 22. srpnja 2014. godine Dunga ponovno postaje izbornikom Brazila, vrativši se na tu poziciju po prvi puta nakon izbacivanja sa svjetskog prvenstva 2010. godine.[56]

Njegova prva službena utakmica bio je prijateljski susret s Kolumbijom u Miamiju, dana 5. rujna 2014. koju je Brazil dobio rezultatom 1:0, Neymarovim pogotkom u 83-oj minuti utakmice iz slobodnog udarca.[57] Dunga je nastavio nizati uspjehe pobjedama protiv Ekvatora (1:0)[58], Argentine (2:0)[59], Japana (4:0)[60], Turske (0:4)[61] i Austrije (1:2).[62] Tijekom 2015. godine Dunga je nastavio nizati pobjedničke uspjehe Brazila protiv Francuske (3:1), Čilea (1:0), Meksika (2:0) i Hondurasa (1:0).

Turnir Copa Amerika 2015. godine Brazil je započeo pobjedom 2:1 protiv Perua (Douglas Costa bio je strijelac pobjedničkog zgoditka u posljednjim minutama utakmice).[63] Nakon toga Brazil je izgubio 0:1 od Kolumbije[64], ali je pobijedio 2:1 Venezuelu[65] i kvalificirao se u drugu fazu natjecanja. Tamo se susreo s Paragvajem koji ga je izbacio nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (regularni dio utakmice završio je rezultatom 1:1).[66] Budući su ispali, Brazilci se nisu mogli kvalificirati na sljedeći Kup konfederacija što se dogodilo prvi put nakon skoro 20 godina.[67]

Godine 2016. održano je još jedno natjecanje Copa Americe, ovaj puta u proslavu stogodišnjice organiziranja turnira. Brazil je turnir započeo neriješenim rezultatom s Ekvatorom (0:0).[68] Nakon toga pobijedili su Haiti visokim rezultatom 7:1 u utakmici u kojoj je Philippe Coutinho postigao hat-trick.[69] Iako im je za prolazak u daljnju fazu natjecanja bio dovoljan i neriješen ishod, Brazil je na kontroverzan način izgubio 0:1 od Perua.[70][71] Uz to što je to bio prvi poraz od Perua nakon 1985. godine[72], Brazil je izgubljenom utakmicom ispao iz natjecanja još u grupnoj fazi što im se dogodilo prvi puta nakon 1987. godine.[73][74][75]

Razdoblje nakon 2016.[uredi VE | uredi]

Dana 14. lipnja 2016. godine Dunga je smijenjen kao izbornik.[76] Šest dana kasnije kao novi izbornik potvrđen je Tite, trener koji je vodio klub Corinthians, brazilske nogometne prvake iz 2015. godine.[77] Tite je svoj debi ostvario u gostujućoj utakmici protiv Ekvatora koju je Brazil dobio rezultatom 0:3.[78] Nakon toga uslijedile su pobjede protiv Kolumbije (2:1), Bolivije (5:0) i Venezuele (0:2) što je Brazil dovelo do prvog mjesta kvalifikacijske skupine za Svjetsko nogometno prvenstvo 2018. godine.[79] Nakon pobjede nad Paragvajem rezultatom 3:0, Brazil je postao prva reprezentacija koja se uz Rusiju (kao domaćina turnira) kvalificirala na nadolazeće nogometno prvenstvo.[80]

Olimpijski turniri[uredi VE | uredi]

Igrači Brazila sa zlatnim olimpijskim medaljama osvojenim na nogometnom turniru tijekom Olimpijskih igara 2016.

Svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju Brazil je osvojio 2016. godine kada je ujedno bio i domaćin Olimpijade. Prije toga, olimpijski turnir je bilo jedino međunarodno nogometno natjecanje u organizaciji FIFA-e kojeg Brazil nikada nije osvojio. Tri puta Brazilci su bili srebrni (1984., 1988. i 2012.) te dva puta brončani (1996. i 2008.). Izbornik brazilske olimpijske reprezentacije u pravilu je isti kao i nogometne reprezentacije - Mario Zagallo (1996. godine), Vanderlei Luxemburgo (2000. godine), Dunga (2008. godine) i Mano Menezes (2012. godine).

Nadimci[uredi VE | uredi]

Brazilska nogometna reprezentacija tijekom godina dobila je mnogobrojne nadimke i pod različitim je imenima poznata diljem svijeta. Najpoznatiji nadimak je Canarinho (u slobodnom prijevodu "mali kanarinci"), referenca na vrstu ptica koje obitavaju u Brazilu, a koje su jarke žute boje koja sliči boji dresova u kojoj reprezentativci igraju; ovaj izraz popularizirao je crtač stripova Fernando "Mangabeira" Pieruccetti tijekom svjetskog prvenstva 1950. godine.[81] Ostali nadimci su: Amarelinha (u slobodnom prijevodu "mali žuti"), Verde-amarelo (u slobodnom prijevodu "zeleni i žuti"), Pentacampeão (u slobodnom prijevodu "peterostruki prvaci)[82] i Esquadrão de Ouro (u slobodnom prijevodu "zlatna ekipa").

Dresovi[uredi VE | uredi]

Prvi službeni dresovi brazilske nogometne reprezentacije bili su bijele boje s plavim ovratnicima, ali nakon povijesnog poraza na Maracani 1950. godine boje su kritizirane zbog nedostatka patriotizma. Uz dozvolu Brazilskog nogometnog saveza, novine Correio da Manhã organizirale su natjecanje u dizajnu novog izgleda dresova na kojima bi trebale biti ukomponirane četiri boje nacionalne zastave.[83] Pobjednički dizajn bio je žute boje sa zelenim crtama i plavim gaćicama autora Aldyra Garcije Shcleeja, devetnaestogodišnjaka iz Pelotasa. Novi dresovi prvi puta su upotrebljeni u ožujku 1954. godine u utakmici protiv Čilea i od tada se neprestano koriste.

Rezervni dresovi plave boje koriste se još od 30-ih godina prošlog stoljeća, ali su sasvim slučajno postali trajni drugi izbor nakon finalne utakmice svjetskog prvenstva 1958. godine. Naime, tadašnji brazilski protivnici u finalu bili su reprezentativci Švedske koji su također nastupali u dresovima žute boje, a nakon bacanja novčića odlučeno je da će Švedska nastupati u svojim tradicionalnim domaćim dresovima. Brazil, koji je na to svjetsko prvenstvo doputovao isključivo sa svojim prvim dresovima (žutim), brzinski je morao kupiti setove dresova plave boje i na njih prišiti ambleme sa žutih dresova.[84]

Domaći dresovi[uredi VE | uredi]

1899. – 1914.
1914. – 1917.
1917.
1917.
1917.
1918. – 1919.
1919. – 1938.
1945. – 1950.
1954. – 1974.
1978.
1986. – 1990.
Olimpijada 1988.
1994.
1994. – 1997.
1997.
1998. – 2000.
2000. – 2002.
2002. – 2004.
2004. – 2006.
2006. – 2007.
2007. – 2010.
2010. – 2011.
2011. – 2012.
2012. – 2013.
2013. – 2014.
2014. – 2016.
2016. –

Gostujući dresovi[uredi VE | uredi]

1938. – 1948.
1949. – 1953.
1995.
1997.
2004. – 2006.
2006. – 2007.
2008. – 2010.
2010. – 2011.
2011. – 2012.
2012. – 2013.
2014. – 2016.
2016. –

Stadioni[uredi VE | uredi]

Za razliku od mnogih drugih nogometnih reprezentacija, Brazil nema striktno određen domaći stadion pa svoje utakmice igraju na različitim stadionima diljem zemlje poput stadiona Maracanã u Rio de Janeiru. Od rujna 2006. godine Brazil mnoge međunarodne prijateljske utakmice igra na Arsenalovom stadionu Emirates u Londonu. Neke od svojih prijateljskih utakmica Brazil također igra i u SAD-u.

Službeni trening kamp reprezentacije je Granja Comary u Teresópolisu koji se nalazi 90 kilometara od Rio de Janeira. Granja Comary je otvoren 1987. godine, a znatne renovacije obavljene su tijekom 2013. i 2014. godine.

Uspjesi na međunarodnim natjecanjima[uredi VE | uredi]

Brazil je do danas osvojio 64 službena međunarodna naslova čime drži svjetski rekord.[85]

Svjetsko prvenstvo[uredi VE | uredi]

Nogometna reprezentacija Brazila do danas se kvalificirala na sva održana svjetska nogometna prvenstva i nikada nisu trebali prolaziti dodatne kvalifikacije za ulazak u turnir. S pet osvojenih titula, to je reprezentacija koja je najviše puta do sada osvojila turnir.

FIFA svjetsko prvenstvo Kvalifikacije za svjetska prvenstva
Godina Faza natjecanja Finalna pozicija Utk P N I ZG PG Utk P N I ZG PG
Flag of Uruguay.svg 1930. Grupna faza 6. 2 1 0 1 5 2
Flag of Italy (1861–1946).svg 1934. Prvo kolo 14. 1 0 0 1 1 3 Kvalificirani automatski
Flag of France.svg 1938. Trećeplasirani 3. 5 3 1 1 14 11 Kvalificirani automatski
Flag of Brazil.svg 1950. Viceprvaci 2. 6 4 1 1 22 6 Kvalificirani kao domaćini
Flag of Switzerland.svg 1954. Četvrtfinale 5. 3 1 1 1 8 5 4 4 0 0 8 1
Flag of Sweden.svg 1958. Prvaci 1. 6 5 1 0 16 4 2 1 1 0 2 1
Flag of Chile.svg 1962. Prvaci 1. 6 5 1 0 14 5 Kvalificirali se kao branitelji naslova
Flag of England.svg 1966. Grupna faza 11. 3 1 0 2 4 6 Kvalificirali se kao branitelji naslova
Flag of Mexico.svg 1970. Prvaci 1. 6 6 0 0 19 7 6 6 0 0 23 2
Flag of Germany.svg 1974. 4. mjesto 4. 7 3 2 2 6 4 Kvalificirali se kao branitelji naslova
Flag of Argentina (alternative).svg 1978. Trećeplasirani 3. 7 4 3 0 10 3 6 4 2 0 17 1
Flag of Spain.svg 1982. Drugo kolo 5. 5 4 0 1 15 6 4 4 0 0 11 2
Flag of Mexico.svg 1986. Četvrtfinale 5. 5 4 1 0 10 1 4 2 2 0 6 2
Flag of Italy.svg 1990. Osmina finala 9. 4 3 0 1 4 2 4 3 1 0 13 1
Flag of the United States.svg 1994. Prvaci 1. 7 5 2 0 11 3 8 5 2 1 20 4
Flag of France.svg 1998. Viceprvaci 2. 7 4 1 2 14 10 Kvalificirali se kao branitelji naslova
Flag of South Korea.svgFlag of Japan.svg 2002. Prvaci 1. 7 7 0 0 18 4 18 9 3 6 31 17
Flag of Germany.svg 2006. Četvrtfinale 5. 5 4 0 1 10 2 18 9 7 2 35 17
Flag of South Africa.svg 2010. Četvrtfinale 6. 5 3 1 1 9 4 18 9 7 2 33 11
Flag of Brazil.svg 2014. 4. mjesto 4. 7 3 2 2 11 14 Kvalificirali se kao domaćini
Zastava Ruske Federacije.svg 2018. Kvalificirali se 18 12 5 1 41 11
Ukupno 5 titula 21/21 104 70 17 17 221 102 110 68 30 12 240 70
Dani Alves - trenutačni kapetan reprezentacije Brazila, premda se posljednjih godina igrači redovito izmjenjuju na toj poziciji.

Kup konfederacija[uredi VE | uredi]

FIFA Kup konfederacija
Godina Faza natjecanja Finalna pozicija Utk P N I ZG PG
Flag of Saudi Arabia.svg 1992. Nisu se kvalificirali
Flag of Saudi Arabia.svg 1995.
Flag of Saudi Arabia.svg 1997. Prvaci 1. 5 4 1 0 14 2
Flag of Mexico.svg 1999. Viceprvaci 2. 5 4 0 1 18 6
Flag of South Korea.svg Flag of Japan.svg 2001. 4. mjesto 4. 5 1 2 2 3 3
Flag of France.svg 2003. Grupna faza 5. 3 1 1 1 3 3
Flag of Germany.svg 2005. Prvaci 1. 5 3 1 1 12 6
Flag of South Africa.svg 2009. Prvaci 1. 5 5 0 0 14 5
Flag of Brazil.svg 2013. Prvaci 1. 5 5 0 0 14 3
Zastava Ruske Federacije.svg 2017. Nisu se kvalificirali
Ukupno 4 naslova 7/10 33 23 5 5 78 28

Copa America[uredi VE | uredi]

Copa América
Godina Faza natjecanja Finalna pozicija Utk P N I ZG PG
Flag of Argentina.svg 1916. Trećeplasirani 3. 3 0 2 1 3 4
Flag of Uruguay.svg 1917. Trećeplasirani 3. 3 1 0 2 7 8
Flag of Brazil (1889–1960).svg 1919. Prvaci 1. 4 3 1 0 12 3
Flag of Chile.svg 1920. Trećeplasirani 3. 3 1 0 2 1 8
Flag of Argentina.svg 1921. Viceprvaci 2. 3 1 0 2 4 3
Flag of Brazil (1889–1960).svg 1922. Prvaci 1. 5 2 3 0 7 2
Flag of Uruguay.svg 1923. 4. mjesto 4. 3 0 0 3 2 5
Flag of Uruguay.svg 1924. Nisu nastupili
Flag of Argentina.svg 1925. Viceprvaci 2. 4 2 1 1 11 9
Flag of Chile.svg 1926. Nisu nastupili
Flag of Peru (state).svg 1927.
Flag of Argentina.svg 1929.
Flag of Peru (state).svg 1935.
Flag of Argentina.svg 1937. Viceprvaci 2. 6 4 0 2 17 11
Flag of Peru (state).svg 1939. Nisu nastupili
Flag of Chile.svg 1941.
Flag of Uruguay.svg 1942. Trećeplasirani 3. 6 3 1 2 15 7
Flag of Chile.svg 1945. Viceprvaci 2. 6 5 0 1 19 5
Flag of Argentina.svg 1946. Viceprvaci 2. 5 3 1 1 13 7
Flag of Ecuador.svg 1947. Nisu nastupili
Flag of Brazil (1889–1960).svg 1949. Prvaci 1. 8 7 0 1 46 7
Flag of Peru (state).svg 1953. Viceprvaci 2nd 7 4 0 3 17 9
Flag of Chile.svg 1955. Nisu nastupili
Flag of Uruguay.svg 1956. 4. mjesto 4. 5 2 2 1 4 5
Flag of Peru (state).svg 1957. Viceprvaci 2. 6 4 0 2 23 9
Flag of Argentina.svg 1959. Viceprvaci 2. 6 4 2 0 17 7
Flag of Ecuador.svg 1959. Trećeplasirani 3. 4 2 0 2 7 10
Flag of Bolivia.svg 1963. 4. mjesto 4. 6 2 1 3 12 13
Flag of Uruguay.svg 1967. Nisu nastupili
Ukupno 3 naslova 19/29 93 50 14 29 237 132
Copa América
Godina Faza natjecanja Finalna pozicija Utk P N I ZG PG
Južna Amerika 1975. Trećeplasirani 3. 6 5 0 1 16 4
Južna Amerika 1979. Trećeplasirani 3. 6 2 2 2 10 9
Južna Amerika 1983. Viceprvaci 2. 8 2 4 2 8 5
Flag of Argentina.svg 1987. Grupna faza 5. 2 1 0 1 5 4
Flag of Brazil.svg 1989. Prvaci 1. 7 5 2 0 11 1
Flag of Chile.svg 1991. Viceprvaci 2. 7 4 1 2 12 8
Flag of Ecuador.svg 1993. Četvrtfinale 5. 4 1 2 1 6 4
Flag of Uruguay.svg 1995. Viceprvaci 2. 6 4 2 0 10 3
Flag of Bolivia.svg 1997. Prvaci 1. 6 6 0 0 22 3
Flag of Paraguay.svg 1999. Prvaci 1. 6 6 0 0 17 2
Flag of Colombia.svg 2001. Četvrtfinale 6. 4 2 0 2 5 4
Flag of Peru (state).svg 2004. Prvaci 1. 6 3 2 1 13 6
Flag of Venezuela.svg 2007. Prvaci 1. 6 4 1 1 15 5
Flag of Argentina.svg 2011. Četvrtfinale 8. 4 1 3 0 6 4
Flag of Chile.svg 2015. Četvrtfinale 5. 4 2 1 1 5 4
Flag of the United States.svg 2016. Grupna faza 9. 3 1 1 1 7 2
Flag of Brazil.svg 2019. Kvalificirali su se
Ukupno 5 naslova 16/16 85 49 21 15 168 68

Ljetne Olimpijske igre[uredi VE | uredi]

Nogometni turnir na ljetnim Olimpijskim igrama
Godina Faza natjecanja Finalna pozicija Utk P N I ZG PG
Flag of France.svg 1900. Nisu nastupili
Flag of the United States.svg 1904.
Flag of the United Kingdom.svg 1908.
Flag of Sweden.svg 1912.
Flag of Belgium (civil).svg 1920.
Flag of France.svg 1924. Nisu se kvalificirali
Flag of the Netherlands.svg 1928. Nisu nastupili
Flag of the German Reich (1935–1945).svg 1936.
Flag of the United Kingdom.svg 1948.
Flag of Finland.svg 1952. Četvrtfinale 6. 3 2 0 1 9 6
Flag of Australia.svg 1956. Nisu se kvalificirali
Flag of Italy.svg 1960. Prvo kolo 6. 3 2 0 1 10 6
Flag of Japan.svg 1964. Prvo kolo 9. 3 1 1 1 5 2
Flag of Mexico.svg 1968. Prvo kolo 11. 3 0 2 1 4 5
Flag of Germany.svg 1972. Prvo kolo 12. 3 0 1 2 4 6
Flag of Canada.svg 1976. 4. mjesto 4. 5 2 1 2 6 6
Flag of the Soviet Union (1955–1980).svg 1980. Nisu se kvalificirali
Flag of the United States.svg 1984. Viceprvaci 2. 6 4 1 1 9 5
Flag of South Korea.svg 1988. Viceprvaci 2. 6 4 1 1 12 4
Flag of Spain.svg 1992. Nisu se kvalificirali
Flag of the United States.svg 1996. Trećeplasirani 3. 6 4 0 2 16 8
Flag of Australia.svg 2000. Četvrtfinale 6. 4 2 0 2 6 6
Flag of Greece.svg 2004. Nisu se kvalificirali
Flag of the People's Republic of China.svg 2008. Trećeplasirani 3. 6 5 0 1 14 3
Flag of the United Kingdom.svg 2012. Viceprvaci 2. 6 5 0 1 16 7
Flag of Brazil.svg 2016. Prvaci 1. 6 3 3 0 13 1
Total 1 zlatna medalja
3 srebrne medalje
2 brončane medalje
13/25 53 29 10 14 124 65

Trenutni sastav[uredi VE | uredi]

Cafu - legendarni obrambeni igrač, ujedno i reprezentativac s najviše službenih nastupa (142).
Pele - najbolji strijelac brazilske nogometne reprezentacije i osvajač tri svjetska nogometna prvenstva. Mnogi ga smatraju ne samo najboljim brazilskim, već i najboljim svjetskim nogometašem svih vremena.

Sljedeći nogometaši su pozvani za prijateljske utakmice protiv Japana, 10. studenog i Engleske, 14. studenog 2017. godine

Broj nastupa i golova unesen s datumom: 14. studenog 2017.

Broj Ime i prezime igrača Nogometni klub Rođen Nastupi Golovi Visina
Vratari
1 Allison Flag of Italy.svg Roma 2. listopada 1992. 22 0 1.93
12 Cássio Flag of Brazil.svg Corinthians 7. lipnja 1987. 1 0 1.96
23 Ederson Flag of England.svg Manchester City 17. kolovoza 1993. 1 0 1.88
Obrana
2 Dani Alves Captain sports.svg Flag of France.svg PSG 6. svibnja 1983. 105 7 1.72
3 Miranda Flag of Italy.svg Inter Milan 7. rujna 1984. 43 1 1.86
4 Jemerson Flag of France.svg Monaco 24. kolovoza 1992. 2 0 1.84
6 Alex Sandro Flag of Italy.svg Juventus 26. siječnja 1991. 10 0 1.80
12 Marcelo Flag of Spain.svg Real Madrid 12. svibnja 1988. 50 6 1.74
13 Marquinhos Flag of France.svg PSG 14. svibnja 1994. 24 0 1.83
14 Thiago Silva Flag of France.svg PSG 22. rujna 1984. 67 5 1.83
22 Danilo Flag of England.svg Manchester City 15. srpnja 1991. 16 0 1.84
Vezni red
5 Casemiro Flag of Spain.svg Real Madrid 23. veljače 1992. 20 0 1.84
8 Renato Augusto Flag of the People's Republic of China.svg Beijing Guoan 8. veljače 1988. 27 5 1.86
11 Philippe Coutinho Flag of Spain.svg Barcelona 12. lipnja 1992. 32 8 1.79
15 Paulinho Flag of Spain.svg Barcelona 25. srpnja 1988. 46 11 1.81
17 Fernandinho Flag of England.svg Manchester City 4. svibnja 1985. 41 2 1.79
18 Giuliano Flag of the United States.svg Fenerbahçe 31. svibnja 1990. 14 0 1.72
19 Willian Flag of England.svg Chelsea 9. kolovoza 1988. 53 8 1.75
20 Diego Flag of Brazil.svg Flamengo 16. svibnja 1985. 34 4 1.73
Napadači
7 Douglas Costa Flag of Italy.svg Juventus 14. rujna 1990. 22 3 1.72
9 Gabriel Jesus Flag of England.svg Manchester City 3. travnja 1997. 13 7 1.75
10 Neymar Flag of France.svg PSG 5. veljače 1992. 83 53 1.74
21 Roberto Firmino Flag of England.svg Liverpool 2. listopada 1991. 18 5 1.80
24 Taison Flag of Ukraine.svg Shakhtar Donetsk 13. siječnja 1988. 5 1 1.72
25 Diego Souza Flag of Brazil.svg Sao Paulo 17. lipnja 1985. 7 2 1.86

Trenutno tehničko osoblje[uredi VE | uredi]

Radno mjesto Ime
Glavni izbornik Flag of Brazil.svg Tite
Asistent izbornika Flag of Brazil.svg Cléber Xavier
Trener vratara Flag of Brazil.svg Cláudio Taffarel
Trener za fitness Flag of Brazil.svg Fábio Mahseredjian
Generalni koordinator Flag of Brazil.svg Edu Gaspar

Statistike[uredi VE | uredi]

Igrači s najviše nastupa[uredi VE | uredi]

Broj Igrač Godine Nastupi Golovi
1 Cafu 1990. - 2006. 142 5
2 Roberto Carlos 1992. - 2006. 125 11
3 Dani Alves* 2006. - trenutno 105 7
4 Lúcio 2000. - 2011. 105 4
5 Cláudio Taffarel 1988. - 1998. 101 0
6 Robinho* 2003. - trenutno 100 28
7 Djalma Santos 1952. - 1968. 98 3
8 Ronaldo 1994. - 2011. 98 62
9 Ronaldinho 1999. - 2013. 97 33
10 Gilmar 1953. - 1969. 94 0
  • Zvijezdica (*) označuje da je igrač još uvijek aktivan ili igra za nacionalni sastav.
  • Broj nastupa i pogodaka unesen 14. studenog 2017. godine

Igrači s najviše pogodaka[uredi VE | uredi]

Broj Igrač Godine Golovi Nastupi
1 Pelé 1957. - 1971. 77 92
2 Ronaldo 1994. - 2011. 62 98
3 Romário 1987. - 2005. 55 70
4 Neymar* 2010. - trenutno 53 83
5 Zico 1976. - 1986. 48 71
6 Bebeto 1985. - 1998. 39 75
7 Rivaldo 1993. - 2003. 35 74
00 8 Jairzinho 1964. - 1982. 33 81
Ronaldinho 1999. - 2013. 33 97
0010 Ademir 1945. - 1953. 32 39
Tostão 1966. - 1972. 32 54
  • Zvijezdica (*) označuje da je igrač još uvijek aktivan ili igra za nacionalni sastav.

Popis dosadašnjih izbornika[uredi VE | uredi]

Slijedi popis dosadašnjih izbornika brazilske nogometne reprezentacije (podebljanim slovima označeni su izbornici koji su s reprezentacijom Brazila bili prvaci svijeta u nogometu):

  • Adhemar Pimenta (1936. – 1938.; 1942.)
  • Flávio Costa (1944. – 1950; 1955; 1956.)
  • Zezé Moreira (1952; 1954. – 1955.)
  • Aymoré Moreira (1953.)
  • Vicente Feola (1955.)
  • Osvaldo Brandão (1955. – 1956.; 1957.)
  • Teté (1956.)
  • Silvio Pirilo (1957.)
  • Pedrinho (1957.)
  • Vicente Feola (1958. – 1960.)
  • Aymoré Moreira (1961. – 1963.)
  • Vicente Feola (1964. – 1967.)
  • Dorival Yustrich (1968.)
 
  • João Saldanha (1969. – 1970.)
  • Mário Zagallo (1970. – 1974.; 2002.)
  • Osvaldo Brandão (1975. – 1977.)
  • Cláudio Coutinho (1977. – 1980.)
  • Telê Santana (1980. – 1982.)
  • Carlos Alberto Parreira (1983.)
  • Eduardo Antunes Coimbra (1983. – 1984.)
  • Evaristo de Macedo (1984. – 1985.)
  • Telê Santana (1985. – 1986.)
  • Carlos Alberto Silva (1987. – 1988.)
  • Sebastião Lazaroni (1989. – 1990.)
  • Paulo Roberto Falcão (1991.)
  • Carlos Alberto Parreira (1991. – 1994.)
 
  • Mário Zagallo (1995. – 1998.)
  • Vanderlei Luxemburgo (1998. – 2000.)
  • Émerson Leão (2000. – 2001.)
  • Luiz Felipe Scolari (2001. – 2002.)
  • Carlos Alberto Parreira (2002. – 2006.)
  • Dunga (2006. – 2010.)
  • Mano Menezes (2010. – 2012.)
  • Luiz Felipe Scolari (2012. – 2014.)
  • Dunga (2014. - 2016.)
  • Tite (2016. – )

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Tite aceita proposta e é substituto de Dunga no comando da Seleção", globoesporte.com, 15. lipnja 2016., preuzeto 15. lipnja 2016.
  2. Marquinhos será o capitão do Brasil na despedida das eliminatórias contra o Chile. Globoesporte.com (9. listopada 2017.). pristupljeno 10. listopada 2017.
  3. Marcos Evangelista de Morais "CAFU" – Century of International Appearances. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (23. srpnja 2006.). pristupljeno 23. siječnja 2009.
  4. Brazil – Record International Players. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (7. studenog 2008.). pristupljeno 10. svibnja 2009.
  5. fifa.com, objavljeno 11. kolovoza 2017.
  6. Brazil matches, ratings and points exchanged. Eloratings.net. pristupljeno 3. kolovoza 2014.
  7. Together with France, Brazil are also the only team to have entered every World Cup and played at least in the qualifications (United States have also entered every World Cup, but once withdrew before the qualifications started).
  8. 8,0 8,1 Beckenbauer diz que Brasil de 1970 foi melhor seleção de todos os tempos. Beckenbauer diz que Brasil de 1970 foi melhor seleção de todos os tempos. Gazeta do Povo. pristupljeno 1. srpnja 2013.
  9. 9,0 9,1 "Soccer great Zico: Brazil '58 best team ever", Zico, CNN, objavljeno 5. srpnja 2012., pristupljeno 1. srpnja 2013.
  10. 10,0 10,1 Pitt-Brooke, Jack. "The greatest team of all time: Brazil 1970 v Spain 2012", The Independent, The Independent, objavljeno 3. srpnja 2012., pristupljeno 1. srpnja 2013.
  11. 11,0 11,1 10 Greatest National Teams in World Football History. Bleacher Report. pristupljeno 2. siječnja 2018.
  12. Lea, Greg. The Best Ever International Teams: Part Two. betsson.com. pristupljeno 2. siječnja 2018.
  13. 13,0 13,1 Metcalfe, Nick. "THE LIST: The 10 greatest football teams of all time", Mail Online, Daily Mail (UK), pristupljeno 1. srpnja 2013.
  14. The 30 greatest international teams of all time. The Football Pantheon. pristupljeno 14. srpnja 2014.
  15. Phenomenal goals, silky skills and tight blue shorts - Why Brazil 1982 was the best World Cup team ever. Mirror.co.uk. pristupljeno 14. srpnja 2014.
  16. World Cup: The 10 best teams of all times. LA Times. pristupljeno 2. siječnja 2018.
  17. Euro 2016: Which is the greatest team in history of international football?. BBC. pristupljeno 2. siječnja 2018.
  18. "Spain win again to extend unbeaten streak", CNN, objavljeno 20. lipnja 2009., pristupljeno 8. kolovoza 2014.
  19. The birth of a revolution. FIFA.com (1. srpnja 2008.). pristupljeno 19. veljače 2009.
  20. http://www.setelagoas.com.br/index.php?option=com_content&view=article&id=900:futebol-brasil-x-italia-em-2009&catid=27:futebol&Itemid=5
  21. 21,0 21,1 Dart, Tom. "Magic of Brazil comes to a corner of Devon", The Times, objavljeno 15. svibnja 2009.
  22. 22,0 22,1 Bellos, Alex. "Grecians paved way despite kick in teeth", The Guardian, objavljeno 31. svibnja 2004., pristupljeno 15. svibnja 2009.
  23. Bellos, Alex (2002.). Futebol: the Brazilian way of life, London: Bloomsbury ISBN 0-7475-6179-6
  24. "Exeter fix dream date against Brazil", The Daily Telegraph, objavljeno 23. travnja 2004., pristupljeno 20. svibnja 2009.
  25. Demetriou, Danielle. "Brazil's past masters out-samba Exeter in 90-year rematch", The Independent, objavljeno 31. svibnja 2004., pristupljeno 20. svibnja 2009.
  26. "Ghosts of Uruguay’s 1950 World Cup upset still haunt some in Brazil", The Washington Post, pristupljeno 11. srpnja 2014.
  27. "World Cup and U.S. soccer history: 1950–1970", USA Today, objavljeno 9. svibnja 2006., pristupljeno 12. veljače 2009.
  28. Garrincha 122.
  29. FIFA Classic Player. FIFA.com (23. listopada 1940.). pristupljeno 11. kolovoza 2012.
  30. PELE – International Football Hall of Fame. Ifhof.com (24. listopada 1940.). pristupljeno 11. kolovoza 2012.
  31. "Brazil not too comfortable as World Cup favorite", USA Today, objavljeno 23. svibnja 2006., pristupljeno 12. veljače 2009.
  32. "Brazil crowned world champions", BBC Sport, objavljeno 30. lipnja 2002., pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  33. Brazil 2–2 Argentina: Shoot-out drama. ESPNsoccernet (26. srpnja 2004.). pristupljeno 5. siječnja 2009.
  34. Dunga completa dois anos na seleção garantindo ser um desafio ganhar o ouro (Portuguese). Globo Esporte (24. srpnja 2009.). pristupljeno 5. siječnja 2009.
  35. "Brazil name Dunga's replacement as they rebuild for the next World Cup", The Guardian, Guardian Media Group, objavljeno 24. srpnja 2010., pristupljeno 26. srpnja 2010.
  36. "Heard the joke about England being better than Italy? Just ask FIFA...", DailyMail, objavljeno 4. srpnja 2012., pristupljeno 4. srpnja 2012.
  37. "Mano Menezes sacked as Brazil coach", Goal.com, objavljeno 23. studenog 2012., pristupljeno 23. studenog 2012.
  38. "Felipão é o novo técnico da Seleção, e Andrés deixa cargo na CBF", Globoesporte.com, objavljeno 28. studenog 2012., pristupljeno 28. studenog 2012. (portugalski)
  39. "Netherlands go fifth in Fifa ranking", Goal.com, objavljeno 6. lipnja 2013., pristupljeno 6. lipnja 2013.
  40. Brazil-Spain: a showdown 27 years in the making. Marca (28. lipnja 2013.). pristupljeno 1. srpnja 2013.
  41. Fred and Neymar claim Confeds for Brazil. FIFA.com (1. srpnja 2013.). Arhivirano s izvorne stranice na 2. srpnja 2013.. pristupljeno 1. srpnja 2013.
  42. "Brazil defeats Spain to win Confederations Cup", Canadian Broadcasting Corporation, objavljeno 30. lipnja 2013., pristupljeno 1. srpnja 2013.
  43. Neymar breaks through for top award. FIFA.com (1. srpnja 2013.). pristupljeno 1. srpnja 2013.
  44. "Brazil 3-1 Croatia", BBC Sport, objavljeno 12. lipnja 2014., pristupljeno 9. srpnja 2014.
  45. "Brazil 0–0 Mexico", FIFA.com, objavljeno 17. lipnja 2014., pristupljeno 9. srpnja 2014.
  46. "Cameroon 1-4 Brazil", BBC, objavljeno 23. lipnja 2014., pristupljeno 9. srpnja 2014.
  47. "Brazil 1-1 Chile", BBC Sport, objavljeno 28. lipnja 2014., pristupljeno 9. srpnja 2014.
  48. "Neymar: Injured Brazil forward ruled out of World Cup", BBC Sport, objavljeno 4. srpnja 2014., pristupljeno 5. srpnja 2014.
  49. "World Cup 2014: Brazil fail to have Thiago Silva booking rescinded", BBC Sport, objavljeno 7. srpnja 2014., pristupljeno 9. srpnja 2014.
  50. "The greatest half hour in World Cup history?", Eurosport, objavljeno 9. srpnja 2014., pristupljeno 9. srpnja 2014. Arhivirano s izvorne stranice na 14. srpnja 2014.
  51. "Brazil 1-7 Germany: World Cup 2014 semi-final – as it happened", The Guardian, objavljeno 9. srpnja 2014., pristupljeno 9. srpnja 2014.
  52. "Maracanazo foi trágico, 'Minerazo', a maior vergonha do Brasil", ESPN, objavljeno 8. srpnja 2014., pristupljeno 11. srpnja 2014.
  53. "Brazil 0-3 Netherlands", BBC, objavljeno 12. srpnja 2014., pristupljeno 13. lipnja 2014.
  54. Netherlands ensure miserable end for hosts. ESPN.co.uk. pristupljeno 13. srpnja 2014.
  55. "Luiz Felipe Scolari QUITS Brazil job after leading World Cup 2014 host nation to first back-to-back defeats at home in 74 years", Daily Mail, objavljeno 14. srpnja 2014., pristupljeno 16. srpnja 2014.
  56. "Dunga sends Brazil back to the future", Goal.com, objavljeno 22. srpnja 2014., pristupljeno 22. srpnja 2014.
  57. "Brazil 1–0 Colombia", BBC Sports, objavljeno 6. rujna 2014., pristupljeno 21. listopada 2014.
  58. "Brazil 1–0 Ecuador", BBC Sports, objavljeno 10. rujna 2014., pristupljeno 21. listopada 2014.
  59. "Argentina 0–2 Brazil", BBC Sports, objavljeno 11. listopada 2014., pristupljeno 21. listopada 2014.
  60. "Japan 0–4 Brazil", BBC Sports, objavljeno 14. listopada 2014., pristupljeno 21. listopada 2014.
  61. "Turkey 0–4 Brazil", BBC Sport, objavljeno 12. studenog 2014., pristupljeno 6. ožujka 2015.
  62. "International friendly: Brazil score late on to sink Austria 2–1 in Vienna", SkySports, objavljeno 19. studenog 2014., pristupljeno 6. ožujka 2015.
  63. "Brazil 2-1 Peru: Douglas Costa wins it late for Selecao", Goal.com, objavljeno 15. lipnja 2015., pristupljeno 30. lipnja 2015.
  64. "Brazil 0-1 Colombia: Murillo shocks struggling Selecao", Goal.com, objavljeno 18. lipnja 2015., pristupljeno 30. lipnja 2015.
  65. "VIDEO HIGHLIGHTS: Brazil 2-1 Venezuela: Thiago Silva and Firmino seal top spot", Goal.com, objavljeno 21. lipnja 2015., pristupljeno 30. lipnja 2015.
  66. "Brazil 1-1 Paraguay (3-4 on pens): Selecao dumped out of Copa America", Goal.com, objavljeno 28. lipnja 2015., pristupljeno 30. lipnja 2015.
  67. "Brasil fica fora da Copa das Confederações após 20 anos", Terra, objavljeno 27. lipnja 2015., pristupljeno 30. lipnja 2015. (Portuguese)
  68. Adams, Jonathan (5. lipnja 2016.). Who Won the Brazil vs. Ecuador Match in Copa America?.
  69. "Liverpool's Philippe Coutinho scores hat-trick for Brazil", BBC Sport, objavljeno 8. lipnja 2016., pristupljeno 9. lipnja 2016.
  70. Brazil v Peru: Raul Ruidiaz scores controversial goal that eliminates Dunga’s side from Copa America. News Corporation. pristupljeno 13. lipnja 2016.
  71. Brazil 0–1 Peru: Dunga's side eliminated from Copa America after Raul Ruidiaz handles the ball into the back of the net. pristupljeno 13. lipnja 2016.
  72. Dunga says 'everyone saw' Ruidiaz's handball on Peru winner vs. Brazil. ESPN. pristupljeno 13. lipnja 2016.
  73. Brazil knocked out of Copa America by Peru thanks to 'handball' goal. pristupljeno 13. lipnja 2016.
  74. Brazil dumped out of Copa America by lowly Peru for earliest exit since 1987. pristupljeno 13. lipnja 2016.
  75. Brazil exits Copa America after blatant handball goal. News Corporation. pristupljeno 13. lipnja 2016.
  76. "Dunga sacked as Brazil coach", Goal.com, objavljeno 14. lipnja 2016., pristupljeno 14. lipnja 2016.
  77. "Brazil confirm appointment of Tite as new coach to replace Dunga", The Guardian, objavljeno 20. lipnja 2016., pristupljeno 28. lipnja 2016.
  78. "Ecuador 0-3 Brazil: Gabriel Jesus scores twice on full international debut", SkySports, objavljeno 2. rujna 2016., pristupljeno 10. listopada 2016.
  79. "Brazil top FIFA rankings for first time in seven years", Reuters, objavljeno 6. travnja 2017., pristupljeno 5. lipnja 2017.
  80. "World Cup qualifying: Brazil beat Paraguay to seal place in Russia", BBC Sport, objavljeno 29. ožujka 2017. (engleski)
  81. Fernando Pieruccetti creates the Canarinhos. Terra. pristupljeno 6. listopada 2006.
  82. Reference to Pentacampeão. BBC Brasil. pristupljeno 6. listopada 2006.
  83. Futebol, str. 64.
  84. Futebol, str. 67.
  85. Tekst na portugalskom - pt:Anexo:Lista de títulos das seleções sul-americanas de futebol masculino#Seleção Brasileira de Futebol